Neusporedivog Josipa moramo postaviti na čelo svih najvećih kontemplativaca budući da je bio u neprekidnom stanju kontemplacije najuzvišenijeg vida

Slika svetog Josipa koji s ljubavlju gleda Isusa u naručju može nam biti uzor u našoj unutarnjoj molitvi, piše Aleteia. Iako se malo zna o životu svetog Josipa, mnogo toga možemo zamisliti zbog činjenice da je bio Isusov očuh. Primjerice, kao otac pun ljubavi u naručju je držao novorođenče. Ova je slika savršeni model za nas i našu unutarnju, kontemplativnu molitvu. Autor knjige iz 19. stoljeća “Život i slava svetog Josipa” Thompson Edward Healy razmatra ovu sliku:

“Sveti Ivan Evanđelist uživao je nakratko u blaženom zanosu naslonivši glavu na Spasiteljeva prsa, ali koliko je puta sam Spasitelj počivao u Josipovom krilu i slatko spavao u njegovom naručju? Spasiteljevo srce u sebi sadrži svu božansku i ljudsku svjetlos koja je u određenom smislu morala biti ulivena u Josipovu dušu dok je počivao u njegovom zagrljaju… Neusporedivog Josipa moramo postaviti na čelo svih najvećih kontemplativaca budući da je bio u neprekidnom stanju kontemplacije najuzvišenijeg vida.”

Prema Katekizmu katoličke crkve: “Unutarnja molitva jednostavni je izraz otajstva molitve. Ona je pogled vjere upravljen na Krista, osluškivanje Riječi Božje, šutljiva ljubav. Ona nas sjedinjuje s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj nas čini dionicima našeg otajstva.” (KKK2724).

“Ja gledam njega i on gleda mene.”

Kontemplacija bi se najbolje mogla sažeti rečenicom: “Ja gledam njega i on gleda mene’, govorio je u vrijeme svog svetog župnika seljak iz Arsa moleći pred svetohraništem.” ((KKK 2715).

“Ja gledam njega i on gleda mene.” Zar ta fraza ne sažima savršeno život svetog Josipa koji je tako često gledao Isusa dok mu je on uzvraćao pogled? Ako se želimo popeti na visine kontemplativnog života, ugledajmo se na svetog Josipa kao na vrhunski primjer!