Kako se kroz vrijeme došašća pripremiti za Božić? Pročitajte promišljanje fra Zvonka Benkovića, koje prenosimo u cijelosti, a nalazi se na njegovoj Facebook stranici.

Svećenik Biskupije Syracuse i profesor na Američkome katoličkom sveučilištu mons. Stephen Rossetti, kao licencirani psiholog, služi i kao egzorcist u Nadbiskupiji Washington već trinaest godina te je sudjelovao u stotinama egzorcizama.

Na koji način smo pozvani, u današnje vrijeme biti "Kristonosci" onima oko sebe?

"Naš duh, srce, je ono 'leglo gujinje' u kojemu već sada može i treba nastupiti stanje kozmičkog mira koji nevješta Izaija i na koje nas upozorava Ivan Krstitelj. Ne možemo to učiniti sami – treba nam Gospodin i njegova milost – ali možemo i trebamo stvoriti preduvjet. A preduvjet je obraćenje. Obraćenje stvara pretpostavku dolaska Krista u naš duh, srce. Nakon toga Krista možemo iznositi iz sebe i nuditi drugima. I, s njim u sebi, biti graditelji mira, graditelji kraljevstva nebeskoga za koje svaki dan molimo kad govorimo '…dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji…'", poručuje nadbiskup Mate Uzinić u promišljanju na drugu adventsku nedjelju.

Na drugu nedjelju adventa iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Josipa Filipovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Martina biskupa u Bošnjacima i dekana Županjskog dekanata. "Sveti Ivan Krstitelj poziva da se obratimo Bogu. 'Tko ima Boga', kaže sveta Terezija Avilska, 'njemu ništa ne nedostaje!' Bog nam je blizu – obratimo se i otvorimo mu širom vrata svoga srca!", poručuje preč. Filipović.

Poziv na pripremu za Gospodinov dolazak nikada ne možemo "previše" puta čuti.

Djeca Djela Marijinog – Pokreta fokolara – kako u svijetu, tako i kod nas u Hrvatskoj, već 25 godina prave gipsane figurice malog Isusa s porukom Chiare Lubich 'Protjerali su Isusa'. Potom ga nude ljudima kako bi ih podsjetili (što su mnogi već zaboravili), da se Isus rodio na Božić! Prikupljenim dobrovoljnim prilozima pomaže se djeci koja žive u teškim životnim uvjetima, u svijetu i kod nas.

"Sudjelovao sam u mnogim razgovorima o molitvi tijekom godina služeći kao kateheta. Ne mogu izbrojati koliko mladih i odraslih su mi priznali da se muče s molitvom. Uvijek su iznova isticali da, osim napamet naučenih molitava u djetinjstvu, zapravo ne znaju moliti", piše u razmatranju o molitvi, susretu s Bogom i poeziji koju Vam donosimo u nastavku.

Prije mnogo godina, kada je jesenska nogometna sezona bila u punom jeku, ovo je bila gotovo svakodnevna molba mog najmlađeg sina kada bih se vratio s posla. Ponavljalo se to tijekom vikenda, pogotovo u pauzama za reklame kada su igrali naši omiljeni timovi. "Možemo li igrati skrivača?" ili "Možemo li gađati koševe?" ili "Tata, hoćeš li igrati s legićima?" U prijevodu, moj sin je zapravo govorio: "Tata, hoćeš li provesti malo kvalitetnog vremena sa mnom?"

"Otišao sam na euharistijsko klanjanje s nadom da ću pronaći mir, tišinu i izgubljenu zahvalnost, no nisam mogao čuti Božji glas. Slušao sam samo svoje brige, planove, strahove i izašao iz kapele gori nego prije ulaska na molitvu. Htio sam moliti i biti zahvalan, ali nisam znao kako. Odlučio sam stoga biti zahvalan za svaku teškoću koju proživljavam i odjednom, osjećaj zahvalnosti počeo je obuzimati moje srce", piše u svjedočanstvu kojega vam donosimo.