Zašto slavimo Dan posvećenog života na Svijećnicu?
Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica, od 1997. godine slavi se u Crkvi širom svijeta kao Dan posvećenog života.
Svi su Isusovi učenici u krštenju pozvani na savršenstvo i svetost života.
Ipak, nekima Bog daje posebnu milost da Krista i Evanđelje izbliza slijede i žive posvećenim životom.
Papa Ivan Pavao II. uvođenjem ovog Dana želio je istaknuti i potaknuti veće vrednovanje svjedočanstva života svih muškaraca i žena koji su cijeli svoj život darovali Bogu i odlučili nasljedovati izbliza Krista prihvaćanjem evanđeoskih savjeta, piše Laudato.
O Bogu posvećenom životu
Pojam „posvećen život“ odnosi se na stanje kod kojeg se muškarci i žene javno zavjetuju na obdržavanje evanđeoskih savjeta (siromaštva, čistoće i poslušnosti), najčešće u kontekstu redovničke zajednice ili samostana. Davanjem redovničkih zavjeta takvi muškarci i žene savršenije se pridržavaju Isusovih savjeta.
Dana 2. veljače zahvaljujemo Bogu za sve što je učinio uz pomoć posvećenih osoba.
Redovnički je život dar onima koje Bog cijeni i poziva na sudioništvo u milosti, u Božanskom životu i nasljedovanju Isusa Krista.
Riječ je o Božjoj ljubavi koju valja uzvratiti darom svojeg života. Danas Bogu posvećene osobe više naglašavaju zajednički život, sudioništvo, opraštanje, uzajamni prihvat, vedrinu i pravi mir. O svemu tome svjedoče brojne redovničke zajednice Katoličke Crkve koje su pozvane odgovoriti na veliki dar Božje ljubavi, piše HKM Köln.
Doživotni zavjeti u Karmelu BSI / Foto: Ines Grbić
Svjedočanstvo vjere u današnjem svijetu
Upravo je ovom današnjem društvu potrebno svjedočenje, jer u svijetu vlada mržnja, nasilje, egoizam, trka za bogaćenjem i bezobzirnost prema svim ljudima.
Posvećeni život je dokaz da postoji drugačiji način života i odnosa prema drugima pa je tako pravo evanđeosko svjetlo za sve vjernike i ljude.
Danas Bogu posvećeni život doživljava mnoge izazove i teškoće, što dokazuje i smanjenje broja zvanja. Uvijek je bilo teško sve ostaviti i slijediti Isusa pa su i sveci morali svladavati mnoge teškoće. Danas većina obitelji ne prihvaća zvanja, teško je ostati vjeran zvanju.
Veliki je izazov sekularizam i sloboda, raspolaganje novcem. Zaboravljene su dimenzije duha. Zvanja na Zapadu više skoro da i nema, jer se ne rađaju djeca, a vjera je u padu. Vlada egoizam, nema otvorenosti Božjem i ljudskom životu što je dovelo do smanjenja broja zvanja.