Prije mnogo godina iskreno sam vjerovao da polažem svoj život za Boga, služeći mu cijelim srcem, umom i dušom. Zatim sam polako postao svjestan da moje ideje o tome kako živjeti kao predani katolik zapravo nisu bile u skladu s Božjim planovima za mene.
Kao što Sveto pismo objašnjava:
“Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova, moje misli više od vaših misli. (Izaija 55, 8-9)
Nisam sam. Većina katolika toliko je zaokupljena time da zaboravljaju Kristovo pravo poslanje, piše Catholic Stand. Umro je, uskrsnuo i poslao Duha Svetoga da nas prvi preobrazi. Tada će sva naša djela, sav naš rad i služba biti u jedinstvu s Njime:
Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. (Ivan 14,17-19)
Problem za egocentrične ljude je u tome što nije lako naučiti kako živjeti u Kristu i dopustiti Isusu da u potpunosti živi u nama jer se većina ljudskih bića, uključujući kršćane, ponaša, razmišlja i govori kao da stoji u sredini svemira i da se sve vrti oko njih. Ponekad netko mora dotaknuti dno i postati očajan prije nego što prizna da nije glavni. Milost samospoznaje omogućuje nam da spoznamo istinu o sebi u odnosu na Boga.
Cilj duhovnog života
Cilj duhovnog života je da se temeljito pripremimo surađujući s milošću, da se konačno sjedinimo sa svojim Ljubljenim. Taj cilj – sjedinjenje s Bogom – to nije bajka, ne samo za svece iz davnina. Kao što je rekao papa Franjo, svetost je za sve.
Ipak, nakon što sam ponizno prihvatio Krista da me spasi od samoga sebe, doživio sam ekspanzivni osjećaj otvaranja svoje srži radosti, zasljepljujućoj svjetlosti. Konačno sam u miru s ovim procesom posvećenja kojim upravlja Bog. Samo nam Bog može pomoći da napustimo naše stare načine života kako bismo se mogli preobraziti. Dio ovog procesa obnove je kroz čišćenje, koje uključuje viziju našeg ropstva grešnosti. Samo uz pomoć milosti možemo vidjeti i uništiti grijeh kako bismo prešli iz tame u svjetlo.
Katekizam Katoličke crkve objašnjava da naše posvećenje može doći samo snagom Duha Svetoga i djelom koje je Krist učinio na križu:
Prvo djelo milosti Duha Svetoga je obraćenje, koje ostvaruje opravdanje u skladu s Isusovim navještajem na početku evanđelja: “Obratite se, jer se približilo kraljevstvo nebesko”. [Matej 4,17] Potaknut milošću, čovjek se okreće Bogu i udaljava se od grijeha, prihvaćajući tako oprost i pravednost s visine. “Opravdanje nije samo oproštenje grijeha, nego i posvećenje i obnova unutarnjeg čovjeka.” (CCC 1989.)
Ne treba se truditi jer Gospodin djeluje prvi. Često sam pozvan da jednostavno strpljivo čekam dok On ne šapne, a zatim poslušam Riječ.
Iznutra sam osjetio ove riječi dok je Bog izazivao cijelu moju ideju o tome kako živjeti svoju vjeru: Mislio si da gradiš Moje Kraljevstvo dok si mahnito služio Crkvi, ali si zapravo ometao istinsko djelovanje moga Svetoga Duha. Sve što želim, sve što trebam je da staneš u podnožje Križa moga Sina i dopustiš plamenu Njegove ljubavi da probode tvoje srce, pretvarajući te u Njegovu prisutnost na zemlji.
Bio sam šokiran ovim Božjim upozorenjem i ponižen neugodnom spoznajom da sam potpuno promašio smisao kako živjeti u, sa i kroz Duha Svetoga.
Sada shvaćam da je moja spremnost strpljivo čekati da Bog prvi djeluje, s unutarnjom mirnoćom i mirom, ključna. Bez tjeskobe ili prisilne aktivnosti u molitvi. Traži da samo stojimo u tišini, nepomični, u klanjanju s ljubavlju. Gledamo u Njega dok Njegov pogled pun ljubavi prodire i dotiče nas u samoj osnovi našeg bića. Krist će nas očistiti sve dok ne budemo mogli reći sa svetim Pavlom: “Ne živim više ja nego Krist živi u meni.”
Bog nas polako odvikava od naše egocentričnosti dodirima radosti i svoje ljubavi. To je prekrasno putovanje u Božje srce. Kada prestanemo pokušavati spasiti sebe i damo Bogu dopuštenje da nas spasi, tada smo konačno shvatili Radosnu vijest Isusa Krista i dopustit ćemo Bogu da stoji u središtu našeg svemira.