Internet i društvene mreže omogućili su pristup prezentiranju vlastitih stavova i ideja velikom broju osoba neovisno o tome gdje se nalazili. Također, svi korisnici interneta mogu sudjelovati u raspravama o bilo kojoj temu, neovisno o tome imaju li potrebno znanje i razumijevanje teme o kojoj se raspravlja. To je, možemo reći, plodno tlo za stvaranje i širenje dezinformacija. 

Zašto smo podložni dezinformacijama dobro mogu pojasniti i neke teorije iz psihologije. Primjerice, sustavne pogreške u prosudbi, koje nazivamo kognitivnim pristranostima, a koje ljudi neprestano čine, mogu nam pojasniti zašto smo skloni vjerovati dezinformacijama na koje nailazimo u medijima. Postoji cijeli niz kognitivnih pristranosti, no kao one koje nam mogu pojasniti zašto „nasjedamo” na dezinformacije izdvojit ćemo sklonost potvrđivanju i bandwagon učinak. 

Sklonost potvrđivanju podrazumijeva da smo skloni birati one informacije koje potvrđuju naša već postojeća uvjerenja i izbjegavati one koje ta uvjerenja dovode u pitanje. Prema bandwagon učinku, ljudi jednostavno vjeruju u nešto jer mnogi drugi – njima poznati i bliski – vjeruju u isto. Zbog toga su, primjerice, ljudi manje kritični prema dezinformacijama koje dijele njihovi prijatelji. 

Nadalje, jedna od teorija koja nam može pojasniti zašto smo skloni povjerovati dezinformacijama jest teorija pogrešnog pripisivanja. To se događa u onim situacijama kada imamo određene informacije pohranjene u našoj memoriji, ali se ne možemo sjetiti njihova izvora. Dakle, imamo neku informaciju, ali se ne možemo sjetiti gdje smo ju čuli ili pročitali. Pogrešno pripisivanje jedan je od razloga zašto su reklamni sadržaji toliko učinkoviti. Primjerice, kada u dućanu ugledamo neki proizvod, možemo osjećati povezanost jer smo se s njim već susretali, ali se ne sjećamo da je izvor našeg sjećanja bio reklamni sadržaj. 

Kada se radi o dezinformacijama, ljudi se sjete da su određenu informaciju negdje pročitali, ali se ne sjećaju da je izvor bio neki neprovjereni portal ili pak ispravak koji je informaciju razotkrio kao netočnu. Učestalo izlaganje takvim sadržajima može povećati osjećaj da su pogrešne informacije zapravo istinite.

Ponavljanje stvara percepciju grupnog konsenzusa koji može rezultirati kolektivnim pogrešnim pamćenjem. Taj je fenomen nazvan Mandela efekt po prvom demokratski izabranom predsjedniku Južnoafričke Republike i borcu za ljudska prava Nelsonu Mandeli. Naime, kada je Mandela preminuo 2013. mnogi su bili šokirani jer su bili uvjereni da je Mandela preminuo 1980-ih tijekom boravka u zatvoru. Stoga je fenomen kolektivnog pogrešnog pamćenja nazvan Mandela efekt. 

Kako bismo izbjegli da se isto dogodi i nama, pažljivo pristupajmo medijskim sadržajima te se osobito osvrnimo na to poštuje li novinar osnovna novinarska pravila i koje izvore koristi. Svakako, dobro je provjeriti i informacije o vlasnicima, uredništvu i novinaru koji je informaciju objavio te proučiti izgled i domenu mrežne stranice ako se radi o informaciji objavljenoj na portalu. Uz to, uvijek je poželjno provjeriti i kako su drugi mediji izvijestili o tome događaju ili informaciji. 

Izvor: Nenadić, Iva; Vučković, Milica. 2021. Dezinformacije: Edukativna brošura i vježbe za razumijevanje problema dezinformacija. Agencija za elektroničke medije, UNICEF. 

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.