Proći kroz vrata vjere znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život.

U samostanskoj crkvi Presvetog Otkupitelja u Splitu na Trsteniku, četvorica braće franjevaca, bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, položili su svečane zavjete u Redu manje braće u nedjelju 17. rujna.

Alan Hržica održao je sa svojim bendom veliki duhovni koncert slavlja i molitve u Ludwigshafenu, gradu u Njemačkoj. Dvorana je bila rasprodana mjesec dana unaprijed, a interes za ovaj događaj bio je velik.

Svi smo susreli s osjećajem krivnje poslije pada. Krivnja može biti dobra - ako smo žalosni zbog toga što smo povrijedili Gospodina, ali i kriva - ako se oholo pitamo "kako se to meni moglo dogoditi?".

Donosimo vam promišljanje liturgije dana fra Tomislava Pervana.

"Što se tiče položaja tijela prilikom primanja pričesti, manje je važno ono što je izvana. Dovoljno je doći s poštovanjem pred Onoga koga primamo", poručio je fra Nikola Jurišić.

Može li nam pomoći život svetaca? Ako da, kako?

I trebamo se svi skupa zapitati: Koliko sam puta dosad u životu sagriješio? Koliko mi je puta Bog već sve oprostio? Je li taj broj veći od broja 70 puta sedam? A ako mi je Gospodin spreman toliko puta oprostiti, ne traži li se to i od mene?

Djetinjstvo je vrijeme velikih snova, radosti i smijeha. Barem bi tako trebalo biti. Djeca žele razumjeti svijet, a da bi to učinila, moraju iskusiti njegove granice. Bitnu i nezamjenjivu ulogu imaju roditelji koji trebaju usmjeriti djecu prema onome što je dobro.

Oprost u osnovi znači da čak i ako imate negativne osjećaje prema određenim ljudima, i dalje im želite dobro; zapravo, vi im još uvijek želite najveće moguće dobro, a to je Nebo.