U jutarnjim satima 2. prosinca 1991. godine na svoj posljednji let poletjeli su heroji hrvatskog neba i Domovinskog rata – piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva. Iznad Otoka, kraj Vinkovaca, poljoprivredni zrakoplov An-2, kojim su krenuli u borbeni let, oborio je u 6 sati i 10 minuta protuzračni sustav Jugoslavenske narodne armije.
Na današnji dan 1991. godine od posljedica ranjavanja na pakračkoj bojišnici preminuo je jedan od zaboravljenih heroja Domovinskog rata Damir Hrašćanec.
Primirje, s vremena na vrijeme prekidano iz neprijateljskih uporišta pucnjavom iz pješadijskog naoružanja ili pokojom detonacijom, i danas vlada na širem zadarskom području.
Nakon što je u listopadu 1991. Jugoslavenska narodna armija, zajedno s pobunjenicima, okupirala veći dio Lipika, crta obrane ostala je nepromijenjena sve do 28. studenoga 1991. godine. Tog dana okupiran je cijeli Lipik, a u pokušaju da obrani grad poginuo je i zapovjednik obrane Lipika Ibrahim Abushaala „Gadafi“, heroj Domovinskog rata.
Marion-Angelike Strasser imala je tek 18 godina kada je na današnji dan 1991. godine položila svoj život za Domovinu kod Čačinaca između Slatine i Orahovice. Istog dana ondje su, također od „prijateljske vatre“, poginuli i Gordana Loborec (19) i Alojz Dvorski (16). U knjizi Pismo ratniku od nje se oprostila njezina majka
Nakon što su u kolovozu 1991. godine JNA i pobunjeni Srbi pokrenuli napad na Pakrac i okolicu, tijekom rujna provodili su pripreme za konačno osvajanje Pakraca. U ranu zoru 6. listopada 1991. bez ikakvih napora zaposjeli su unaprijed pripremljene položaje u selu Gornja Obrijež i Batinjani. Na ulazu u Batinjane postavili su zasjede i na njima počeli ubijati hrvatske branitelje i civile koji su pokušavali izaći ili ući u Pakrac.
Malo je poznato da su Vukovar branili, a ne samo napadali dragovoljci iz Srbije. U ljeto 1991. nekolicina dragovoljaca iz sela Kukujevci kraj Šida, naseljenog uglavnom Hrvatima, došlo je na vukovarsko područje kako bi pomogli obranu tog dijela Hrvatske. Među njima bio je Ivan Dujmović koji je postao pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade te se iskazao u obrani Borova naselja gdje je i ranjen na današnji dan 1991. godine.
U četvrtak, 29. kolovoza ove godine naš je kolega Željko svojevoljno, sa svojim kolegama, mirno i neprimjetno, a i dostojanstveno otišao braniti Hrvatsku na Baniju. Kad je odlazio, u krugu svojih najbližih rekao je: "Vratit ću se zadovoljniji, jer ću za obranu svoje Hrvatske dati dio sebe". Na žalost, dan kasnije srpski teroristi izveli su zajedno s okupatorskom vojskom koordinirani minobacački napad na nekoliko sela na Baniji, sve sela nastanjena s većinskim hrvatskim pučanstvom. U napadima, što su potrajali gotovo cijeli petak i noć na subotu, na položaju u Sunji i Hrvatskoj Kostajnici, Dubici kao i selima Gređani, Komarevo, Hrastovica, Taborište ispaljeno je preko sedam stotina minobacačkih granata. Prema podatcima kriznog štaba, 31. kolovoza ove godine ujutro jedna je osoba poginula. Još tada nismo znali da je, na žalost, poginuo naš Željko…