„Zaboravljena barokna pjesma o smrti, prevedena i otpjevana kao razmatranje“, tako hrvatsku obradu skladbe talijanskog svećenika iz 17. stoljeća: „Passacaglia della vita“ Stefana Landija opisuje župnik u Pomeru i Premanturi.

Prijevod je zapravo toliko slobodan i osuvremenjen da je to sada nova pjesma, ali mislim da pogađa bit izvorne skladbe. Nije bilo lako smisliti toliko rima, pa sam ideje za neke stihove „ukrao“ iz pjesme Kampošanto (Groblje) moga djeda Ante Nižetića (poslušajte je pa ćete se uvjeriti da ne znaju samo Talijani napraviti dobru pjesmu o smrti).

Važne životne istine ne posjedujemo u glavi kao nekakve informacije – one su spoznaje koje nam stalno izmiču (mi bježimo od njih) – zato je važno molitveno razmatranje koje nas stalno vraća Istini – a Istina nas oslobađa.

Krist nas poziva da bdijemo i to uvijek povezuje s molitvom – tko ne moli, nikad se ne zaustavlja pred istinom i laži ga obuzmu, pa živi kao u nekom snu – a u snu nenormalno postaje normalno.

Najjednostavnija istina, koja mi stalno bježi, jest da mogu danas umrijeti – drugi umiru, a ja ne.

Isto tako mi izmiče i očita istina da sam grešnik – drugi su grešnici, a ja ne – a očito je da nisam bolji od drugih. Stalno bježim od toga optužujući druge i opravdavajući sebe – a što je čovjek manje osjetljiv na svoje grijehe, to se više bavi tuđima i nemilosrdniji je. A to znači i nezadovoljniji je, frustriraniji i srditiji – to jest muči sebe i druge.

Istina je da je sve nezaslužena milost – dar – svaki dah koji udahnem. Istina je da je Bog ljubav, što mi otkriva moja savjest. I istina je da te Bog ljubi neizmjerno – što ti otkriva Isus Krist, raspeti i uskrsli. I to mi izmiče. Možda druge ljubi – ali mene?

Vratimo se Istini. Da bismo se vratili Njemu, koji je Istina, prvo se vratimo malim istinama.

Ova pjesma je razmatranje (memento mori) činjenice da nemam nikakvo jamstvo da danas neću umrijeti. Kad bi me samo ta mala istina dotaknula – cijelo moje biće bi se promijenilo. Sigurno bih odmah bio ponizniji, zahvalniji, blaži prema drugima – a time i radosniji, i smireniji.

Istina je da je sve na ovom svijetu isprazno i besmisleno ako nema cilja, ako nema Boga, ako nema Života vječnoga. A to nam se otkriva jedino u Isusu Kristu – raspetom, uskrslom i živom. Izvan Njega – sve je isprazno.

Nema drugog odgovora na ispraznost osim Isusa Krista. Osim vjere u Njega. U ovu jedinu Osobu na svijetu čiji je dolazak prorečen i očekivan stoljećima – i koja je jedina pobijedila smrt.

Izvorna skladba i riječi: Stefano Landi (1587.–1639.)