Sv. Ivan od Križa govorio je kako se nezasitnost može manifestirati i u duhovnom životu. Ona se može iskazivati u tome da provodimo vježbe pobožnosti koje su nam drage umjesto onih koje bi trebali. Može se vidjeti i u tome da odlazimo od duhovnih obnova do duhovnih obnova, samo kako bi se dobro osjećali.

Darovi li Darivatelj?

Post, molitva, duhovno štivo, sakramenti, odnosno sve ono što je samo po sebi dobro može biti plod skrivene i loše motivacije. Na tom je tragu Ivan od Križa zapisao: Oni misle da zadovoljiti sebe znači služiti Gospodinu i njemu ugađati.

Tražim li Darivatelja ili njegove darove? Što mi je važnije? Čini mi se da svi mi olako upadamo u tu zamku.

Duhovna neumjerenost se može iskazivati u tome da provodimo vježbe pobožnosti koje su nam drage umjesto onih koje bi trebali.

Ovu temu je prilično dobro razradio spomenuti svetac i na jednom mjestu zapisao: Zbog iste neumjerenosti vrše ispovijed bilo kako, samo da se pričeste, više želeći da se hrane negoli da to čine savršeno i čistim srcem. Takvima je, kada se pričešćuju, sve nastojanje u tome da pribave kakav osjećaj ugodnosti, više negoli da se klanjaju i ponizno hvale Gospodina koji je u njima. Oni ne razumiju da je najmanja korist koja dolazi od Presvetog sakramenta ona koja spada na osjete, dok je najveća ona nevidljiva korist milosti što se daje duhu. Ako im Bog često uskraćuje svaku osjetilnu ugodnost i užitak, to čini zato što hoće da uprave prema njemu pogled vjere. Oni bi, naprotiv, htjeli uživati Boga, tu kao i u ostalim duhovnim vježbama.

Može se vidjeti i u tome da odlazimo od duhovnih obnova do duhovnih obnova, samo kako bi se dobro osjećali.

Ovime do sada želim reći da kada god počnemo tražiti neki osjećaj ili dozu uzbuđenja u svom duhovnom životu radije nego samog Gospodina, to predstavlja znak da smo pomalo skrenuli s puta. U takvim se situacijama Gospodin često uskraćuje kako bismo ga počeli slijediti na autentičan i zreliji način.

U stalnoj smo napasti da se počnemo klanjati svemu onome što Bog nije. Nesvjesni, i sami kušamo Gospodina, baš kao što je i on sam bio kušan u pustinji. Prečesto tražimo njegove darove, a zaboravljamo na njega, koji je najveći Dar.