Sicanje nije puko bocanje, krizanje – kozmetičko uljepšavanje, nego mnogo više od toga. Svjesne su te činjenice i članice hrvatskog etno-pop sastava Lelek, koje će predstavljati Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije (Eurosong).

Lelek leleče

Lelek je relativno mlad sastav osnovan u rujnu 2024., a čine ga Inka Večerina Perušić, Judita Štorga, Korina Olivia Rogić, Lara Brtan i Marina Ramljak. Ime su, kako kažu, odabrale jer je jednostavno, pamtljivo i prepoznatljivo, a sama riječ označava završni „oj“ ton u etnopjevanju. Prema Hrvatskom jezičnom portalu, označava „ono što se čuje kad se leleče; jauk“.

A pjesma Andromeda istinski je jauk prošlosti, primjenjiv, nažalost, i na današnjicu…

Pjesma Andromeda istinski je jauk prošlosti

Ove mlade umjetnice kombiniraju elemente hrvatske tradicije s modernim pop zvukom, s ciljem očuvanja slavenskog kulturnog identiteta, piše Nedjelja.

Lelekicama ovo nije bio prvi nastup na Dori. One su, naime, prošle godine sudjelovale s pjesmom The Soul of My Soul – emotivnom pričom o unutarnjoj borbi i izdaji. Tadašnju postavu činile su Judita, Marina, Korina Olivia, Lara i Klaudija Pulek, te su osvojile četvrto mjesto.

Otpor i štit!

Ključna značajka „sicanja“ jest njegova obrana, njegova jasna poruka: Kristova sam!

Tijekom osmanske vlasti te drevne tetovaže služile su kao vidljivi znak pripadnosti katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu, štiteći žene i djecu od prisilnih preobraćenja i zlostavljanja.

Među motivima su najzastupljeniji bili križevi, a radilo ih se u ranoj dobi, i to najčešće u pubertetu tijekom proljetnih blagdana (sv. Josip, Blagovijest, Ivandan).

Među motivima najzastupljeniji su bili križevi, a radilo ih se u ranoj dobi

Glede samog načina „sicanja“ (potječe od glagola „sjeći“), što se odnosi na urezivanje kože – ona se bocala iglom, a smjesa od ugljena, meda, pljuvačke i majčina mlijeka nanosila se da bi ostao trajni plavi trag.

Pionir arheologije u BiH, hrvatski arheolog i povjesničar Ćiro Truhelka bio je među prvima koji su znanstveno istraživali ovu pojavu. Običaj je počeo nestajati nakon 1938. (BiH je do austro-ugarske aneksije 1908. formalno bila pod Osmanskim Carstvom). Danas se smatra važnim dijelom hrvatske nematerijalne kulturne baštine, često reinterpretiranim u modernom tetoviranju.

Mladi sve više zainteresirani za povijest

Jasno je: katoličke žene u BiH tetovirale su se da bi se obranile od Osmanlija. „To je bila glavna inspiracija za pjesmu. Upravo te žene koje su se morale tetovirati da bi izbjegle ropstvo i toliko je to daleko išlo da su na sebi morale ostaviti vizualni trag svog identiteta“, kazale su članice Leleka tijekom priprema za Doru.

Nitko se ne bi trebao odricati ničega, a pogotovo ne svog identiteta

„U današnjem kontekstu moglo bi se reći da se nitko ne bi trebao odricati ničega, a pogotovo ne svog identiteta. Mislimo da ćemo to sve više istraživati jer imamo iznimno bogatu kulturu i dobro je da se ona promiče i približava mlađoj publici. S obzirom na reakcije koje dobivamo, rekla bih da su mladi jako zainteresirani – raspituju se i iskreno ih zanima o čemu pjevamo i što je sicanje. Predivno je što kroz glazbu možeš potaknuti nekoga da istraži svoju kulturu“, kazale su vokalistice koje su pobijedile na Dori osvojivši najviše glasova publike i žirija.

Andromeda nije samo pjesma, nego podsjetnik da se identitet ne briše – nego nosi, ponekad i pod kožom.