„Na visokoj gori učenici Petar, Jakov i Ivan vide pravog čovjeka, vide Isusa Krista. Isus je mjerilo kako možemo i kako smo pozvani gledati jedni na druge“, ističe vlč. Josip Bošnjaković na 2. korizmenu nedjelju.

„Bježeći od križa i boli, naći ćemo se u najvećoj mogućoj boli i patnji. Suprotno tome, grleći svoj križ, shvatit ćemo da nam je u najvećoj tami Bog najbliži“, promišlja vlč. Tomislav Šagud na 2. korizmenu nedjelju.

Sv. Mala Terezija trudila se živjeti ljubav usprkos boli – tjelesnoj, emocionalnoj, duhovnoj, zato je na kraju, preko križa, doživjela uskrsnuće. Na nama nije da razapinjemo svoj šator na vrhu Tabora u ovom životu, jer je naše uživanje na nebu.

U svjetlu najnovijih sukoba na Bliskom Istoku donosimo molitvu koju je iz Svete Zemlje poslao vlč. Anđelo Maly, sveučilišni profesor, svećenik i bibličar. Molimo zajedno za mir u u zemlji Isusova utjelovljenja, muke i uskrsnuća, ali i za mir u cijelome svijetu!

I mi u ovom korizmenom vremenu možemo poput sv. Male Terezije imati oči za druge, probuditi svoju domišljatu ljubav i priteći bližnjemu u pomoć. Ponekad je potrebno samo nekoga saslušati, otići mu u posjetu ili oprostiti nanesenu nepravdu, a nekad je dovoljno samo pružiti nekomu ruku, darovati mu osmijeh i pogled pun ljubavi i nade.

Sv. Gabriel od Žalosne Gospe je u samo 24 godine života prošao krivudavi put od razlučivanja poziva do svetosti.

Tijekom pastoralnog ciklusa „Obitelji osoba s invaliditetom u krilu Crkve“ (2023. – 2026.), koji provode Vijeće HBK za život i obitelj te Vijeće HBK za laike pri kojem djeluje Pododbor za osobe s invaliditetom, za ovogodišnju korizmu vjernicima su na raspolaganje stavljeni križni putovi čiji su autori osobe s invaliditetom.

Dana 28. veljače ove godine obilježavamo 111. rođendan sluge Božjega oca Ante Gabrića, čovjeka čiji život i danas budi nadu i nadahnuće je mnogima!

Obilježavajući rođendan oca Ante Gabrića, ne slavimo samo jedan život iz prošlosti, nego prihvaćamo poziv da njegovu poruku učinimo živom danas – u našim obiteljima, župama i zajednicama.

„Ljubi bližnjega svog kao samoga sebeˮ, glasi Božja zapovijed. Razmišljam li ikad o međuljudskim odnosima koji me okružuju? O mojem bližnjemu? Jesu li naši odnosi uvijek mjesto izgradnje, rasta, lijepih misli i riječi? Jesam li svjestan da je zdrava i sretna osoba samo ona koja ima zdrave odnose ili sam toliko zarobljen materijalnim da mi je relacija odnosa postala poprilično strana i daleka?