U glagoljičnom Vrbničkom trećem brevijaru iz  15. stoljeća i u našoj prvoj tiskanoj knjizi  Misalu po zakonu rimskoga dvora iz 1483. sačuvana je uskrsna himna Hrst v-skrse iz mrtvih koja je vrlo zanimljiva po svome sadržaju i strukturi jer čuva u sebi veliku starinu u kojoj su se ovakvi himni oblikovali preuzimanjem najljepših elemenata iz liturgije.

Prva kitica glasi:

Hrst v-skrse iz mrtvih,

semrtiju na semrt nastupi,

grobnim život darova.

Staroslavenski glagol  v-skrsnonti, hrvatski uskrsnuti značio je «ustati iz sna» ili «ustati iz groba» ili «oživjeti mrtve». Samo je Bog onaj koji može dati život mrtvima  i to početak naše himne naglašava.

Drug dio pjesme glasi:

Veselite se nebesa

i raduj se zemla,

i vsa jaže sut v njih

ibo vladika Hrst Bog naš

sašad v adova vrata

jakože sam izvoli

uzi razvrže okovanih,

pobjedu že imije,

v-skrse iz mrtvih,

grobnim život darova.

Da bismo valjano razumjeli sadržaj toga dijela pjesme, dobro je znati da su u prvim stoljećima Crkve bila dva tumačenja izraza «sašad v adova vrata», dakle «sašao nad pakao». Na Zapadu je bilo popularnije tumačenje da je Krist od svoje smrti do uskrsnuća išao propovijedati evanđelje dušama u paklu, a na Istoku su taj izraz češće tumačili kao silazak koji je pobjeda nad đavlom i oslobođenje ljudi. Papa Grgur Veliki u šestom je stoljeću presjekao razna tumačenja i rekao da je  motiv silaska oslobođenje pravednih i svetih i tako se od 7. do 11. stoljeća ponavljalo, a književnici i likovni umjetnici temu su silaska vrlo maštovito obrađivali. Spominjemo samo sliku u crkvi Svetoga Klementa u Rimu na kojoj je Krist okružen slavom i u ruci ima križ, a đavao je pod njegovim nogama.

Druga strofa naše himne poziva na radost zbog te pobjede i nebo i zemlju, i sve njihove stanovnike. Najbolja poznavateljica liturgijske hrvatskoglagoljske tradicije s. Agneza Marija Pantelić kaže da «naša himna proslavljuje centralnu kršćansku dogmu Kristova uskrsnuća, na koju aludiraju starozavjetni psalmi, naviještaju ga evanđelja i tumače apostolske poslanice» pa  ćemo «u troparima hrvatskoglagoljske himne, koji sadrže svetopisamsku jezgru, moći uočiti starije leksičke pozicije». Ona upozorava da izraz «grobni»u značenju «mrtvi» nalazimo samo u ćirilometodskoj najstarijoj tradiciji po bi mogao biti Ćirilov ili Metodov izum.

Napomenimo da su tropari najstarije samostalne crkvene pjesme a imali su najmanje jednu strofu, dakle oni su samostalni stihovi bizantske himnologije koji su se, osobito od 4. do 6. stoljeća, umetali među stihove psalama.

Treća kitica naše himne glasi:

Muronosicam ženam

pri grobi pristav

anjel glagolaše:

Muro mrtvim jest dostojno

Hrst že istjeljeniju javi se tuj.

Ne vzapijte pojuće,

 Hrst vskrse iz mrtvih,

semrtiju na semrt nastupi,

grobnim život darova.

Autor nas sada iz ada, dakle iz pakla,  prenosi na zemlju, na Isusov grob. Tamo anđeo drži ženama govor; žene koje su donijele plemenitu mast (zato ih  zove muronosice) saznaju da je Isus uskrsnuo. Anđelov iskaz autor je sastavio iz evanđelja i psalma nastojeći postići odgovarajući ritam.

U četvrtoj strofi anđeo nalaže ženama da prošire radosnu vijest po svem Jeruzalemu. Ta strofa glasi:

Pridite ot vidjenija ženi blagovjestnice,

Sionu rcite:

primi ot nas celovanije i radost

i vskrsenije Gospodnje.

Likuj, igraj i veseli se Jerusolime,

cjesara Hrsta Boga uzrjev

iz groba ishodeća

jako i ženih iz črtoga svojego.

I vzapijte vsi pojuće

Hrst vskrse iz mrtvih,

semrtiju na semrt nastupi,

grobnim život darova.

Sion označava ne samo jeruzalemski hram, nego čitav grad, dakle svim stanovnicima treba priopćiti veselu vijest. Isus izlazi iz groba «jako ženih iz črtoga svojego», dakle kao zaručnik iz svoje ložnice. Tu valja imati na pameti izraelski običaj  po kome na dan svadbe zaručnik osvane s vijencem na glavi.

Peta strofa slavi plemenito drvo iz kojega je načinjen križ i tu se sada autor naše himne oslanja na zapadne izvore i tradiciju čašćenja i klanjanja križu jer na njemu je visio sav život cijeloga svijeta. Svi će živjeti po Isusovoj muci i pobjedi i to se izriče na kraju strofe trostrukim radosnim Aleluja.  Poslušajmo:

Nad vsjemi drjevi kedar

Ti jedin prjeviši jesi Križu

na njemže život mira pnje.

Na njemže HRST pobijedi semrt.

Aleluja, aleluja, aleluja.

Elementi od kojih je sastavljena naša kitica nalaze se u antifonama naših glagoljičnih brevijara. Opet upozoravamo na jedan izraz koji je najvjerojatnije iz najstarije ćirilometodske tradicije: to je izraz prjeviši (najuzvišeniji, lat. excelsior).

Himna završava šestom strofom u kojoj se s autorom klanjamo križu i ujedno slavimo uskrsnuće:

Križu tvojemu poklanjajem se, Gospodi,

i svetoje vskrsenije tvoje proslavljajem!

Pridite, poklonjem se Hrstovu vskrseniju.

Aleluja. Aleluja.

Sestra Agneza Marija Pantelić  u zaključku svojih opsežnih i vrlo preciznih istraživanja  kaže:

«Kako smo vidjeli, himna sadrži jedinstvenu i logički zaokruženu cjelinu, koja ukratko iznosi smisao i događaje oko Kristova uskrsnuća. U njoj su okupljeni na jednom mjestu uskrsni  istočni tropari i stihire. Jedino je 5. strofa doslovni prijevod latinske antifone za Zaharijin kantik Blagoslovljen Bog Izraelov na blagdan Uzvišenja sv. Križa. U tim posljednjim dvjema

strofama kao da je sastavljač htio postići neki kompromis između istočnog i zapadnog obreda.»

U prastaro vrijeme o kojem govorimo u zoru Uskrsa skupljao se narod u crkvi . U procesiji sa zapaljenim svijećama izašli bi iz crkve, pročitali Evanđelje, a onda bi predvodnik liturgijskoga slavlja visokim i jasnim glasom svečano navijestio uskrsnuće himnom Hrst vskrse iz mrtvih.

Hrvatskoglagoljska himna sva je dakle u znaku kršćanskoga uvjerenja da je Kristovo uskrsnuće pobjeda za svakoga čovjeka, jer po Isusovu uskrsnuću svaki je čovjek besmrtan. Uskrsnuće je najuže povezano s Križem pa i ova himna časno mjesto daje KRIŽU. Kulturološko je njezino značenje u starini sadržaja i strukture, starini koja seže u vrijeme prije velikoga crkvenoga raskola, a važna je i po tome  što iz nje očitavamo kako su oblikovane pjesme iz naše pučke tradicije. Tekst o kojem smo govorili ima svoje paralele u češkim i poljskim uskrsnim himnama, a i naša kajkavska pjesma Kristuš se je gore stal  povezana je s tom tradicijom. Recimo da je na našu glagoljašku uskrsnu himnu prvi upozorio  pop glagoljaš Vinko Premuda u krčkom Vjesniku Staroslavenske akademije za 1912., a pisao je o njoj i u Svetoj Ceciliji 1927. godine.

Akademik Stjepan Damjanović / Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

Akademik Stjepan Damjanović rođen je u Strizivojni. Po završetku gimnazije u Požegi 1965. pohađao je Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je ruski jezik te južnoslavenske jezike i književnost 1970., te magistirao 1977. temom Vokalizam korizmenjaka Kolunićeva zbornika. Godine 1982. obranio je doktorski rad Interferiranje hrvatskih dijalekata i općeslavenskoga književnoga jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima XV. stoljeća. Bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo (Odsjek za kroatistiku). Glavni tajnik Matice hrvatske bio je od 1999. do 2002., a njezin predsjednik je od 2014. godine. Redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti je od 2004. godine.