Prijava boravka u Njemačkoj

Povod ovoj temi je tvrdnja na Facebook stranici Projekt Njemačka da većina katolika napušta Katoličku Crkvu u Njemačkoj upravo zbog crkvenog poreza. Navode kako pri dolasku u Njemačku prvo što osoba treba napraviti jest prijaviti boravak i kod prijave navesti vjeroispovijest. Nakon toga lokalni ured podatke o osobi prijavljuje nadležnom poreznom uredu kako porezni ured znao plaća li osoba crkveni porez ili ne.

Govoreći o iznosu crkvenog poreza navode da iznos ovisi o mjestu stanovanja. U Bavarskoj i Baden-Württembergu osoba plaća osam posto od poreza na dohodak za crkveni porez, a u ostalim regijama devet posto. Tvrde kako većina vjernika napušta Crkvu jer žele prestati plaćati crkveni porez.

Dotaknuli su se i cijene i postupka odjave te naveli kako i oni ovise o regiji u kojoj osoba živi. U nekim saveznim državama kao što su Saarska i Brandeburg odjava je besplatna za razliku od drugih gdje je cijena odjave i do 32 eura.

Razgovarali smo s delegatom Hrvatske inozemne pastve za Njemačku don Ivicom Komadinom koji nas je uputio na letak kojeg je izdala Njemačka biskupska konferencija na više jezika kao informaciju stranim katolicima. U nastavku donosimo sadržaj letka u cijelosti.

Navođenje vjeroispovijesti pri prijavi boravka

Svi vjernici koji su članovi Katoličke Crkve, kod prijave boravka u Njemačkoj, trebaju navesti svoju vjeroispovijest „rk“ (rimokatolik). To vrijedi i za sve vjernike koji su članovi jedne od Istočnih katoličkih Crkava koje su ujedinjene s Rimskom Crkvom. To nije jedino zakonska obveza prema državi, već i obveza prema svojoj Crkvi. Jedino oni koji kod prijave boravka navedu svoju vjeroispovijest smatraju se pred društvom i državom pripadnicima Crkve.

Ako ste katolik, a još se niste upisali kao „rk“ (rimokatolik), onda postoji mogućnost da to učinite. U tom slučaju najbolje je da se obratite svećeniku koji je nadležan za vašu zajednicu.

Zašto je Crkvi potreban novac?

Zadaća je Crkve naviještati Evanđelje Isusa Krista, slaviti ga i svjedočiti u službi za bližnjega. Tu zadaću Crkva vrši ne jedino u župnim zajednicama, nego i u višestrukoj zauzetosti na području odgoja, zdravstva i njege te Caritasa i kulture.

Sva ta djelatnost moguća je zahvaljujući novčanim prilozima pojedinih vjernika. Solidarnost je potrebna i u Crkvi. Svaki član Katoličke Crkve sudjeluje, u okviru svojih mogućnosti, u financiranju Crkve i njezinih djelatnosti bilo obveznim doprinosom, koji se u Njemačkoj naziva „crkveni porez“, bilo dobrovoljnim prilozima i milodarima. Crkveni porez nije ništa drugo nego pristojba koja je prilagođena financijskim mogućnostima svakog pojedinca.

Svaki i najmanji doprinos u okviru crkvenog poreza pomaže:

• da se promiče višestruki crkveni život u biskupijamai župama;
• da svećenici, đakoni, pastoralni i ostali suradnici moguvršiti svoju službu u župama;
• da se omogući osnivanje i pomaganje zajednica zakatolike drugih materinskih jezika i obreda;
• da se djeci i mladima omogući pohađanje crkvenih vrtića,škola i drugih učilišta;
• da se sagrade, održavaju i očuvaju crkvene zgradei župni centri;
• da mogu djelovati crkvena savjetovališta da se pružidušobrižnička pomoć osobama u kriznim situacijamai još puno toga;
• da se pomaže siromahe i potrebite;
• da Crkva može naviještati Radosnu vijest i vršitisvoje poslanje.

Tko sve plaća crkveni porez – i koliko?

Crkveni porez plaćaju svi:

• koji su po krštenju postali članovi Crkve;
• koji mjesto boravka imaju u Njemačkoj;
• koji plaćaju porez na dohodak ili na druge prihode.

Crkveni porez plaćaju oni članovi Katoličke Crkve koji su u plaćenom radnom odnosu. To je nešto više od 50 posto katolika. Ostali, kao što su djeca, starci, bolesni ili osobe s posebnim potrebama uglavnom ne plaćaju crkveni porez. To znači da se svaku osobu promatra pojedinačno ovisno od njezina osobnog financijskog stanja. Iz tog razloga crkveni je porez pravičan i solidaran.

Ovisno o pojedinoj pokrajini, visina crkvenog poreza iznosi 8 ili 9 posto od poreza na osobni dohodak ili na ostale prihode. Prema sporazumu između Crkve i države crkveni porez ubiru porezni uredi zajedno s porezom na dohodak. Za tu uslugu Crkva plaća pristojbu od dva do četiri posto od svojih poreznih prihoda. Tko ne plaća porez na dohodak ili na prihod, taj ne plaća ni crkveni porez. Obitelji s djecom imaju posebne povlastice pri obračunavanju crkvenoga poreza.

Letak Njemačke biskupske konferencije na hrvatskom jeziku

Letak Njemačke biskupske konferencije na hrvatskom jeziku

Dva primjera obračuna crkvenog poreza:

Petar je samac i zarađuje bruto 3.500,- eura mjesečno. On mora platiti 464,25 eura za porez na dohodak. Njegov crkveni porez iznosi 41,78 eura mjesečno.

Marija i Niko su u braku i imaju dvoje djece. Njihov zajednički mjesečni bruto prihod je 5.000 eura. Oni plaćaju 491,50 eura kao porez na dohodak, a njihov crkveni porez iznosi 10,50 eura.

Statistika izlazaka iz Crkve

Analiza: WENZEL WIDENKA

Svi osobni razlozi za izlazak iz Crkve nalaze se u golim brojkama.

I Katoličku i Evangeličku Crkvu prošle je godine napustilo više vjernika nego ikada. Međutim, Katolička Crkva ovog je puta na prvom mjestu. Pogledajmo statistiku: Katolička je crkva prema najnovijem popisu 2022. brojala 708.285 ljudi manje nego u godini ranije.

Taj se broj dobiva iz zbroja odlazaka i smrti. Iz Crkve je izišlo 522.821 ljudi (Evangelička crkva: minus 575.000 osoba, od toga 380 izlazaka). Velikom broju izlazaka pridružio se i biološki čimbenik, uvjetovan prevelikom smrtnošću i dobnom strukturom. Ni krštenja ni ponovni ulasci nisu mogli zaustaviti taj opadajući trend.

Ovdje se sve više razlikuju katolici i protestanti. Dok su obje Crkve zabilježile približno isti broj krštenja (155.173 katolička i 165.000 protestantska), nasuprot brojci od ipak 19.000 (ponovnih) pristupa u jednoj od protestantskih crkava u okviru Evangeličke crkve Njemačke (EKD) na katoličkoj strani tek ih je oko 5.500. Katolici time čine još samo 24,8 posto njemačkog pučanstva (evangelici 22,68). Priča o većinskom kršćanskom pučanstvu (52 posto) može se još održati samo računajući pravoslavne i druge kršćane, ali to je poznato već neko vrijeme. Time se kršćanske Crkve još uvijek nalaze daleko ispred svih drugih vjerskih zajednica, ali nasuprot njima sve je veći broj takozvanih osoba “bez konfesije”.

Taj je izraz problematičan jer ne govori ništa o vjerskim uvjerenjima ljudi koji se iza njega nalaze. Je li riječ o ateistu, sinkretistu ili vjerniku kršćaninu koji se iz potpuno profanih razloga odijelio od Crkve: svi oni statistički gledano vrijede isto.

Pogledajmo još specifične katoličke brojke: Broj novozaređenih svećenika koji se u sve većim župnim zajednicama moraju brinuti o preostalim vjernicima. 2022. bilo je ukupno 11.987 svećenika (2021.: 12.280), koji se skrbe o nepunih 21 milijun katolkinja i katolika. Novozaređenih je svećenika 45, dijecezanskih i redovnika zajedno.

Brojke su već godinama u konstantnom padu. Zanimljiv je i broj posjetitelja bogoslužja. 2022. samo je 5,7 posto katolika redovito posjećivalo nedjeljno bogoslužje. Najmarljiviji su bili crkveni posjetitelji u istočnonjemačkom Görlitzu (13,1 posto), a najveći nedjeljni lijenčine nalaze se u biskupiji Trier (3,8 posto). U Saskoj općenito u postotku najviše katolika nedjeljom ide na svetu Misu (10,1 posto), dok nasuprot tome u Saaru jedva 3,3 posto vjernika pronalaze put do euharistije.

O crkvenom porezu, razlozima izlazaka katolika iz Katoličke Crkve te vraćanju u sakramentalno zajedništvo razgovarali smo i sa župnikom zagrebačke župe sv. Josipa vlč. Damirom Ocvirkom u rubrici ‘Vox veritatis’ u emisiji ‘Halo, velečasni?’.

Kada govorimo o istupu iz Crkve iznimno je važno da osoba donese stvarnu i slobodnu odluku da ne želi biti član Crkve. Tek tada govorimo o pravome istupu iz Katoličke Crkve i župnik ili biskup moraju tu osobu primiti i ona pred župnikom ili biskupom treba osobno izraziti želju, i usmeno i pismeno, da više ne želi biti član Crkve. Onda govorimo o stvarnom istupu iz Katoličke Crkve, odnosno o formalnom istupu

Iz emisije “Halo, velečasni?”

“Važno je istaknuti da crkveni porez kao takav ne postoji, nego je to porez u Njemačkoj kojega u načelu država ubire, i onda država raspoređuje za vjerske zajednice. Tako da je sam pojam crkvenog poreza možda neispravan, i možda bi trebali biti oprezni kad o tome govorimo. Svaki član društva i svaki radnik dužan je porez davati onako kao što je propisano, a ne zaboravimo također da se vjernici pozivaju i prema crkvenoj zapovijedi da doprinose za potrebe svoje Crkve”, kaže vlč. Ocvirk.

Ističe da Crkva kao sastavni dio društva djeluje u ovom društvu te da su potrebna neka sredstva za crkveno djelovanje. “Ono što je važno reći da je u Njemačkoj odlukom biskupske konferencije Njemačke i njemačkih građanskih vlasti isklesan pojam Kirchenaustritt – za one koji pred građanskom vlašću izjave da ne želi davati porez za crkvu, odnosno da nisu vjernici. Odlukom biskupske konferencije Njemačke, za takav istup pred građanskim vlastima, oni podrazumijevaju da isto vrijedi i za unutarnje područje Crkve, odnosno da se na području Njemačke ne mogu primati sakramenti”, rekao je vlč. Ocvirk.

Naglašava, ipak, da kada govorimo o istupu iz Crkve, da je iznimno važno da osoba mora donijeti stvarnu i slobodnu odluku da ne želi biti član Crkve.” Tada govorimo o pravome istupu iz Katoličke Crkve i župnik ili biskup moraju tu osobu primiti i ona treba pred župnikom ili biskupom osobno izraziti želju, i usmeno i pismeno, da više ne želi biti član Crkve. Onda govorimo o stvarnom istupu iz Katoličke Crkve, odnosno o formalnom istupu. Posljedica takvoga istupa jest da osoba više nije član Crkve i kao takva ne može više primati sakramente. Ako je netko na takav način istupio iz Crkve, da bi se vratio u sakramentalno zajedništvo mora također podnijeti slobodan i formalni zahtjev za primanje u Katoličku Crkvu. Pred svjedocima treba ispovjediti vjeru koju ispovijeda Crkva i tada ponovno postaje članom Crkve”, objašnjava vlč. Ocvirk.

Tumači da se krštenje istupom iz Crkve ne briše jer krštenje ostavlja neizbrisivi trag, odnosno neizbrisivi znamen u osobi koja je primila krštenje. I kada se dobije službeni dokument o istupu iz punog zajedništva s Katoličkom Crkvom uvijek stoji napomena da se krštenje ne briše i da osoba ostaje krštena. Iako se u naknadne rubrike matice krštenih upisuje podatak da je osoba formalnim činom istupila iz punog zajedništva s Katoličkom Crkvom, krštenje ostaje, kaže HKR-ov sugovornik.

“S obzirom na to da osoba ostaje krštena, otvara joj se mogućnost ponovnog primanja u zajedništvo s Crkvom, ako tako želi”, rekao je vlč. Ocvirk u HKR-ovoj emisiji “Halo, velečasni?”. Objašnjava kako za istupanje iz Crkve nije dovoljan razlog to što ne žele plaćati tzv. crkveni porez. “Ako se radi o našim vjernicima (Hrvatima, op.a.) koji žive u Njemačkoj i pred građanskom vlasti su rekli da nisu vjernici da ne bi morali plaćati svoj dio poreza, trebaju znati da u Hrvatsku dođe bilješka iz Njemačke da su oni istupili iz Crkve. No da bi neko formalnim činom u Hrvatskoj prestao biti članom Crkve, mora pred župnikom ili pred biskupom to izričito zatražiti. To znači ako je osoba u Njemačkoj učinila taj Kirchenaustritt, to automatski ne znači da u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini ne može primati sakramente. Jer zna se  dogoditi da naši ljudi koji rade vani doprinose za crkvene potrebe u svojim župama, u svojoj domovini pomažu Crkvi. Oni najčešće i pomažu izgradnju crkava, opremanje crkava, zalažu se za dobro Crkve kad dođu u Domovinu. Kod nas najčešće i primaju sakramente, kreste djecu i vjenčavaju se, tako da ne možemo govoriti o pravom formalnom činu istupa iz punog zajedništva s Katoličkom Crkvom”, kaže vlč. Ocvirk.

“No, dakako, pozivam sve naše vjernike koji žive i rade vani da imaju razumijevanja te doprinose i za tamošnje crkvene potrebe. Isto tako, da ispunjavaju ono na što ih obvezuje tzv. crkveni porez”, potiče vlč. Ocvirk.

S obzirom na pisanu bilješku o ispisu iz Crkve koja dođe iz Njemačke, vjernik u Hrvatskoj, da bi se vratio u puno zajedništvo s Crkvom mora ispovjediti vjeru pred svjedocima i onda ga se tim činom ponovno prima u puno zajedništvo, objašnjava vlč. Ocvirk.

Gubljenje punog zajedništva s Crkvom na unutarnjem području

Vlč. Ocvirk naglašava da nije jedina niti najvažnija obveza članova Crkve da doprinose za crkvene potrebe. Nego treba živjeti puno zajedništvo s Crkvom, što znači i držati se zdravog nauka koje Crkva ispovijeda. “Mi možemo zapravo  izgubiti puno zajedništvo s Crkvom, ne samo pravnim putem, nego i unutarnjim putem, putem unaprijed izrečenih kazni. Kada netko učini takav grijeh koji za sobom poteže unaprijed izrečenu kaznu. Gubimo puno zajedništvo s Crkvom u smislu primanja sakramenta, odnosno kad netko učini takav grijeh gdje se gubi to puno zajedništvo, taj ne može primati sakramente dok ponovno na unutarnjem području, odnosno u  svetoj ispovijedi, ne dobije odrješenje od grijeha i otpuštanje od cenzure, unaprijed izrečene kazne izopćenja  iz punog zajedništva Crkve. Primjerice, kada netko učini pobačaj ili kad svećenik iznevjeri ispovjednu tajnu, unaprijed izrečenom kaznom takav je izopćen, odnosno ekskomuniciran. On ne prestaje biti katolik, ali nema puno zajedništvo s Crkvom”, tumači vlč. Ocvirk.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.