Na današnji dan, 30. listopada 2016. godine, preminuo je jedan od prvih liječnika dragovoljaca u Domovinskom ratu – heroj Zlatko Tomašić.

Priča o bratićima Mariju Kolariću i Dariju Pejiću jedna je od najtužnijih vukovarskih ratnih priča. Život dvojice dječaka u rano poslijepodne 29. listopada 1991. prekinula je granata, a njihove sestre ranila. Godinama nakon toga njihove je priče napokon ispričala Ani Galović u romanu „Mama, ne vidim nebo“.

Nakon što je tjedan dana ranije, ministar obrane Republike Hrvatske dao zapovijed za njezino osnivanje, u Slatini je na današnji dan, 28. listopada 1991. godine osnovana 136. brigada Zbora narodne garde.

Dana 27. listopada 1991. godine u 20 sati i 51 minutu zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije bombardirali su kazetnim bombama mađarski grad Barcs smješten na Dravi, u blizini Virovitice. Bila je to kulminacija napetih odnosa između Srbije i Mađarske koja je podržavala Sloveniju i Hrvatsku na njihovim putevima ka samostalnosti.

Dana 24. listopada 1991. godine u Prekopakri je na pakračkom ratištu stradao mladi hrvatski branitelj Mario Svjetličić.

Nakon što su u kolovozu 1991. godine JNA i pobunjeni Srbi pokrenuli napad na Pakrac i okolicu, tijekom rujna provodili su pripreme za konačno osvajanje Pakraca. U ranu zoru 6. listopada 1991. bez ikakvih napora zaposjeli su unaprijed pripremljene položaje u selu Gornja Obrijež i Batinjani. Na ulazu u Batinjane postavili su zasjede i na njima počeli ubijati hrvatske branitelje i civile koji su pokušavali izaći ili ući u Pakrac.

Malo je poznato da su Vukovar branili, a ne samo napadali dragovoljci iz Srbije. U ljeto 1991. nekolicina dragovoljaca iz sela Kukujevci kraj Šida, naseljenog uglavnom Hrvatima, došlo je na vukovarsko područje kako bi pomogli obranu tog dijela Hrvatske. Među njima bio je Ivan Dujmović koji je postao pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade te se iskazao u obrani Borova naselja gdje je i ranjen na današnji dan 1991. godine.

U četvrtak, 29. kolovoza ove godine naš je kolega Željko svojevoljno, sa svojim kolegama, mirno i neprimjetno, a i dostojanstveno otišao braniti Hrvatsku na Baniju. Kad je odlazio, u krugu svojih najbližih rekao je: "Vratit ću se zadovoljniji, jer ću za obranu svoje Hrvatske dati dio sebe". Na žalost, dan kasnije srpski teroristi izveli su zajedno s okupatorskom vojskom koordinirani minobacački napad na nekoliko sela na Baniji, sve sela nastanjena s većinskim hrvatskim pučanstvom. U napadima, što su potrajali gotovo cijeli petak i noć na subotu, na položaju u Sunji i Hrvatskoj Kostajnici, Dubici kao i selima Gređani, Komarevo, Hrastovica, Taborište ispaljeno je preko sedam stotina minobacačkih granata. Prema podatcima kriznog štaba, 31. kolovoza ove godine ujutro jedna je osoba poginula. Još tada nismo znali da je, na žalost, poginuo naš Željko…

Krajem kolovoza 1991. godine JNA, pobunjeni Srbi i srpske paravojne formacije pokrenuli su opći napad na Vukovar. Ondje se već nalazila skupina 1. A brigade "Tigrova", no domaćim braniteljima hitno je trebalo još ljudstva. Tako su im se na kratko pridružili "Tigrovi" koji su bili raspoređeni u obrani sela Đeletovci, smještenog na istočnom dijelu vinkovačke bojišnice. Raspoređeni su na Sajmište, a među njima bio je i Darko Čevizović kojemu je od dana provedenih ondje najupečatljiviji ostao upravo današnji dan, 30. kolovoza 1991.

Na današnji dan 1992. godine na jadranskoj magistrali nedaleko Neuma na putu prema bazi u mjestu Klek s ceste je izletio vojni kamion TAM-110 prepun gardista. Čak četvorica pripadnika 1. gardijske brigade „Tigrovi“ izgubila su život dok ih je devetero teško ranjeno.