Budi dio naše mreže

Ususret Nedjelji Božje riječi - Misli Sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića o Riječi Božjoj (3/3)

Nakon što je papa Franjo u Vatikanu 30. rujna 2019. godine, na spomendan sv. Jeronima, objavio apostolsko pismo u obliku motu propria Aperuit illis te time odredio: „Treća nedjelja kroz godinu neka bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje Riječi“, evo nas u navedenoj Nedjelji Božje Riječi. Papina je želja da se treće nedjelje kroz godinu svečano slavi u cijeloj Crkvi, kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko značenje Božje Riječi koja na uvijek novi način potiče izaći iz individualizma i iznova se roditi za ljubav.

/ HKM

Feljton pripremio postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića vlč. Saša Ilijić

U godini obilježavanja 100. obljetnice rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, koja se u Krčkoj biskupiji slavi od 14. prosinca 2019. do 14. prosinca 2020. pod geslom Mahnićeve sintagme Više svjetla, Postulatura sluge Božjega želi sve upoznati sa djelom i svetim životom sluge Božjega. Stoga i ovim putem imamo priliku zaviriti u njegov bogat opus pisane riječi iz kojih se iščitava snaga njegova poslanja, djelovanja i svetosti, a to je Riječ Božja.

Među njegovim pastirskim pismima nalazi se jedno pismo pod naslovom Riječ Božja. U njemu sluga Božji Mahnić progovara katoličkim svećenicima o važnosti i nužnosti intimnog susreta s Božjom Riječi; kako od nje živjeti, kako je naviještati i propovijedati. Također donosi neka negativna opažanja i izazove svoga vremena o katehizaciji, propovijedanju i pastoralu.

Da svećenici ne zaborave Riječ 

Nastavljamo niz misli sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića o Božjoj riječi.

Poseban naglasak Mahnić stavlja na one koji Riječ Božju propovijedaju i lome je narodu, a to su svećenici.

Ima u nas još jedan drugi nedostatak. U našim je propovijedima često previše – cvijeća. Previše se zabavlja fantazija, srce, dok um i volja izlaze prazni. Značajno je to često za svibanjske propovijedi. Istina da već proljeće kiti oltar Djevičin cvijećem, pa treba da se tomu prilagodi i besjeda propovjednikova. Ali i tu vrijedi: ne predaleko! Ne quid nimis! Ni tu ne valja zaboraviti, da se nalazimo u hramu Božjem, te da i tu za nas ima svoju moć opomena Apostolova: propovijedati Krista! Često na svibanjskoj pobožnosti slušaoci ne dobivaju nego slike iz proljetne prirode, razne anegdote nabožne naravi, crtice iz života svetaca ili katoličkih muževa; da se stvar čini interesantnijom i privlačivijom, iznose se svakojaki slučajevi crpeni iz novina i drugih često i mutnih vrela, a da se mnogo ne pita, da li je jedan ili drugi „čudesan“ događaj vjerodostojno zajamčen. Quod non decet! Uši će se i mašta istina napuniti svakojakim ugodnim slikama i dojmovima, ali doskora će sve ishlapiti poput magle. Kršćanska duša ubere samo onda nešto koristi od propovijedi, ako je po koju vjersku istinu bolje shvatila, te ju usvojila kao ravnalo za život. Sve drugo jest balast. Propovjednik, koji se udaljuje od temelja – Krista, neka si uzme k srcu opomenu sv. Pavla: U vrijeme će se kušnje i suda Božjega očitovati, od kakve je vrijednosti svačije djelo: je li zlato, srebro, dragulj, ili je drvo, sijeno, slama. U vatri se kušnje zlato čisti, dok slama izgori i izvjetri. (1 Kor 3). Zanosnom se besjedom istina časovito raspaljuje srce i čuvstvo, ali trajno se ništa ne postizava; duše se kršćanske razmaze i zalijene, pa sve više gube smisao za razboritu postojanu krepost, koja se ne stiče nego jakom voljom osvijetljenom svijetlom vjerske spoznaje.

Da je očinski ljubio svoje svećenike te im želio da zajedno s njime u povjerenom im svetom radu izgaraju za Isus Krista, za Crkvu i za spas duša, može se zaključiti iz njegova pisma:

Sluge Riječi Božje! Vratimo se k jednostavnosti i prirodnoj nepatvorenosti propovijedi iz doba Apostola i svetih Otaca. Vadimo argumente iz vrela Božje objave. Hoćemo li da svijet privučemo k Bogu, neka nam bude Riječ Božja ishodištem naših zaključaka, naših pouka i opomena, naših primjena na praktičan život. Propovijed naša budi stvarna, dostojanstvena, kako dolikuje onima, koji govore u ime Boga i vlašću Božjom. Propovijed naša budi zrelo promozgana i prilagođena aktualnim prilikama i zahtjevima. Propovijed naša budi kratka, da dosadnim duljenjem ne odbijemo još više svijet od slušanja Riječi Božje. To se pak postizava jedino zdušnom i marljivom pripravom.

Iako je ovo pismo sluge Božjega biskupa Mahnića napisano svećenicima, ipak ono ne isključuje svakoga vjernika da u svojoj svakodnevici, prema svojim mogućnostima čita Riječ Božju, da se s njom sprijatelji, da u njoj pronađe odgovore na svoje kušnje, probleme, da dopusti da ga ona utješi i nahrani. Želja je pape Franje s ovom Nedjeljom Riječi Božje da otkrijemo u njoj kako je kadra otvoriti nam oči i omogućiti nam da se izvučemo iz ralja individualizma koji nas guši, sputava i čini naš život neplodnim. Ona širom otvara put dijeljenja i solidarnosti.

Neka nam ove misli sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića pomognu da Riječ Božja postane svjetlo našega života i djelovanja kako bi jedni drugima donosili Više svjetla!

Mahnićev tekst O Riječi Božjoj objavljen je u knjizi Dr. Antun Mahnić: Katolički svećenik koju je uredio dr. Antun Alfirević, nakon Mahnićeve smrti u Splitu 1938. godine

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja