Budi dio naše mreže

Katolička evangelizacijska skupina Duhovni kutak objavila je novu ljubavnu pjesmu ‘Kiklju bum ti kupil‘ koju je otpjevao Šibenčanin sa zagrebačkom adresom Ante Dujić. Pjesmu poslušajte u nastavku.

/ Ivana Markić

Nova pjesma Duhovnog kutka ‘Kiklju bum ti kupil‘ dotaknula je srca mnogih slušatelja. Autor teksta Stjepan Arnuš otkrio je za duhovnikutak.com zašto je baš izabrao ovu ljubavnu pjesmu.

U srednjoj školi naišao sam na oproštajno pismo Petra Zrinskog koje je napisao svojoj ženi Katarini, dan prije svojega pogubljenja.

Dojmilo me se. Potreslo me je, i uvijek me iznova potrese kada ga čitam. To pismo sadrži i ljudsku i Božju ljubav. Autentična ljudska ljubav uvijek je spojena s Božjom ljubavlju. Koliko je nježna i koliko misli na drugoga, koliko se nada i vjeruje ponovnom susretu pred prijestoljem Božjim. Svaka je istinska ljubav takva: tješi drugoga i moli za drugoga.

I ova nam pjesma govori o istinitim dramatičnim događajima. Obraćenje je drama. Ulazak Kristov u nečiji život je drama. Krist ne ulazi u nečiji život osim preko patnje. Barem jedan treba u ljubavi podnijeti određenu količinu patnje za dušu, za tijelo, za život onoga u čije srce Krist ulazi. Tako to biva; Krist daje, osobi koja trpi za drugoga, unutarnji mir i daje joj riječ: Još malo, izdrži. Vidjet ćeš, doći će opet grlice… One najljepše pjevaju u zoru, kad prođe noć…

I čovjek se kreće s Raspetim, ne razumije, ali zna da su obećanja istinita. I osoba se hrani tim grozdom obećanja, ona pije sok i može dalje. Lijepi su grozdovi tvoji, Kriste, koje nam na bolnim putovima prema blagoslovu ostavljaš da se osvježimo.

U ovoj pjesmi ispričana je priča o čovjeku koji je živio u tamnici straha i grijeha, koji je bio osuđen na smrt, čovjeka koji je htio voljeti ali nije mogao, nije znao. Čovjeka svezana. Čovjeka slomljena i izmučena. Čovjeka koji se v strahu rušil …

Istinita je to priča i o ženi koja je voljela toga čovjeka. Voljela ga je u danima ludila. Tješila ga je u danima straha.

Važno je naglasiti kako je autor melodije Marko Otmačić.

A sejeno si me volela
I kak si me na oltar dela
To nigdar ne bum pozabil

I
Krvava se ljubav ne zaboravlja.
Zagrljaj čovjeka kojega udaraš se ne zaboravlja.
Suze onoga kojemu zadaješ bol a koje Krist skuplja se ne zaboravljaju
Kristove oči u njegovim očima se ne zaboravljaju.
Kristova ljubav koja kroz poniženja sije novi život se ne zaboravlja.
Bezuvjetna ljubav se ne zaboravlja.
I
Sve što bez osuđivanja stavimo na oltar Krist prima.
I
Kristovo uho koje sve čuje se ne zaboravlja

Krvava je mila moja bila kiklja tvoja
Dok je Jezuš srce tvoje ispitival
I neje našel mržnje ni preklinjanja
V srcu tvojemu v kojem je trnje zabito bilo
V srcu kojega je zagaziti štelo sotonsko kopito
Ali neje moglo jer v njemu neje bilo suda
Krvava je kiklja bila tvoja
Dok si me na oltar dela
Čista med mojim čičkima i lobodom
Nesi se dala pod kluč gorčine
Več si kak lampaš v mojoj kmici svetlila
I to nigdar nebum pozabil

I zato ti bum još jenu kiklju kupil i još više bum ti dober … jer ljubav uvijek dariva i uvijek sve više i više donosi dobra voljenoj osobi. Nema istinske dobrote bez Kristove dobrote u nama koja je došla preko nečije patnje. I Krist uzvraća na prikazanu patnju tako što se smješta u osobu za koju se patilo i kroz nju miluje onu koja je s njim trpjela. I zato pjesma kaže: a nebuš znala da te Jezuš kroz moje ruke drâga.

I dok je Petar Zrinski iz ljubavi napisao oproštajno pismo, ova je pjesma napisana u zahvalnosti onoj koja me je na oltar dela dok sam se v strahu rušil.

+++

Dodatak: Pismo Petra Zrinskog

“Moje drago serce!

Nemoj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončenja sutra u deseti ore budu meni glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekuvečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbuntuval, ali ti se čem zameril (koje ja dobro znam), sprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovim svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi na okupu pred njegovem svetem tronušem u dike vekivečne sastanemo.

Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tako moralo biti.

V Novem Mestu, pred zadnjem dnevom mojega življenja, 29. dan aprila meseca, o sedme ore pod večer, leta 1671.. Naj te Gospodin Bog s mojum kćerju Aurorum Veronikum blagoslovi.

Grof Zrini Petar“

Ljubavnu pjesmu ‘Kiklju bum ti kupil‘ pjeva Šibenčanin sa zagrebačkom adresom Ante Dujić. Stoga, zanimalo nas je kako je Dalmatincu bilo pjevati na zagorskom dijalektu. U razgovoru s Antom otkrio nam je: “Pa, u početku malo čudno, ali i zanimljivo. Zagorski dijalekt, kako riječi tako i naglasci, uvijek su mi bili nepoznati. Znao sam da će pjesma biti izazov, pogotovo prva recitacija (‘Zmislim se kak smo se mučili’). Kada sam išao snimati pjesmu, zamolio sam autora stihova da snimi recitacije da čujem kako bi to trebalo zvučati. Bogu hvala na daru imitacije pa sam dobro ‘skinuo’ zagorski (barem su mi tako potvrdili Zagorci, uz možda tu i tamo koju ‘lošije’ naglašenu riječ). Na kraju smo svi zajedno bili jako zadovoljni konačnom verzijom.  Ispalo je jako nježno i intimno, ovrh svega: autentično. 

Bogu hvala na daru imitacije pa sam dobro ‘skinuo’ zagorski (barem su mi tako potvrdili Zagorci, uz možda tu i tamo koju ‘lošije’ naglašenu riječ).

Na promociji CD-a Jači si od tame (https://open.spotify.com/album/49Iwv6mgynT1yTJNUOZvty)pjesmu pjesmu sam najavio tako što sam rekao da će tada nastupiti nešto neviđeno: „Dalamatinac koji pjeva po zagorski“. Poslije sam saznao da ipak nisam prvi. Legendarni Vice Vukov, moj Šibenčanin,  opjevao je mnoge zagorske pjesme od kojih je sigurno najpoznatija Suza za zagorske brege (https://www.youtube.com/watch?v=aM_4vzu8Y4U). Bilo je lijepo znati da na jedan način i Kiklju bum ti kupil i njezin izvođač ulaze u tu tradiciju ‘Zagorskih Dalmatinaca'”.

Budući da pjesma govori o snažnoj ljubavi, ljubavi koja jača u teškim trenucima, ljubavi koja se ne predaje pitali smo Antu postoje li i danas takve ljubavi, a njegov odgovor nas je posebno dojmio.

“Temeljni motiv ove pjesme jest: milosrđe, odnosno druga šansa. Svjedoci smo toga koliko danas nesreće i boli postoji u muško-ženskim odnosima, bile one veze ili brakovi. Čini se kao da napasti u vezama nikada nije bilo više, a da brak nikad nije bio krhkiji. Zašto? Zato što smo zaboravili biti milosrdni jedni prema drugima. Sveti Toma kaže da je milosrdna osoba ona koja je ‘…žalosna u srcu (miserum cor, otuda latinska riječ za milosrđe: misericordia), to jest, pogođena tugom tuđe bijede kao da je njegova vlastita. Iz toga proizlazi želja osobe da nastoji rastjerati bijedu druge osobe kao da je njegova vlastita…‘ (Summa Theologiae I, q. 1., a. 3.) Ukratko, to je osjećanje tuđeg jada i boli kao svoje (hrv. suosjećanje) iz kojeg proizlazi želja da se drugoga riješi toga jada i boli”, rekao je.

Čini se kao da napasti u vezama nikada nije bilo više, a da brak nikad nije bio krhkiji. Zašto? Zato što smo zaboravili biti milosrdni jedni prema drugima.

Govoreći o današnjim odnosima naglasio je: “Često sam kroz život vidio parove pogotovo supružnike koji ne samo da nisu žalosni zbog boli svojeg ‘ljubljenog’, nego jedva čekaju kad će on pogriješiti kako bi ga mogli ‘stisnuti za grkljan’, zlurado se nasladiti. To je današnja tužna realnost iz kojeg proizlaze mnoge ljubavne boli s posljedicama čak i po cijele obitelji. Sveti Toma nastavlja o milosrđu pišući da milosrđe ‘…ima prednost pred ostalim vrlinama jer milosrđe znači biti darežljiv prema drugima, štoviše pomoći drugima u njihovim potrebama… Stoga se milosrđe smatra svojstvenim Bogu i upravo u milosrđu se Njegova svemoć otkriva u najvišem stupnju.‘ (Summa Theologiae II-II, q. 30, a. 4)”.

Nema ljepšeg i snažnijeg osjećaja nego znati da ti je oprošteno, da nije gotovo, da si dobio još jednu priliku. Nema snažnijeg goriva za ljubav od toga.

“Biti milosrdan znači drugome biti poput Boga, onoga Boga koji je zapovjedio oprostiti i do sedamdeset puta sedam (usp. Mt 18,22) Nema ljepšeg i snažnijeg osjećaja nego znati da ti je oprošteno, da nije gotovo, da si dobio još jednu priliku. Nema snažnijeg goriva za ljubav od toga. Unatoč svojoj bijedi, grijehu i boli postoji netko tko još vjeruje u tebe, tko te još voli. Evo, Kiklju bum ti kupil govori upravo o tome. Govori o onima ‘kojima je puni oprošteno’ i koji baš zbog toga ‘puno ljube’ (usp. Lk 7, 47)”, poručio je Ante Dujić.

Pjesmu poslušajte ovdje!

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja