Petoga dana devetnice bl. Alojziju Stepincu upoznajemo ovo maleno mjesto između Zagreba i Karlovca koje je od potpune običnosti na razinu svjetske prepoznatljivosti uzdigao zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac. Ovdje je rođen 1898. godine, ovdje je i umro 1960. Stepinčev rođendan 8. svibnja ujedno je i Dan općine, iako se ovdje slavi više njegovih dana u godini, poput 10. veljače i 3. listopada. Krašić se nalazi 50-ak kilometara jugozapadno od Zagreba, 23 km udaljen od autoputa Zagreb-Karlovac. Izlaz je Jastrebarsko. Prvi spomen ovog mjesta zabilježen je u XIII. stoljeću. Općina obuhvaća tridesetak naselja. Zemljopisno gledano, spoj je riječnih dolina, brežuljaka, šuma i planinskih staza idealnih za ljubitelje odmora u prirodi ili života u miru, daleko od gradske užurbanosti, a tako blizu metropoli.
Imena s posebnim značenjem
Središtem mjesta dominira crkva Presvetoga Trojstva. Uz niz detalja zanimljivih hodočasnicima, zaustavimo se u lijevoj lađi, odmah kod ulaza, kod krstionice. Nekoć je ovo bila stara krašićka crkva posvećena Trojici kraljeva.
Ovdje je u krilo Katoličke Crkve, dan nakon rođenja, primljen mali Alojzije Viktor Stepinac. To potvrđuje Matica krštenih. Upisano je da je Alojzije Stepinac rođen 8. svibnja 1898. godine, a 9. svibnja na ovom je mjestu kršten. No, odakle ime Viktor? Vlč. Vučak tumači: „Župnik Stjepan Huzek koji ga je krstio, pogledao je u kalendar koji je svetac 9. svibnja i vidio je ime sv. Viktora, mladog rimskog mučenika. Viktor znači pobjednik, Alojzije čist. Oba njegova imena, i ovo po izboru roditelja i ovo krsno ime, povezani su s njegovim životom – svetac čiste savjesti. Slavio je imendan na blagdan sv. Alojzija Gonzage, također sveca čistoće.”
Iznenadivši se oblikom krstionice u zidu koji smo gledali, krstionicom bitno drugačijom od današnjih, zamolili smo vlč. Vučaka za objašnjenje: „Tada nisu postojale krstionice kakve imamo u današnjem smislu. Bile su vezane s ulazom u crkvu, jer krštenjem ulazimo u zajednicu spašenih. No, nekoć je krstionica bio prostor – ormarić u kojem su se čuvala sveta voda, ulje, svijeća, sve što je potrebno za krštenje. Tako je to i krstionica i ormarić. Kao i danas, dijete se držalo u naručju i polijevalo vodom, ali je obred bio drugačiji od sadašnjega, oblikovanoga nakon Drugoga vatikanskog sabora.” No, uz razgovor o Stepinčevom rođenju i krštenju, župni upravitelj vlč. Ivan Vučak rado podsjeća da Stepinac u Krašiću ima dva rođendana – onaj za zemlju 1898. i onaj za nebo 1960. godine.
Bilješke iz rodne kuće
Rodna kuća bl. Alojzija Stepinca nalazi se u obližnjem Brezariću, najvećem selu koje pripada župi Krašić. Radi se o visokoj prizemnici, sagrađenoj u XIX. stoljeću, u kojoj su živjeli njegovi roditelji – Josip Stepinac i Barbara rođena Penić. Alojzije Viktor bio je peto od osmero djece bračnog para Stepinac. Roditelji su ga odgojili u ljubavi prema Bogu, obitelji i domovini, s poštovanjem za rad i zemlju. U obitelji je usvojio i duh molitve, osobito krunice. I njegova majka Barbara krunicu je molila s posebnom nakanom – da joj sin postane svećenik. U Brezariću je Alojzije živio devet godina, a onda su 1907. godine kupili kuću u Krašiću i ondje se nastanili.
No, vratimo se rodnoj kući i što je o njoj danas poznato? „Neki svjedoci govore da je unutar dvorišta te kuće postojala stara kuća za koju misle da se u njoj rodio. No, ono što je sigurno, ovdje je živjela velika zadruga Stepinčevih. To je u Brezariću kuća koja je danas obnovljena i u vlasništvu je obitelji Stepinac, a u njoj se nalazi soba koja je također otvorena za hodočasnike. U sredini kuće nalazi se i spomen ploča koju su podigla Braća hrvatskoga zmaja.” Na ulasku u Krašić, nalazi se Kapelica Svete obitelji i uz nju se ide u selo Brezarić, slijedeći putokaze do Blaženikove rodne kuće koju vodi Mira Stepinac. Nalazi se na adresi Brezarić 65, a hodočasnici se mogu najaviti na broj 099 694 70 32.
Gospino dijete i svećenik
Biskup Ratko Perić u knjizi „Nada koja ne postiđuje”, koju je napisao uz 120. obljetnicu Stepinčeva rođenja i 20. obljetnicu njegove beatifikacije, primijetio kako je Alojzije bio svibanjsko dijete: „Rođen je u svibnju, mjesecu posvećenom Gospi. Majka Barbara od prvoga je dana počela moliti i tri puta tjedno postiti – srijedu, petak i subotu – da Alojzije postane svećenik. “Moja mama” – tako je Stepinac nazivao svoju majku Barbaru. Dok je bio u kolijevci, stavila je majka svoju krunicu preko zipke. Kada je to vidio župnik Stjepan Huzek, rekao je: “Pa kako ne bude onda svetac, kad već sada moli?!” Je li župnik prorekao Alojzijevu budućnost? Više ništa ne znamo o Alojzijevu djetinjstvu, osim da je majka Barbara s velikom vjerom i nadom molila i postila, a sklopljene ruke majke, sjedinjene s voljom Božjom, veoma su moćne. Potvrdio bi to i sv. Augustin o svojoj majci Moniki.”
Alojzije Stepinac iz roditeljskog je doma ponio povezanost s Gospom koja ga je neprestano pratila. Kažu da je u obitelji prvo upoznao lik Marije Pomoćnice, a u vrijeme rata se kao mladić preporučio Gospi Trsatskoj. Bio joj je osobno sinovski odan i posvećen, a Gospi je posvetio i hrvatski narod.
Mons. Perić u svojoj knjizi citira Josipa Vranekovića koji zapisuje Stepinčeve riječi: “Svake godine u svibnju, danju i noću, gorjela je u kući uljanica. Kad bih se još kao dijete noću probudio, silno je na mene djelovalo ono upravo čarobno svjetlo pred slikom Bogorodice. Često bi mi kasnije u životu, posebno na ratištu, iskrsnula pred očima divna slika Marijina – osvijetljena u svibanjskoj noći. Tu sam primio milost, da od ranog djetinjstva štujem Bogorodicu.”
Krašić danas izumire?
Korak po korak kroz Krašić, usred radnog dana, ne nalazimo puno prolaznika. Što zbog zaštite od širenja koronavirusa, što zbog obveza u drugim gradovima, a što zbog prirodnog smanjenja, sve je manje domaćih stanovnika, a sve više praznih kuća. U općinu Krašić, osim istoimene župe, pripadaju i druge: Pribić, Gornje Prekrižje, Žumberak…
„Ovogodišnji blagoslov u župi Krašić pokazuje 1189 vjernika. Tijekom 2020. bilo je 26 sprovoda, 10 krštenja i 3 vjenčanja. Stepinčev kraj, Dolina kardinala, izumire”, s tugom primjećuje vlč. Vučak. I dodaje kako ima 389 obitelji koje žive u župi Krašić, a u 93 kuće živi samo jedna osoba. To je realnost hrvatskoga društva. Mladi odlaze u druga mjesta, ovdje se nitko ne doseljava. Spomenut ću i župe Oštrc i Gornje Prekrižje koje, svaka od njih, imaju 100 obitelji s ukupno 200 ljudi.”
Iz Stepinčeve duhovne oporuke
Dok sa sjetom gledamo na ovaj, Stepinčevom svetošću, blagoslovljen kraj, njegovoj tihoj prisutnosti povjeravamo naše obitelji, djecu, mlade, roditelje, djedove i bake – one u Hrvatskoj, BiH, ali i u tuđini. Vjerujemo da nam bl. Alojzije Stepinac može izmoliti obnovu naroda.
Dragocjeno je ovdje prisjetiti se i Stepinčeve duhovne Oporuke koju je napisao u Krašiću 1957. godine:
„U našu su se sredinu uvukli bezbožni ljudi, koji iako su bili ništava manjina, dočepavši se vlasti, sve su poduzeli da istrijebe ime Božje iz vaših duša, i da vas učine, vele, blaženim i bez Boga. A ja vam, dragi moji dijecezani, u času, kad odlazim s ovoga svijeta, moram reći na sve te pokušaje ono, što je o takvim vođama rekao Izaija prorok: „Narode moj, zavodnici su tvoje vođe. Oni kvare tijek tvojoj stazi.“ (Iz 3, 12) Zar niste nikad čuli što kaže Bogom nadahnuti pjesnik? „Ako Gospod ne gradi kuće, uzalud se muče, koji je grade. Ako Gospod grada ne čuva, uzalud bdije, koji ga čuva.“ (Ps 126,1) Htjeti biti sretan bez Boga, znači graditi babilonski toranj, čija je gradnja svršila za graditelje pometnjom jezika i rasapom širom svijeta. Tako će sasvim biti i u buduće! Svaki pokušaj, izgraditi kulturu civilizaciju, sreću jednog naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Zato, dragi moji dijecezani, ono što je sveti Pavao doviknuo Filipljanima, to i ja dovikujem vama na rastanku: „Stojte čvrsto u Gospodinu!“ (Flp 4,1) Samo u Bogu je vaša sreća i vremenita i vječna. Izvan Boga ne ostaje ništa nego propast.“
U idućem nastavku predstavljamo Spomen dom u Krašiću i njegovu trenutnu obnovu.