U srijedu 13. prosinca 2023. medijski prostor su preplavili naslovi poput ovih:

IZBJEGAVA RASKOŠ / Papa Franjo, koji puni 87 godina, bit će prvi papa koji neće biti pokopan u Vatikanu

Papa Franjo: Prekidam tradiciju. Neće me pokopati u Vatikanu

Papa ne želi da ga pokopaju u Vatikanu, nego u rimskoj bazilici u kojoj se redovito moli

Neće u Vatikan: Papa odlučio gdje će ga pokopati kad umre

Želja pape Franje da bude pokopan u rimskoj bazilici sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore), koju je izrekao u razgovoru za meksički televizijski kanal N+ početkom prosinca 2023. godine, izazvala je neutemeljena medijska nagađanja vezana uz izbor grobnog mjesta današnjeg pape. Prema riječima crkvenog povjesničara izv. prof. dr. sc. Daniela Patafte s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, mnogi su se upustili u traženje skrivene simbolike ili određene poruke u ovom činu aktualnog Pape, naviknuti da se pape uglavnom sahranjuju u papinskoj grobnici unutar bazilike sv. Petra.

Vodeći se ustaljenim navikama, pojedinci na ovu praksu ili običaj ukopa važnih osoba unutar određenih mauzoleja i obiteljskih grobnica, propuštaju priliku da bolje upoznaju povijest i činjenice vezane uz određene običaje i prakse koje nam otkrivaju zanimljivu dinamiku povijesnih događaja, ustvrdio je izv. prof. Patafta.

Od 265 preminulih papa oko stotinu ih je pokopano u bazilici sv. Petra, a posljednji papa pokopan izvan bazilike sv. Petra bio je Lav XIII. (1878.-1903.) pokopan je u bazilici sv. Ivana Lateranskog.

“Papa Franjo je 266. papa u povijest Katoličke crkve, kao nasljednik apostola Petra, i biskup Rima, službom i simbolikom vezan uz grad Rim. Međutim, uvid u povijest papinske službe kroz 2000 godina otvara nam jedan novi i nepoznati svijet običaja, praksi, života, ali i smrti pojedinih papa. Od 265 preminulih papa oko stotinu ih je pokopano u bazilici sv. Petra, a posljednji papa pokopan izvan bazilike sv. Petra bio je Lav XIII. (1878.-1903.) pokopan je u bazilici sv. Ivana Lateranskog. Samo ovih nekoliko činjenica pokazuje da mjesto pokopa preminulog pape nije kanonski određeno, nego je kroz povijest najčešće bilo određeno papinom osobnom željom ili nekim povijesnim trenutkom koji je diktirao sahranjivanje preminulog pape izvan bazilike sv. Petra, pa ponekad i izvan grada Rima.”

Kako je podsjetio izv. prof. Patafta, u prvim stoljećima kršćanstva podaci o papinskim grobnicama vrlo su često sumnjivi, nepotpuni, neutemeljeni ili kontradiktorni.

“Jedno od poznatijih mjesta gdje su se pokapali prvi pape bile su Kalistove katakombe, izgrađene u razdoblju između 250. i 300. godine. Papa Zefirin imenovao je đakona Kalista čuvarom tih katakombi gdje se vrlo brzo formirala tzv. ‘papinska kripta’. Grobni prostor unutar katakombi gdje je pokopano šesnaest papa. Nakon što se ‘papinska kripta’ u 4. stoljeću popunila, drugi pape pokapani su u okolnim katakombama. Ove podzemne grobnice ranog kršćanstva postale su mjesta hodočašća na grobove papa i mučenika nakon 313. godine. Provale barbarskih naroda, saracenska opasnost, depopulacija i opća nesigurnost u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku doveli su do smanjivanja urbanog područja grada Rima. Srednjovjekovni Rim zatvara se unutar gradskih zidina, a mučeničke i papinske relikvije iz katakombi prenesene su u rimske bazilike sv. Petra, sv. Ivana Lateranskog, sv. Marije Velike i u druge rimske crkve. Uglavnom, u antičko doba i u ranom srednjem vijeku pape su pokapani na području grada Rima i rimske biskupije.

Bazilika sv. Petra ostala je kroz stoljeća duhovna referentna točka za kršćane diljem svijeta zbog tradicije da se ovdje nalazi grob sv. Petra.

Na tragu, uvjetno rečeno ‘kontroverzne odluke’ pape Franje da bude pokopan u bazilici sv. Marije Velike, ulazimo u samu povijest rimskih pontifeksa koja pokazuje kako ova odluka sadašnjeg pape nije nimalo kontroverzna. Ona jest jedan odmak od konvencionalnih grobnih mjesta papa u novijoj povijesti, ali nipošto nije kontroverzna. Bazilika sv. Petra sadrži prostor tzv. Grotte Vaticane, tri metra ispod pod bazilike sv. Petra, u dužini koja uključuje glavni oltar i doseže otprilike polovicu središnje lađe. Prostor sustava hodnika i niša jest u biti ostatak stare Konstantinove bazilike iz 4. stoljeća, gdje se uz grobnice različitih uglednika nalaze i grobovi papa. Bazilika sv. Petra ostala je kroz stoljeća duhovna referentna točka za kršćane diljem svijeta zbog tradicije da se ovdje nalazi grob sv. Petra. Poznato je da je sv. Petra podnio mučeništvo u Rimu za cara Nerona oko 29. listopada 64. godine. Bio je pokopan u blizini mučilišta na brežuljku Vatikan, gdje je car Konstantin u 4. stoljeću izgradio staru baziliku nad grobom sv. Petra. Izvori iz ranokršćanskog razdoblja potvrđuju kako je sv. Petra pokopan na vatikanskom brežuljku i kako se nad grobom nalazio jednostavan tropej, tzv. Gajev tropej, odnosno jednostavan starorimski nadgrobni spomenik.

Izgradnjom bazilike sv. Petra 320. godine relikvije apostola Petra položene su u vrijedan i ukrašen kovčeg te smještene ispod glavnog oltara nove bazilike. Sve veći zahvati na uređenju bazilike sv. Petra i njezina glavnog oltara do 17. stoljeća, kad je završena izgradnja današnje impozantne bazilike, zaklonili su izvorni prostor smještaja relikvija sv. Petra. Živo sjećanje na relikvije pohranjene ispod glavnog oltara bazilike potaklo je arheološka istraživanja od 1909. godine, koja su dovela 1939. do senzacionalnih otkrića potvrđenih drevnim dokumentima iz vatikanske biblioteke. Nađena je pogrebna edikula i stari Gajev tropej koji se nalazio iznad prvotnog groba sv. Petra. Međutim, posmrtni ostaci nisu pronađeni. Margherita Guarducci, epigrafičarka i arheologinja, uspjela je dešifrirati grafite koji su se nalazili na zidu grobnice starog svetišta, primjećujući kako se u tim zidnim zapisima stalno ponavljaju fraze ‘Blizu Petra’ ili ‘Petar je ovdje’. Vrlo brzo je nađeno, na istom mjestu, zidno grobno mjesto pokriveno mramornom pločom unutar kojeg je pronađen vrijedan relikvijar s ljudskim kostima. Naknadnom analizom potvrđeno je kako se radilo o zemnim ostacima sv. Petra apostola koji su u vrijeme cara Konstantina pohranjeni u novoj bazilici. Od 1965. razvile su se žestoke kontroverze oko ovih istraživanja, tako da su kosti uklonjene iz spomenute grobnice. Papa Benedikt XVI. zatražio je reviziju cijelog postupka analize posmrtnih ostataka i dokazano je najsuvremenijom istraživanima kako se radi uistinu o zemaljskim ostacima apostola Petra. Papa Franjo vratio je 5. prosinca 2013. relikvije prvog pape na njihovo grobno mjesto u bazilici sv. Petra.”

Trend čestog pokapanja papa unutar bazilike sv. Petra može se pratiti tek unatrag 400 godina te iako je bazilika središnja točka Rima i najpoznatija crkva na svijetu mnogi pape nisu pokopani u njoj.

Izv. prof. Patafta naglasio je kako je teško precizno utvrditi koliko je papa pokopano u bazilici sv. Petra jer se stariji izvori često razlikuju u podacima. Objasnio je kako se pretpostavlja da je od 265 papa njih oko 140 pokopano u bazilici sv. Petra dodajući kako je veliki broj papinskih grobova u bazilici uništen prilikom rušenja stare Konstantinove bazilike i izgradnje sadašnje. Ustvrdio je kako se trend čestog pokapanja papa unutar bazilike sv. Petra može pratiti tek unatrag 400 godina te iako je bazilika središnja točka Rima i najpoznatija crkva na svijetu mnogi pape nisu pokopani u njoj.

“Za pape prvih stoljeća na temelju sačuvanih pisanih i arheoloških izvora zna se da su u početku bili sahranjivani u katakombama. Osim Kalistovih katakombi, gdje je pokopana većina papa ranokršćanskog razdoblja, neki su pokopani u drugim rimskim katakombama, da bi do 9. stoljeća njihovi zemni ostaci bili preneseni u bazilike, crkve i kapele u gradu Rimu. Prvi papa za kojega je zabilježeno da je pokopan unutar prostora portika (trijema na ulazu) u baziliku sv. Petra bio je Lav I.  (440.-461). Papa Grgur I. Veliki (590.-604.) izvorno je pokopan u bazilici sv. Petra, ali je tijekom rušenja stare bazilike njegovo tijelo više puta premještano unutar vatikanskih crkava, da bi naposljetku ponovno bilo vraćeno u novu baziliku sv. Petra. Uglavnom od 6. do 9. stoljeća nalazimo papinske grobnice unutar bazilike sv. Petra. Tada započinje pokapanje papa na različitim drugim mjestima. Papa Hadrijan III. (884.-885.) pokopan je u kripti ispod glavnog oltara opatijske crkve u Nonantoli. Zatim, Benedikt VII. (974-983.) pokopan je u crkvi Sv. Križa Jeruzalemskog u Rimu. Silvestar II. (999.-1003.) u bazilici sv. Ivana Lateranskog, ondje je pokopan i Sergije IV. (1009.-1012.). Prvi papa za kojeg se zna da je pokopan izvan grada Rima je Klement II. (1046.-1047.) čija se grobnica nalazi u katedrali u Bambergu. Upravo njegov slučaj smrti i izbora grobnog mjesta pokazuje da niti u starini nije postojalo pravilo gdje se papa treba sahraniti. Klement II. bio je bamberški biskup prije izbora za papu, kad je 9. listopada 1047. umro u blizini garda Pesaro u središnjoj Italiji, njegov tijelo preneseno je u Bamberg i položeno u sarkofag. Jedini razlog pokopa u Bambergu bila je papina osobna želja jer je jako volio taj grad u kojemu je nekada bio biskup. Ovo je ujedno jedina papinska grobnica koja se nalazi sjeverno od Alpa.”

U razdoblju od 11. do 15. stoljeća pape se pokapaju uglavnom u rimskim crkvama i bazilikama, ali ima dosta onih koji se sahranjuju izvan grada Rima, ustvrdio je izv. prof. Patafta.

“Veliki reformator papa Grgur VII. (1075. -1083.) umro je u progonstvu u Salernu i pokopan je prvo u crkvi sv. Mateja, a zatim 1578. u katedrali u Salernu. Njegov nasljednik, benediktinac Viktor II. (1086.-1087.) pokopan je u svojoj matičnoj opatiji Montecassino. Tijekom Drugog svjetskog rata tijelo mu je pred razaranjem opatije preneseno u rimsku baziliku sv. Pavla izvan zidna, da bi 1963. ponovno bilo vraćeno u obnovljenu baziliku. Gelazije II. (1118.-1119.), benediktinac iz opatije Cluny, bio je pokopan u svojoj matičnoj opatiji. Opatija i njegova grobnica uništeni su u vrijeme Francuske revolucije 1792. godine. Kroz ovo srednjovjekovno razdoblje pape se najčešće pokapaju u nadbazilici sv. Ivana Lateranskog, bazilici sv. Lovre i bazilici sv. Petra. Dio papa sahranjen je i u talijanskim katedralama:  Lucije III. (1181.-1185.) umire prije početka Trećeg križarskog rata u Veroni i pokopan je u vreonskoj katedrali; Urban III. (1185.-1187.) se zbog sukoba s carem Fridrikom III. i pobune u Rimu sklonio u grad Feraru, tu je umro i pokopan je u gradskoj katedrali; Inocent IV. (1243.-1254.) umro je u Napulju nakon trijumfalnog zauzimanja grada i poraza normanskog kralja Manfreda od Sicilije, pokopan je u napuljskoj katedrali; Urban IV. (1261. -1264.) umro je tijekom putovanja u Perugi i pokopan je u tamošnjoj katedrali; papa Klement IV. (1265.-1268.) rezidirao je u gradu Viterbu cijeli svoj pontifikat, gdje pokopan prvo u crkvi dominikanskog samostana Santa Maria in Gradi, da bi mu 1885. tijelo bilo preneseno u franjevačku crkvu u Viterbu, sv. Franje na stijeni. Niz drugih papinskih grobnica može se naći u talijanskim katedralama izvan Rima. Uglavnom su pape tu pokapani jer su se zatekli na tom mjestu u trenutku smrti ili su izrazili želju da budu tamo sahranjeni. Od 265 preminulih papa tridesetorica su pokopana izvan grada Rima.

U vrijeme tzv. ‘Avinjonskog sužanjstva’ (1309.-1378.), kada pape pod utjecajem francuskih kraljeva stoluju u Avignonu umjesto u Rimu, pokapaju se u avinjonskoj katedrali ili obližnjim opatijskim crkvama na prostoru Francuskog kraljevstva. Većina ovih grobnica bit će uništena ili devastirana tijekom Francuske revolucije, osobito u vrijeme antiklerikalnog nasilja 1792. godine. Grgur IX. (1370.-1378.) vraća papinsko sjedište u Rim, gdje 1378. i sahranjen je u crkvi Santa Francisca Romana. Njegovi nasljednici također nastavljaju praksu pokapanja u rimskim bazilikama ili talijanskim katedralama i opatijskim crkvama. Otkako je Grgur IX. vratio sjedište papinstva iz Avignona u Rim svih 67 papa koji su umrli od tada sahranjeni su u rimskim crkvama i bazilikama, od toga 40 njih u bazilici sv. Petra. Posljednji papa pokopan izvan Rima bio je Grgur XII. (1406.-1415.) koji je abdicirao na saboru u Konstanzi kako bi se priveo kraju “Veliki zapadni raskol”, kada je Crkva imala trojicu papa, od kojih je Grgur bio jedini legalan. Pokopan je u katedrali sv. Flavijana u Recenati, Pokrajina Marche.”

Bazilika sv. Petra ostala je mjesto gdje su se pape najčešće pokapali posljednjih 400 godina, ali ne i jedino.

Crkveni povjesničar izv. prof. dr. sc. Daniel Patafta naglasio je kako bazilika sv. Petra kao grobno mjesto papa postaje vrlo aktualna u vrijeme reformacije kada se želi istaknuti papinska uloga kao nasljednika apostola Petra, naspram protestantskog negiranja papinske službe.

“Od završetka Tridentskog sabora 1563. do danas Petrovu službu vršila su 42 papa, od kojih četrnaest nije pokopano u Vatikanu. Bazilika sv. Petra ostala je mjesto gdje su se pape najčešće pokapali posljednjih 400 godina, ali ne i jedino. Pio IV. (1559.-1565.), papa koji je zaključio Tridentski sabor, pokopan je u rimskoj bazilici Sanata Maria degli Angeli e dei Martiri. Drugih trinaest papa od 17. do početka 20. stoljeća sahranjeni su isključivo u rimskim crkvama i bazilikama.

Papa Franjo je prvi papa koji je nakon više od 120 godina odlučio biti pokopan izvan Vatikana u bazilici sv. Marije Velike. Prije njega u toj bazilici pokopani su i drugi pape.

Papa Franjo je prvi papa koji je nakon više od 120 godina odlučio biti pokopan izvan Vatikana u bazilici sv. Marije Velike. Prije njega u toj bazilici pokopani su i drugi pape. Honorije III. (1216.-1227.) prvi je pokopan u ovoj bazilici po vlastitoj želji jer je tu prije služio kao kanonik. Ovdje je pokopan i papa dominikanac sv. Pio V. (1566.-1572.), koji je prvotno pokopan u bazilici sv. Petra, iako je oporučno tražio da bude pokopan u svom rodnom gradu Bosco u sjevernoj Italiji. Ovdje su pokopani pape: Siksto V., Klement VIII., Pavao V. i Klement IX., koji je posljednji sahranjen u ovoj bazilici 1699. godine.”

Povijest papinskih posljednjih počivališta vezana je uz grad Rim, ali često su druge povijesne okolnosti određivale mjesto njihovog posljednjeg počivališta. Tragičan su posljednji dani pape Pia VI. (1775.-1799.) koji umire kao zarobljenik revolucionarne Francuske u gradu Valenceu u Francuskoj, napola paraliziran 29. kolovoza 1799. Sahranjen je na mjesnom groblju kao običan građanin bez ikakvih obilježja papinske službe. Tek će nakon konkordata koji je Pio VII. potpisao s Napoleonom 1801. biti dostojno pokopan 17. veljače 1802. u bazilici sv. Petra.

Problematično je bilo organizirati sprovod i sahraniti pape Pia IX. i Lava XIII. Papa Pio IX. (1846.-1878.) ponovno je 1854. posvetio baziliku sv. Lovre izvan zidina i nadgledao njezinu obnovu, u sklopu koje je dao izgraditi svoj mauzolej. Kad je 1870. nasilno ukinuta 1100 godina stara Papinska država, Pio IX. se zatvorio u Vatikan i odbio priznati zauzimanje grada Rima od strane nove Kraljevine Italije. Velike političke napetosti i antiklerikalni naboj određenih političkih skupina u Italiji pokazali su ružno lice tadašnje anticrkvene politike. Pio IX. umro je 1878. u Vatikanu i pokopan je u bazilici sv. Petra, a kako je oporučno želio biti pokopan u bazilici sv. Lovre, 1881. organizirana je noću tajna sprovodna povorka od sv. Petra do sv. Lovre. Antiklerikalci i slobodni zidari organizirali su prosvjede prijeteći da će baciti papino tijelo u Tiber, stoga je povorku morala osiguravati talijanska vojska. Nakon teških prijetnji i nemira Pio IX. pokopan je u bazilici sv. Lovre izvan zidina. Isto se dogodilo i s njegovim nasljednikom Lavom XIII. (1878.-1903.), posljednjim papom sahranjenim izvan bazilike sv. Petra, koji je želio biti pokopan u nadbazilici sv. Ivana Lateranskog, u blizini najvećeg pape srednjeg vijeka Inocenta III. U strahu od ponovnih nemira i mogućnosti skrnavljenja papinskih zemnih ostataka njegovi nasljednici Pio X. i Benedikt XV. nisu se usudili organizirati sprovodnu povorku i pokop Lava XIII. u sv. Ivanu Lateranskom. Učinio je to tek Pio XI. 1924. godine, devetnaest godina nakon smrti Lava XIII. Kao i kod Pia IX. sprovodna povorka i pokop u bazilici sv. Ivana Lateranskog organizirani su potajno i po noći.”

Nakon ovog pregleda pogrebnih mjesta papa kroz povijest odluka pape Franje da bude pokopan u bazilici sv. Marije Velike sasvim je u tradiciji i praksi njegovih prethodnika.

Nakon ovog pregleda pogrebnih mjesta papa kroz povijest odluka pape Franje da bude pokopan u bazilici sv. Marije Velike sasvim je u tradiciji i praksi njegovih prethodnika, ustvrdio je izv. prof. Patafta.

“Papa Franjo posjetio je baziliku više od stotinu puta otkako je postao papa. Pred slikom Blažene Djevice Marije poznate kao ‘Salus Populi Romani’ molio je uvijek prije polaska na apostolsko putovanje izvan Rima. Također, ovdje je sv. Ignacije Loyolski, utemeljitelj Družbe Isusove kojoj pripada papa Franjo, slavio svoju prvu misu na Božić 1538. godine. U istoj crkvi je sadašnji papa nakon izbora na konklavi 14. ožujka 2013., drugog dana ujutro slavio misu i posvetio svoj pontifikat Blaženoj Djevici Mariji. Ovdje je molio i tijekom pandemije koronavirusa. Dana 8. prosinca 2023., kao i ranijih godina, Papa je u ovoj bazilici, prije tradicionalnog odavanja počasti Mariji Bezgrešnoj na Piazza di Spagnia, položio zlatnu ružu pred slikom Djevice Marije. Nakon više od 120 godina papa Franjo bit će prvi papa pokopan izvan bazilike sv. Petra. Možda je za mnoge to neobičan događaj, ali nije bez presedana i nije neuobičajen. Samim povijesnim pregledom na mjesta gdje su kroz 2000 godina pokapani pape, biskupi Rima, odluka pape Franje ne odudara ni u čemu od prakse mnogih njegovih prethodnika.”

Samim povijesnim pregledom na mjesta gdje su kroz 2000 godina pokapani pape, biskupi Rima, odluka pape Franje ne odudara ni u čemu od prakse mnogih njegovih prethodnika.

Iz emisije “Halo, velečasni?”

Na odluku pape Franje da želi biti pokopan izvan vatikanskih zidina osvrnuo se i župnik zagrebačke župe sv. Nikole Tavelića vlč. Ljubo Vuković u rubrici “Vox veritatis” u emisiji “Halo, velečasni?”. Smatra kako mjesto svoga ukopa svaka osoba ima pravo odabrati.

“Na to svi imaju pravo, neovisno radi li se o laicima, svećenicima, biskupima ili papama. Ako primjerice papa želi biti pokopan negdje izvan Vatikana, ne vidim razloga zašto mu želja ne bi bila ispunjena. Osim u slučaju ako netko ne bi imao neobične želje, primjerice da želi da bude kremiran pa da se netko popne na toranj bazilike sv. Petra i da mora prosuti pepeo to bi mi bilo čudnovato. Ali ako je Papa odlučio biti pokopan u nekoj drugoj crkvi, zašto ne?”, istaknuo je vlč. Vuković.

Među ostalim, naglasio je kako nije nužno da se pape moraju pokapati u Vatikanu.

Želja pape Franje da ne bude pokopan u kripti ispod bazilike sv. Petra znak je njegove skromnosti jer je uistinu velika čast biti ondje pokopan.

“Što je s papama bilo do Vatikana? Podsjetit ću na vrijeme prvih kršćanskih zajednica kada su ljudi živjeli u vremenu kad nisu bile izgrađene crkve i pogibali su u katakombama. Imamo i pape koji su pokopani u katakombama. U konačnici nije važno gdje ćemo biti pokopani, ali važno je kakvi smo. Važno je kakav će papa ostaviti trag u Crkvi. To je po meni daleko važnije. Želja pape Franje da ne bude pokopan u kripti ispod bazilike sv. Petra znak je njegove skromnosti jer je uistinu velika čast biti ondje pokopan”, poručio je vlč. Ljubo Vuković.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.