Na današnji dan 1991. godine poginuo je u Domovinskom ratu jedan mladić, Milan Dunković. Imao je 21 godinu. Stradao je kraj Mikleuša pored rijeke Voćinke, gdje je njegov mladi život ugasila je četnička granata. Idućeg, kišnog, dana kraj njegovih rodnih Radosavaca pored Slatine ispratili su ga njegovi najmiliji i suborci na vječni počinak.
Okupacija Cavtata i Konavala označila egzodus brojnih stanovnika tog kraja. Glavnina branitelja se povukla ka Dubrovniku. No, ne svi. Na okupiranom teritoriju su s oružjem ostala 32 branitelja – policajci, gardisti, pripadnici Odreda narodne zaštite i članovi mjesnih kriznih štabova.
I dok su na južnom dijelu doživjele poraz, hrvatske snage na sjevernom dijelu novljanskog bojišta postigle su na današnji dan 1991. značajan uspjeh. Pripadnici specijalne postrojbe MUP-a „Merčep“ zajedno sa 56. samostalnim bataljunom iz Kutine i 2. bojnom 105. bjelovarske brigade Zbora narodne garde iz Čazme u jutarnjim satima započeli su akciju oslobađanja sela Bujavica. Radilo se o selu na dominantnom položaju otkuda su konstantno granatirana okolna sela koja se nisu našla pod okupacijom.
Nakon što su u kolovozu 1991. godine JNA i pobunjeni Srbi pokrenuli napad na Pakrac i okolicu, tijekom rujna provodili su pripreme za konačno osvajanje Pakraca. U ranu zoru 6. listopada 1991. bez ikakvih napora zaposjeli su unaprijed pripremljene položaje u selu Gornja Obrijež i Batinjani. Na ulazu u Batinjane postavili su zasjede i na njima počeli ubijati hrvatske branitelje i civile koji su pokušavali izaći ili ući u Pakrac.
Malo je poznato da su Vukovar branili, a ne samo napadali dragovoljci iz Srbije. U ljeto 1991. nekolicina dragovoljaca iz sela Kukujevci kraj Šida, naseljenog uglavnom Hrvatima, došlo je na vukovarsko područje kako bi pomogli obranu tog dijela Hrvatske. Među njima bio je Ivan Dujmović koji je postao pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade te se iskazao u obrani Borova naselja gdje je i ranjen na današnji dan 1991. godine.
Srijemsko selo Đeletovci, za koje se 80-ih godina otkrilo da leži na naftnom polju, početak jeseni 1991. dočekalo je kao posljednje selo pod kontrolom hrvatskih snaga s desne strane Bosuta. Tada je započela evakuacija civilnog stanovništva jer su neprijateljski vojnici dolazili iz pravca Orolika i Banovaca te otvarali vatru, a intenzitet napada bio je sve jači. Na koncu, potkraj rujna, i Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo uključilo se u napade bombardirajući i mitraljirajući po selu. U jednom od tih napada poginuli su na današnji dan, 30. rujna 1991. godine Josip Kopić, Drago Ivić te Milan Štefanac.
U četvrtak, 29. kolovoza ove godine naš je kolega Željko svojevoljno, sa svojim kolegama, mirno i neprimjetno, a i dostojanstveno otišao braniti Hrvatsku na Baniju. Kad je odlazio, u krugu svojih najbližih rekao je: "Vratit ću se zadovoljniji, jer ću za obranu svoje Hrvatske dati dio sebe". Na žalost, dan kasnije srpski teroristi izveli su zajedno s okupatorskom vojskom koordinirani minobacački napad na nekoliko sela na Baniji, sve sela nastanjena s većinskim hrvatskim pučanstvom. U napadima, što su potrajali gotovo cijeli petak i noć na subotu, na položaju u Sunji i Hrvatskoj Kostajnici, Dubici kao i selima Gređani, Komarevo, Hrastovica, Taborište ispaljeno je preko sedam stotina minobacačkih granata. Prema podatcima kriznog štaba, 31. kolovoza ove godine ujutro jedna je osoba poginula. Još tada nismo znali da je, na žalost, poginuo naš Željko…
Krajem kolovoza 1991. godine JNA, pobunjeni Srbi i srpske paravojne formacije pokrenuli su opći napad na Vukovar. Ondje se već nalazila skupina 1. A brigade "Tigrova", no domaćim braniteljima hitno je trebalo još ljudstva. Tako su im se na kratko pridružili "Tigrovi" koji su bili raspoređeni u obrani sela Đeletovci, smještenog na istočnom dijelu vinkovačke bojišnice. Raspoređeni su na Sajmište, a među njima bio je i Darko Čevizović kojemu je od dana provedenih ondje najupečatljiviji ostao upravo današnji dan, 30. kolovoza 1991.
Na današnji dan 1992. godine na jadranskoj magistrali nedaleko Neuma na putu prema bazi u mjestu Klek s ceste je izletio vojni kamion TAM-110 prepun gardista. Čak četvorica pripadnika 1. gardijske brigade „Tigrovi“ izgubila su život dok ih je devetero teško
ranjeno.