Katolici vjeruju da je Zli Duh poznat kao Sotona bio dobar anđeo, ali otvoreno nije poslušao Boga. Njegova neposlušnost bila je tolika da je zbačen s Neba zajedno s velikom skupinom drugih anđela. Zašto Sotona nije poslušao? Ako je bio tako blizu Bogu što ga je natjeralo da se pobuni?
Sotona je znao što čini, a ipak je odbacio Boga i njegov plan, prenosi Aleteia. Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje: “Crkva uči da je on bio najprije dobar anđeo, stvoren od Boga.” (KKK 391). U početku je Sotona bio dobar, a neke kršćanske tradicije nazivaju ga Luciferom ili “nositeljem svjetlosti” dok je bio blistavi anđeo svjetlosti. “Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?” (Iz 14,12).
O Sotoninim aktivnostima prije njegova pada znamo vrlo malo. Ono što znamo je da se na Nebu vodila velika bitka koja je opisana u knjizi Otkrivenja. “I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.” (Otk 12,7-9)
Sam Isus također potvrđuje: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.” (Lk 10, 18). Čini se da se ova bitka dogodila prije stvaranja Adama i Eve jer je Sotona već prisutan u vrtu u svom palom stanju. Te su činjenice, zasad, sve što sa sigurnošću možemo znati. Točan razlog Sotoninog pada nije nam poznat iako su teolozi iznijeli neke mogućnosti. Katolička enciklopedija sažima nekoliko najpopularnijih stavova. Tako se navodi da je Lucifer želio biti neovisan od Boga i Njemu ravnopravan. Iako sveti Toma želju za ravnopravnošću s Bogom smatra nemogućom, on ipak uči da je Sotona sagriješio želeći biti “kao Bog”.
Neki teolozi pretpostavljaju da je tajna Božanskog utjelovljenja bila otkrivena svim anđelima. Vidjeli su da će priroda niža od njihove vlastite biti sjedinjena s osobom Sina Božjeg, Isusom Kristom, te da će se sva nebeska hijerarhija morati klanjati pred veličanstvom Utjelovljene Riječi. U ovom posljednjem pogledu, Sotona je bio ponosan i Isusovo utjelovljenje smatrao odbojnim. Zatim je zatražio neovisnost i pobunio se protiv ovog božanskog plana želeći biti kao Bog.
Bez obzira na točnu prirodu Sotoninog grijeha, njegov je izbor bio neopoziv kao što objašnjava Katekizam. “Ono što čini da grijeh anđela ne može biti oprošten jest neopoziv značaj anđeoskog izbora, a ne manjak beskonačnoga Božjeg milosrđa. Nema kajanja za njih nakon pada, kao što nema kajanja za ljude nakon smrti.” (KKK 393). Premda je imao potpuno i cjelovito znanje o svom izboru, s jasnoćom shvaćajući da će ga to dovesti do vječne odvojenosti od Boga, Sotona je donio svoju odluku.
Dobra vijest je da dok smo na zemlji još uvijek imamo priliku promijeniti svoj život i donijeti dobar izbor ne čineći istu pogrešku kao Sotona.