Na prvu korizmenu nedjelju, 1. ožujka, nudimo vam novo poticajno razmišljanje za starije osobe i one koje će to postati. U njemu autor Stjepan Lice potiče starije osobe da žive posvećene onome u čemu su otkrile vrijednost. Pritom uočava da kada čovjek uspori, kada ga užurbanost prestane okradati, dolazi u priliku bolje uočiti ljepotu onoga što doživljavamo običnim tj. počne uočavati ljepotu u jednostavnosti koju prije nije primjećivao. Očito je potrebno osiromašiti u svojim snagama, da bismo otkrili koliko smo bogati u duhu. Tada se lakše prepoznaje i cijeni dar običnosti odnosno jednostavnosti koji se primjerice očituje u darovanom osmijehu ili zajedničkom gledanju zvjezdanog neba.
Ciklus emisija “Zrnca mudrosti” svakog prvog dana u mjesecu u 8.10 sati donosi jedno od jedanaest poticajnih promišljanja namijenjenih starijim osobama, ali i svima koji će to postati. Autor je Stjepan Lice i tekstove čita sa suprugom Ružicom, a emisije su plod suradnje Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj, Radio Marije i Hrvatskoga katoličkog radija.
Dar običnosti
Starost nije vrijeme odustajanja. Premda, nerijetko se događa da ljudi na riječi starijih osoba ne obraćaju osobitu pozornost, da njihovi postupci djeluju pomalo, pa i izrazito, neusklađeno s uobičajenim načinom postupanja. Od starijih se osoba rijetko očekuje nešto novo, iznenađujuće. Smatra se da su oni ono najbolje već dali. Svako odstupanje od takva stava doživljava se izuzetnim. To često obeshrabruje starije osobe te se one dodatno povlače u sebe.
No i kada za nama ostanu mnoge – po nekima i premnoge – godine, valja ustrajati, ostati vjeran onome u čemu se prepoznajemo. Živjeti posvećeni onome u čemu smo otkrili vrijednost.
Koraci će nam biti sporiji. I govor. I misli će nam biti sporije. Ali u to životno doba moći ćemo sebi dopustiti više vremena. Sporost ima određenih prednosti pred brzopletošću.
Bilo bi pogrešno odustati od svojih dana. Od svojih radosti. Od svoga truda. Od svojih snova. Jer početci i završetci nisu jednoznačne riječi. Ima ih koji su već davno odustali, i prije negoli su zapravo započeli. Ima ih koji su – nesnalažljivi tijekom mnogih godina – odjednom otkrili osobitost svojih darova. I odazvali im se. I dok su jedni prestali sanjati, drugi su otkrili, tek sada otkrili, kako svoje snove na dobar način mogu pretočiti u zbilju.
Pripovijeda mi jedan čovjek, koji je tijekom svojih godina živio pomalo – da tako kažem – razbacano, da mu je sada, u mirovini, najdraže uvečer sjesti uz svoju suprugu i s njom promatrati zvjezdano nebo. Pita se – govori mi – kako je moguće da je tek sada shvatio koliko je ljepote u jednostavnosti tog doživljaja.
Kada čovjek uspori, kada ga užurbanost prestane okradati, dolazi u priliku bolje uočiti ljepotu onoga što doživljavamo običnim, na što se – zauzeti koječime – odviše ne osvrćemo. Odjednom pred našim očima, pred očima našega srca, naših sjećanja, iskrsavaju običnosti koje su nas godinama strpljivo darivale, bile nam na usluzi, a da mi to gotovo i nismo primjećivali. Bilo je potrebno osiromašiti u svojim snagama, da bismo otkrili koliko smo bogati u duhu.
Shvatit ćemo jednog dana: uzalud posjeduješ sve blago svijeta, ako ne pamtiš osmijeh drage osobe, ako ga – dok ti je dano – ne primaš s ljubavlju. Uzalud svi tvoji prigovori ako propuštaš obogaćivati ovaj svijet obasjavajući svojim osmijehom lica onih koje susrećeš.
“Zrnca mudrosti” pripadaju bogatom sadržaju koje Vijeće nudi u sklopu trogodišnjeg ciklusa obiteljskog pastorala od 2019. do 2021. posvećenog starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka. Emisija se nadovezuje na čestitku mons. Mate Uzinića, predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj, za Međunarodni dan starijih osoba 2019.