Naša nada mora biti ukorijenjena u Isusu Kristu ako želimo izdržati kušnje života. Svjetska zbivanja (ili ponekad bolni obiteljski odnosi) često mogu slomiti našu želju za nadom. Mislimo da svijet (ili naša obitelj) ide nabolje, a onda se dogodi nešto što radikalno promijeni sve.
Lako je podleći očaju i izgubiti svaku nadu u čovječanstvo.
U određenom smislu, upravo je to problem.
Previše nade polažemo u same sebe, a premalo u Isusa Krista. Kao ljudi, svi smo pali i sposobni donositi brojne loše odluke.
Sklopljene ruke / Foto: Depositphotos
Nemoguće je svu svoju nadu položiti u čovječanstvo, jer ćemo uvijek biti razočarani.
Polaganje nade u Boga
Papa Benedikt XVI. dotaknuo se ove teme u svojoj enciklici Spe salvi, u kojoj je objasnio kako su ljudi često pokušavali pronaći nadu u ljudskim institucijama, poput politike:
„U tom je smislu suvremeno doba razvilo nadu u stvaranje savršenoga svijeta koji se, zahvaljujući znanstvenom znanju i znanstveno utemeljenoj politici, činio ostvarivim.
Tako je biblijska nada u Kraljevstvo Božje bila potisnuta nadom u kraljevstvo čovjeka, nadom u bolji svijet koji bi bio pravo ‘Kraljevstvo Božje’.
Molitva / Foto: Depositphotos
To se napokon činilo velikom i realističnom nadom koja je čovjeku potrebna. Bila je sposobna – barem na neko vrijeme – pokrenuti sve ljudske snage. Veliki cilj činio se dostojnim potpune predanosti.“
Međutim, kako papa Benedikt ističe, takva nada ne traje jer je ograničena i ne odgovara dubokim potrebama naše duše:
„Postaje očito da je čovjeku potrebna nada koja ide dalje. Postaje jasno da samo nešto beskonačno može biti dovoljno za njega, nešto što će uvijek biti više nego što ikada može postići…
Recimo još jednom: potrebne su nam manje i veće nade koje nas nose iz dana u dan.
Ali one nisu dovoljne bez one velike nade koja mora nadilaziti sve ostalo. Ta velika nada može biti samo Bog, koji obuhvaća cjelokupnu stvarnost i koji nam može darovati ono što sami ne možemo dosegnuti.“
Ne bismo smjeli napustiti čovječanstvo niti izgubiti svaku nadu u ljude koje susrećemo ili u vlastitu obitelj. Nada je važan sastojak svakodnevnog života.
Muškarac / Foto: Depositphotos
Ipak, naša konačna nada mora biti u Isusu Kristu, koji je pobijedio smrt i otvorio nam vrata nebeske slave.
Zato kršćanin uvijek može imati nadu u budućnost. Bez obzira na to koliko svijet postao mračan ili koliko nečija životna situacija bila teška, Bog nas poziva na slavu koja nema kraja, piše Aleteia.