Ogenj već 10. godinu svira i stvara pjesme s međimursko-podravskim etno-punk prizvukom.

Tomislave, dobro nam došao i hvala ti na vremenu koje si izdvojio iz poprilično ispunjene svakodnevice za ovaj razgovor.

Svako dobro tebi Filipe i svim čitateljima ovog medija. Hvaljen Isus i Marija.

Pisana je ciljano. Rif na bisernici koji nosi pjesmu napravljen je ranije

Posljednji put kad smo se čuli taman je predstavljen vaš album RepubliKaj uz pjesmu Vojna. U što ste se to zapleli posljednjih mjeseci da ste dogurali do mjesta favorita ovogodišnje Dore?

Zapleli smo se u ono što smo planirali i to nam zasad jako dobro ide. Pokušali smo se prijaviti i prošle godine na Doru shvativši da ovo natjecanje, kakvo god bilo, predstavlja odličnu platformu za promociju. Mi smo relativno dobro poznati na alternativnoj sceni, ali smo došli do zaključka da bendu nedostaje malo vjetra u leđa, prilika da dodamo još gasa ususret 10. godišnjici rada. Dora nam je u tom kontekstu došla kao šlag na tortu.

Pjesma s kojom ste se prijavili zove se Daj, daj. Je li pisana ciljano za Doru i pjesmu Eurovizije, ili je odležala u ladici neko vrijeme?

Pisana je ciljano. Rif na bisernici koji nosi pjesmu napravljen je ranije. Znao sam da ću jednog dana za njega pronaći pravu pjesmu. Lako ulazi u uho i molske je strukture. To je posebna draž jer dočarava našu međimursko-podravsku tradiciju, a međimurske popevke jesu molske i tužne, dok je naša brza, molska, sretna i vatrena. Sve što smo radili tih nekoliko tjedana, isplanirano je i pripremljeno.

Svi smo u bendu postali pametniji i usmjereniji na stvaranje i rad umjesto kritike

Videospotom ostavili ste profesionalan dojam dobre pripremljenosti s ozbiljnom namjerom da pobijedite. Kad ste krenuli u tu priču, je li bilo teško držati jezik za zubima?

Rekla mi je žena da ju ne slušam već 10. godina i da sam ju napokon počeo slušati. Izgleda da sam trebao sazrjeti kao osoba, posložiti neke stvari u sebi, smiriti svoje reakcije i pripremiti se za ono što je došlo s prvim medijskim nastupima. Možemo razgovarati o stavovima lijevih i desnih, o mišljenjima jednih i drugih, ali ja stojim iza svojih uvjerenja i naučio sam da se ne treba izlagati nepotrebno negativnoj kritici.

Svi smo u bendu postali pametniji i usmjereniji na stvaranje i rad umjesto kritike. Hvala vam što ste primijetili da smo uložili sve i da se trudimo zadržati profesionalnu razinu.

Rokovi za Doru od dana objave finalista veoma su kratki. Pripremili smo se i u nekoliko tjedana osmislili, snimili i isporučili spot. Osmislili smo i koreografiju za nastup, dostavili prve planove s raspisom što će se prikazivati i kako na ekranima. A uz sve to imali smo božićne i novogodišnje praznike tijekom kojih nitko ne čeka baš vas da snimite spot ili nešto producirate. Bili smo blagoslovljeni i uspjeli smo na brzinu sve napraviti, iako smo dvoumili treba li ili ne treba ovakav spot.

Pokazalo se da smo dobro odlučili jer se o njemu priča kao najboljem videouratku, ili jednom od najboljih u kontekstu Dore. Ljudi ne prestaju izražavati svoju podršku, gledati i dijeliti videospot. To nam donosi još veći doseg na internetu i popularnost.

Tomislav Mihac Kovačic / Foto: Lucija Očko

Petar Šimčić i Neven Žnidar s tobom potpisuju glazbu. Je li bratski uvažen svaki prijedlog ili si kao tekstopisac imao viziju od koje nisi dao previše odstupiti?

Ja sam ostao ja. Tako da su neki prijedlozi prihvaćeni bratski, a drugi su autokratski odbijeni. Bilo je situacija kad se pretresalo i refren pjesme i molski rif na bisernici, ali na kraju sam dečkima objasnio da sam tekst i sebe mentalno prilagodio molskom rifu koji vuče na podravsku maglu. Kad bih išao mijenjati nešto, sve bi mi se srušilo.

Sjećam se trenutka kad smo izašli iz studija prvi dan – baza je bila već pripremljena – a mi smo bili uvjereni da to što smo napravili ništa ne valja i da je možda bolje da ne prođemo u izboru za Doru. Imao sam previše teksta, nisam znao što ću s vokalnom melodijom, refren nije bio gotov.

I onda se sve okrenulo na dobro, nakon što je krenulo nizbrdo. Posložili smo se i evo nas na Dori s gotovim projektom.

Glavna misao je da za svoje ideale moraš izgorjeti

Refren pjesme je lako pamtljiv i poziva slušatelja da se uključi u pjevanju pjesme. To su potvrdili mnogi komentatori i recenzenti – odnosno obožavatelji natjecanja za pjesmu Eurovizije – unutar i izvan granica Hrvatske. Uz vizualni pečat i refren, najviše pozitivnih reakcija dobivate za sam kraj pjesme koji je obilježen techno sekcijom.

Tako je. U ponedjeljak su krenula gostovanja u svim mogućim formatima. Javili su se eurovizijski obožavatelji iz Poljske i Velike Britanije. Obišli smo velike medijske kuće u Zagrebu, i još nas čeka more drugih gostovanja, kao što rekoh, svih mogućih formata.

Istaknuo bih da ljudi drugih zemalja sada pjevaju našu pjesmu, pjevaju na kajkavskom narječju. To je fenomenalna promocija Hrvatske i naše kulture u Europi i šire. Na kraju, to je bio moj cilj. Napraviti lako pamtljiv refren koji se ponavlja i koji će besplatno stanovati u nečijoj glavi nakon što ga osoba čuje.

Što da vam kažem – uspjeli smo. To vidimo po komentarima na društvenim mrežama, po povratnim reakcijama. Ako osobi refren ne uđe u uho tijekom prvog slušanja, kod drugog ili trećeg sigurno hoće.

Techno dio nastao je kao želja da dodamo nešto novo našoj glazbi, da utopimo tamburicu u taj elektronički đir. Mišljenja sam da je to jedinstveni spoj u svijetu. To je novost, a sve ostalo je pečat našeg desetogodišnjeg rada. Možda je to odgovor na pitanje kako uspjeti? Držati se svojega, onog u što vjerujete i jednom će sve izaći na dobro.

Zato se držim svojih svjetonazora i ideala, svoje vjere, svega što me čini pozitivnim i ispunjava

Osvrnimo se na tekst pjesme. On sadrži sve što vi momci jeste: svirači, čuvari jezične baštine i kulture vašeg podneblja, roditelji, vjernici, prijatelji… Koliko ima stvari u pjesmi koje su možda podvaljene široj publici?

[Smijeh] Pa cijeli tekst je podvaljen… [Još smijeha]. Zato ja ne pišem 100 pjesama godišnje. One koje napišem izgledaju jednostavno na prvu, no ja razmišljam i meditiram nad tekstom, ostavim ga i onda mu se opet vratim. Trenutak inspiracije je ključan kod mojih tekstova, jer ne mogu opet producirati takav isti tekst. Na to sam ponosan.

Glavna misao je da za svoje ideale moraš izgorjeti. Možda ljudi koji su melankoličnog ili laissez-faire mentaliteta to ne mogu shvatiti, ali ja opet ne mogu shvatiti njih jer je moja forca u životu ići uvijek naprijed pa i glavom kroz zid. Zato se držim svojih svjetonazora i ideala, svoje vjere, svega što me čini pozitivnim i ispunjava. A s druge strane, mi se zovemo Ogenj i napravili smo si himnu. Opet super.

Bend Ogenj / Foto: Marko Čordaš

Što je s prefiksom kršćanski etno-punk bend? Gostovanja su se tek zahuktala, a već možemo primijetiti da vas se zbog spomenutih svjetonazora direktno i indirektno napada u medijima.

Nažalost. Neki se ljudi više bave okolnim tračevima i neprovjerenim informacijama nego li glazbom zbog koje i jesmo tu. Mi nismo i ne deklariramo se kao kršćanski bend. Kad bismo to činili, onda bi svijet bio pun kršćanskih bendova, pogotovo rokenrol bendova. Nabrojite mi 5 ili 10 velikih rokenrol bendova koji nisu koketirali s kršćanstvom. Svi mi koketiramo s kršćanstvom jer očito ima nešto u tom kršćanstvu.

Mi u bendu jesmo kršćani, ali nismo svi praktični vjernici i ne slažemo se oko svih stvari. No funkcioniramo zajedno i gotovo bez greške. Kao dokaz u prilog tome idu ova nova pjesma i godine zajedničkog rada i rasta. Čak i kad smo u nekoj krizi i ne slažemo se, ipak se podržavamo. Zajedno uvijek možemo prepoznati ispravnu stvar, i zato nam je važno da se krećemo prema istom cilju i izbjegavamo vrludanja i skretanja sa zacrtanog puta.

Tu je najvažnija duhovna nota i sve što je dio života praktičnog vjernika; mogu reći i pojačano ovih dana jer to je jedina snaga koja mi je potrebna

Kako si se ti pripremio za medijske trenutke u kojima ćeš možda biti provociran po pitanju svjetonazorskih, kršćanskih i katoličkih odrednica?

Kad ljude sretneš uživo, s njima porazgovaraš, ploča se okreće. Tada pojedinci koji su bili spremni provocirat jednostavno osjete ljudski moment i skužimo se. Dogodilo se da mi osoba priđe i kaže: Odlučio sam imati djecu. Sad sam i ja pro-life na papiru. Ne želim u medijima ulaziti u rasprave i filozofije, ali pripremljen sam. Tu je najvažnija duhovna nota i sve što je dio života praktičnog vjernika; mogu reći i pojačano ovih dana jer to je jedina snaga koja mi je potrebna.

Radim i s ekipom iz odnosa s javnošću. Oni me žele i trebaju zauzdati fizički, ne samo razgovorno i tematski. Sve se svodi na zajednički trud, zajedničko ulaganje i na kraju će to izaći na dobro.

Tomislave, tebi i dečkima želim da sve što morate zadržati u sebi, pripitomiti, obuzdati, da izgori i eksplodira na pozornici Dore. Hvala ti na gostovanju na Hrvatskoj katoličkoj mreži.

Hvala vam i Bog vas blagoslovio.