Selo Laslovo, smješteno između Osijeka i Vinkovaca, na početku Domovinskog rata bilo je naseljeno većinski mađarskim stanovništvom, a kako je bilo okruženo selima nastanjenima srpskim stanovništvom bilo je jasno kako će se prvo naći na meti u slučaju napada na Osijek.

U noći 23. studenog 1990., oko 1 i 30, godine maskirani teroristi na cesti Obrovac-Benkovac napali su policijsku patrolu i teško ranili Gorana Alavanju i Stevana Bukaricu koji su sjedili u prednjem dijelu auta, dok je Jovo Graovac koji je sjedio na stražnjem sjedištu ostao neozlijeđen. Ubojice su svu trojicu izbacili iz automobila, oteli oružje i pobjegli s vozilom. Uskoro je iz Obrovca na mjesto događaja stigla hitna pomoć koja je dvojicu ranjenika prebacila u zadarsku bolnicu. Stevan Bukarica uspješno je operiran no Goran Alavanja preminuo je od posljedica ranjavanja.

U današnjim Domoljubnim minutama posebno ćemo se prisjetiti i Krešimira Kobera, također pripadnika Bojne „Zrinski“. Kada je na današnji dan 1993. poginuo imao je tek 21 godinu. Rođen je 12. listopada 1972. godine u Zagrebu. Odrastao je u obitelji Milana i Lucije uz starijeg brata Roberta. Trenirao je džudo, a rekreativno igrao i nogomet. Nakon osnovne i srednje zdravstvene škole upisao je studij kriminalistike koji je prekinut Domovinskim ratom.

U logoru Stara Gradiška na današnji dan, 21. studenog 1991. godine, brutalno je ubijen Stjepan Adžijević zvani Baja.

U Domovinskom ratu život su dali mnogi Bad Blue Boysi. Jedan od najodanijih modrom klubu s Maksimira svakako je bio Kruno Vuletić-Šargač, a poginuo je spašavajući ranjenog suborca kod sela Bair iznad Novske na današnji dan – 20. studenog 1991. godine.

Na današnji dan 1991. godine u pokušaju da oslobode selo Donje Cjepidlake, južno od Virovitice, život su položila dvojica heroja, dragovoljca Domovinskog rata, Igor Kukurika - Kukac te Jasminko Dervišagić - Jasen.

Dana 24. listopada 1991. godine u Prekopakri je na pakračkom ratištu stradao mladi hrvatski branitelj Mario Svjetličić.

Nakon što su u kolovozu 1991. godine JNA i pobunjeni Srbi pokrenuli napad na Pakrac i okolicu, tijekom rujna provodili su pripreme za konačno osvajanje Pakraca. U ranu zoru 6. listopada 1991. bez ikakvih napora zaposjeli su unaprijed pripremljene položaje u selu Gornja Obrijež i Batinjani. Na ulazu u Batinjane postavili su zasjede i na njima počeli ubijati hrvatske branitelje i civile koji su pokušavali izaći ili ući u Pakrac.

Malo je poznato da su Vukovar branili, a ne samo napadali dragovoljci iz Srbije. U ljeto 1991. nekolicina dragovoljaca iz sela Kukujevci kraj Šida, naseljenog uglavnom Hrvatima, došlo je na vukovarsko područje kako bi pomogli obranu tog dijela Hrvatske. Među njima bio je Ivan Dujmović koji je postao pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade te se iskazao u obrani Borova naselja gdje je i ranjen na današnji dan 1991. godine.

U četvrtak, 29. kolovoza ove godine naš je kolega Željko svojevoljno, sa svojim kolegama, mirno i neprimjetno, a i dostojanstveno otišao braniti Hrvatsku na Baniju. Kad je odlazio, u krugu svojih najbližih rekao je: "Vratit ću se zadovoljniji, jer ću za obranu svoje Hrvatske dati dio sebe". Na žalost, dan kasnije srpski teroristi izveli su zajedno s okupatorskom vojskom koordinirani minobacački napad na nekoliko sela na Baniji, sve sela nastanjena s većinskim hrvatskim pučanstvom. U napadima, što su potrajali gotovo cijeli petak i noć na subotu, na položaju u Sunji i Hrvatskoj Kostajnici, Dubici kao i selima Gređani, Komarevo, Hrastovica, Taborište ispaljeno je preko sedam stotina minobacačkih granata. Prema podatcima kriznog štaba, 31. kolovoza ove godine ujutro jedna je osoba poginula. Još tada nismo znali da je, na žalost, poginuo naš Željko…