O radikalnom zaokretu Crkve piše Jutarnji list u tekstu pod naslovom Papa Franjo formalno odobrio: Svećenici smiju dati blagoslov istospolnim parovima; tportal ovu vijest naziva “škakljivim pitanjem” u članku u kojem kaže da je Papa podržao blagoslov istospolnih parova: Ne treba gubiti vrijeme u moralnim analizama. Portal 24 sata piše kako je riječ o kontroverznoj odluci: Papa dozvolio svećenicima blagoslov za istospolne parove; a Dnevnik.hr javlja da je Papa Franjo odobrio deklaraciju koja će izazvati burne reakcije: Odnosi se na istospolne parove, te dodaje da nova deklaracija katoličkom svećenicima dopušta blagoslivljanje nevjenčanih i homoseksualnih parova ako to ponizno zatraže.

To su samo neki od naslova koji sugeriraju da se u Katoličkoj Crkvi dogodio značajan pomak. No je li to uistinu tako, odgovore smo potražili u razgovoru s doktoricom teologije i profesoricom moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s. Anom Begić i župnikom zagrebačke župe sv. Josipa vlč. Damirom Ocvirkom u rubrici ‘Vox veritatis’ u emisiji ‘Halo, velečasni?’.

Ovu Deklaraciju treba shvatiti kako je i pisana, kaže vlč. Ocvirk. Premda svjetovni mediji javljaju kako je to veliki zaokret, u načelu nema ničega novoga u ovoj nedavno izdanoj deklaraciji, istaknuo je. “Da bih mogao točno odgovoriti, poslužit ću se nekim citatima iz ove Deklaracije da nam bude jasnije. Prije svega je važno naglasiti kako je papa Franjo već i prije potvrdio, vjeran nauku Crkve, kako se grijeh ne može blagosloviti. Niti Crkva podržava ili odobrava grijeh ili bilo koji način grešnog ponašanja ili života u grijehu. Papa je odobrio da se pojedinci blagoslove, jer kao što kaže Deklaracija, tko moli blagoslov, pokazuje potrebu za spasonosnom Božjom nazočnošću u svome životu, a tko moli blagoslov od Crkve, prepoznaje Crkvu kao sakrament spasenja koji Bog nudi. Tražiti blagoslov u Crkvi znači priznati da život Crkve izvire iz krila Božjega milosrđa i pomaže nam ići naprijed, živjeti bolje, odgovoriti Gospodinovoj volji, to kaže dokument u svojoj 20. glavi.

S druge strane, Crkva ne uskraćuje blagoslove grešnicima jer je Crkva bolnica za grešnike. Međutim, u ovoj deklaraciji Papa nije odobrio da se istospolne ili neregularne veze blagoslove. Prethodno je već izjavio da je to teološki nemoguće. Ovom deklaracijom o pastoralnom značenju blagoslova nije se promijenilo učenje Crkve o ženidbi kao životnoj i ne razrješivoj vezi jednog muškarca i jedne žene, ali se naglašava pastoralna briga Crkve koja dijeli blagoslov onima koji trebaju iscjeljujuću Božju ljubav i milosrđe u svome životu”, rekao je HKR-ov sugovornik.

Potrebno je ponovno istaknuti kako blagoslov nije izraz odobravanja grijeha, kaže vlč. Ocvirk, ” blagoslov je molitva koja traži Božju milost za osobu, potičući je na duhovno obraćenje i odvraćanje od grijeha”, rekao je i naglasio: “Čin blagoslova nije izraz suglasnosti s grijehom neke osobe, već je usmjeren na osobu s namjerom duhovne podrške i poticanja na obrat od grijeha. Svećenik oblike blagoslova koji nisu liturgijski može uvijek usmjeriti na veće dobro osobe potičući osobu na obraćenje, da se vrati onoj zamisli koju Stvoritelj ima od početka s čovjekom – da je čovjek stvoren kao muškarac i žena, da se njihova uzajamna ljubav privlači, da iz uzajamne ljubavi muškarca i žene nastaje novi život, ako je po volji Stvoritelja, i da je ženidba nerazrješiva veza jednog muškarca i jedne žene.

Pastoralni djelatnik, svećenik, po činu blagoslova uvijek će, ako mu je stalo do dobra duše, usmjeriti osobe na obraćenje, da prihvate Božji plan s njima, da prihvate kako je važno živjeti prema Božjim zapovijedima, usmjeravati svoj život prema Nebu. Kako je lijepo živjeti spoznajom da smo ljubljena Božja djeca i da Bog nikoga ne odbacuje. Bog svakoga poziva i proziva imenom, gleda na njega s ljubavlju kao nježni otac kome je stalo do našeg vječnog života. Čin blagoslova kojega svećenik može udijeliti bilo kojem pojedincu zbog njegovog većeg dobra usmjeren je prema njegovom spasenju. I tako to treba promatrati. Crkva ne blagoslivlja grijeh. Ne podržava grešne veze. Nego čovjeku omogućuje da upozna Isusa Krista koji je i sam postao čovjekom da bi nas učinio dionicima neba”, poručio je vlč. Ocvirk.

HKR-ov sugovornik ističe da po blagoslovu Isus ulazi u tmine naših života. “Preobražava nas i želi nas učiniti sebi sličnima, da budemo poslušni volji nebeskoga Oca. A Otac želi da se sva njegova djeca spase i dođu kod njega u kuću na nebesima koju je pripravio za svakoga od nas. Otvorena vrata molitve i mali blagoslovi mogu biti početak ili prilika pomoći svakome tko želi slijediti Isusa Krista.

Crkva je, kao što kaže ovaj dokument u 43. poglavlju, sakrament beskrajne Božje ljubavi. Zato se, čak i kad je odnos s Bogom zamračen grijehom, uvijek može zamoliti za blagoslov, pružajući mu ruku, kao što je Petar činio u oluji kad je vapio Isusu: ‘Gospodine, spasi me!’ (Mt 14, 30). Želja i primanje blagoslova može biti najbolja moguća stvar u nekim situacijama. Papa Franjo nas podsjeća da ‘mali korak, usred velikih ljudskih ograničenosti, može biti Bogu ugodniji od izvana gledano ispravnog života onoga koji u svojem životu ne nailazi na veće poteškoće’. Na taj način ‘blista ljepota Božje spasiteljske ljubavi očitovane u Isusu Kristu umrlom i uskrslom’“, istaknuo je dio teksta Deklaracije vlč. Ocvirk u emisiji “Halo, velečasni?”.

Ne smijemo postati suci koji samo poriču, odbacuju, isključuju. Iščitavajući, međutim, sam dokument, odmah uočavamo da on ne mijenja tradicionalno učenje o braku i da, kako rekosmo, dokument ne namjerava opravdati objektivno grešno stanje onih koji zatraže blagoslov.

Profesorica moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s. Ana Begić kaže da Deklaraciji Dikasterija za nauk vjere Fiducia supplicans, s kojom se otvara mogućnost blagoslivljati istospolne i parove u neredovitim situacijama, treba uistinu pristupiti oprezno i s više vidova kako bismo dobili što objektivniji uvid i donijeli ispravan sud te odstranili svaku mogućnost različitog tumačenja. “Prije svega, treba ga promatrati u svjetlu pontifikata pape Franje, koji je uostalom i odobrio ovaj dokument. On je u središte svoga pontifikata stavio blizinu i veličinu Božjeg milosrđa kojeg je Crkva dužna donositi ljudima našeg vremena. U više prigoda je naglasio kako u odnosima s ljudima ne smijemo izgubiti pastoralnu ljubav koja mora prožimati sve naše odluke i stavove. Obrana objektivne istine nije jedini izraz ove ljubavi, koja se, između ostalog, sastoji i od dobrote, strpljenja, razumijevanja, nježnosti i ohrabrenja. Ne smijemo postati suci koji samo poriču, odbacuju, isključuju. Iščitavajući, međutim, sam dokument, odmah uočavamo da on ne mijenja tradicionalno učenje o braku i da, kako rekosmo, dokument ne namjerava opravdati objektivno grešno stanje onih koji zatraže blagoslov. Jasno se ističe da je liturgijski blagoslov pridržan samo sakramentu braka te dokument navodi kako je nedopušteno uvoditi obrede i molitve koji bi mogli stvoriti konfuziju između onoga što sačinjava brak i onoga što mu proturječi. Na taj način dokument jasno daje do znanja da istospolno partnerstvo nikako se ne može nazvati brakom i da je potrebno izbjegavati svaku implikaciju da se nešto što nije brak priznaje kao brak. S moralnog i doktrinarnog stajališta dokument stoga ne mijenja nauk Crkve i jasno ističe da Crkva nema ovlasti udijeliti liturgijski blagoslov istospolnim parovima. Na taj način dokument ponavlja tradicionalni nauk Crkve da ne smijemo osuditi osobe koje imaju istospolnu sklonost, ali su grešni istospolni čini. Zakonitim i dopuštenim se smatraju samo spolni odnosi između muškarca i žene u okrilju braka”, ističe izv. prof. dr. sc. Ana Begić.

S moralnog i doktrinarnog stajališta dokument stoga ne mijenja nauk Crkve i jasno ističe da Crkva nema ovlasti udijeliti liturgijski blagoslov istospolnim parovima

Dokument, međutim, naglašava kako je potrebno izbjeći opasnost da se značenje blagoslova svodi samo na moralnu i sakramentalnu razinu, očekujući od jednostavnog blagoslova iste moralne uvjete koji su potrebni u primanju sakramenata, kaže prof. Begić i naglašava: “Mogućnost dobivanja blagoslova stoga izričito ima za svrhu iskazati pastoralnu blizinu s osobama koje imaju istospolnu sklonost, ali i da Božja milost dobivena u blagoslovu potakne takve osobe da spoznaju svoju grešnost i usklade svoj život s Božjom voljom i njegovim zakonima te ih se potakne na obraćenje. Naime, već u odgovoru petorici kardinala na izražena dubia, papa Franjo je jasno naglasio da, iako postoje situacije koje s objektivnog stajališta nisu moralno prihvatljive, sama pastoralna ljubav zahtijeva da se prema grešnicima ne odnosimo samo kao prema onima čija je krivnja ili odgovornost posljedica vlastite krivnje ili odgovornosti. U tom duhu, papa Franjo naglašava da odluke, koje u određenim okolnostima mogu biti dio pastoralne razboritosti, ne postaju nužno i norma. Život Crkve prolazi kroz mnoge kanale, a ne samo normativne, te on često naglašava da ono što je dio praktičnog razlučivanja u određenim okolnostima ne može se uvijek podići na razinu pravila jer bi to dovelo do nepodnošljive kazuistike (usp. Amoris Laetitia, 304). Drugim riječima, kanonsko pravo ne bi trebalo i ne može pokriti sve, niti bi biskupske konferencije trebale za sve donijeti jasna pravila i protokole”, kaže prof. Begić.

Takav blagoslov se načelno ne podjeljuje u crkvi, svećenik ne smije nositi liturgijsko odijelo koje je prikladno za vjenčanje, a osobito ne smije biti udijeljen paralelno sa ceremonijama građanske zajednice i u povezanosti s njima. Izričito se mora paziti da se takav blagoslov ne poistovjeti sa sklapanjem braka između muškarca i žene

“Može se stoga reći da dokument više pozornosti posvećuje eklezijalnom vidu ovog blagoslova. Velika je odgovornost na biskupima koji moraju paziti da se poštuju sve navedene odredbe iz dokumenta. Takav blagoslov se načelno ne podjeljuje u crkvi, svećenik ne smije nositi liturgijsko odijelo koje je prikladno za vjenčanje, a osobito ne smije biti udijeljen paralelno sa ceremonijama građanske zajednice i u povezanosti s njima. Izričito se mora paziti da se takav blagoslov ne poistovjeti sa sklapanjem braka između muškarca i žene. Ovaj blagoslov može se udijeliti prigodom hodočašća u svetište ili ukoliko takve osobe privatno posjete svećenika u njegovom uredu ili pak susretnu svećenika na ulici i zatraže blagoslov. Dokument izričito ističe kako ovaj blagoslov može pronaći svoje mjesto u prigodama kao što je posjet svetištu, u susretu sa svećenikom ili u molitvi koja se moli u skupini ili tijekom hodočašća. Naime, u situacijama kada dvoje ljudi istog spola zatraže blagoslov, u toj gesti pastoralne blizine moraju se izbjegavati svi elementi koji imaju bilo kakvu sličnost s obredom vjenčanja. Osim toga, mjesni biskupi dužni su paziti da ne dođe do zloporabe ovog dopuštenja i koje ne smije postati pravilo”, podsjeća moralna teologinja.

Osim biskupa, ističe izv. prof. dr. sc. Begić, veliku odgovornost imaju i liturgičari koji moraju vjernicima pojasniti razliku između obrednih i liturgijskih te spontanih blagoslova koji su sličniji znakovima pučke pobožnosti. “Upravo u toj drugoj kategoriji, ističe dokument, postoji mogućnost prihvaćanja čak i onih koji ne žive prema normama kršćanskog moralnog učenja, ali ponizno traže blagoslov. Potrebno je razlikovati značenje različitih blagoslova, čiji su primatelji ljudi, bogoštovna zdanja i mjesta u kojima ljudi žive. Vrijedno je istaknuti kako se i mi svakodnevno molimo prije jela i osobno izričemo blagoslov, a postoji i običaj da glava kuće ili zajednice blagoslivlja svoje ukućane ili članove zajednice. Roditelji blagoslivljaju svoju djecu, a običaj je i blagosloviti putnike prije polaska, određene skupine ljudi ili mladih volontera kao i osobe starije životne dobi. Ti su blagoslovi namijenjeni svima i zasigurno uvijek među njima ima i onih koji ne žive u potpunom suglasju s Božjim zakonom.

Upravo u tom svjetlu treba se iščitati ovaj dokument. On smješta blagoslov istospolnih partnera u okvir pučke pobožnosti koja svoje mjesto ima izvan slavlja euharistije i ostalih sakramenata, jer govor pučke pobožnosti različit je od liturgijskog govora i čina. Kada netko u svojoj pobožnosti traži blagoslov to zapravo pretpostavlja da on traži Božju blizinu, izražava molbu za pomoć od Boga, molbu za bolji život, pouzdanje u Oca koji nam može pomoći da živimo bolje. Nužno je stoga iznaći prigodne molitve blagoslova u kojima će se što jasnije izraziti spremnost osoba koji traže ovakav blagoslov da su potrebni Božje spasonosne prisutnosti u svojim životima, izražavajući molitvu Bogu za pomoć, molitvu da žive bolje. Predložena mogućnost ovakvog blagoslova pripada stoga u područje pučke pobožnosti te ih treba vrednovati, kao i druge oblike pučke pobožnosti, kao djela predanosti“, kaže naša sugovornica.

Ovi blagoslovi nisu pravilo, već su izričaj praktičnog razlučivanja u određenim okolnostima

Prof. Begić ističe da ovi oblici pobožnosti stoga ne zahtijevaju nužno prethodnu moralnu savršenost te dokument samo potvrđuje da se ta vrsta blagoslova nudi svima, pomažući ljudima da se osjećaju da su još uvijek blagoslovljeni unatoč svojim pogreškama i da njihov nebeski Otac i dalje želi njihovo dobro i nada se da će se na kraju otvoriti dobru: “Svećenik se može pridružiti molitvi onih osoba koje, iako žive u zajednici koja se ni na koji način ne može usporediti s brakom, žele se povjeriti Gospodinu i njegovu milosrđu, zazvati njegovu pomoć i biti vođeni prema većem razumijevanju njegova plana ljubavi i istine. Dokument podsjeća da čak i kad je nečiji odnos s Bogom zamagljen grijehom, on uvijek može tražiti blagoslov, pružajući svoje ruke prema Bogu i želja za blagoslovom može biti moguće dobro u nekim situacijama. Ovaj dokument treba stoga promatrati kao izuzetak od pravila, a ističe se i kako se mora spriječiti svaka mogućnost sablazni. Blagoslov se stavlja u okvir pučke pobožnosti, kao spontani blagoslov koji se ne nalazi u službenom obredniku Blagoslova. Drugim riječima, ovi blagoslovi nisu pravilo, već su izričaj praktičnog razlučivanja u određenim okolnostima. Zadaća je pastoralnih teologa da domisle mjesta i načine podjeljivanja ovih blagoslova kako bi svećenik, osobito u molitvi koja prethodi ovom spontanom blagoslovu, mogao moliti da pojedinci imaju mir, zdravlje, duh strpljivosti, dijaloga i uzajamnog pomaganja – ali i Božje svjetlo i snagu da mogu potpuno ispuniti njegovu volju”, zaključuje prof. Begić.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.