"Volja za svemoći", koja sav teret života stavlja na naša ramena, vrlo je zabrinjavajuća. Kao i pomisao da smo barem na trenutak mi za upravljačem vlastitog postojanja, a ne Bog. Koliko mira bismo zadobili vraćanjem Božanske providnosti na njezino pravo mjesto, shvaćajući je kao ishodište i cilj cijelog našeg života.
Kako se nosimo sa situacijama koje nas uznemiruju?
Drastično se odupiremo nepredviđenim situacijama: ljetni odmori planiraju se u siječnju, dječja škola odabire se davno prije vremena, a bebe se vagaju i mjere prije no što se uopće rode, piše Aleteia. Cijepljeni, geolocirani, umreženi, povezani – ništa i nitko ne može izbjeći našoj želji za kontrolom. Tehnološka postignuća povećala su nam ove sposobnosti, ali kad se dogodi nešto nepredviđeno, osjećamo se razočarano. Ako se dijete rodi s invaliditetom koji nije otkriven na ultrazvučnim pretragama, ruši se povjerenje roditelja u medicinsku struku.
Ta “volja za svemoći”, koja sav teret života stavlja na naša ramena, vrlo je zabrinjavajuća. Kao i pomisao da smo barem na trenutak mi za upravljačem vlastitog postojanja, a ne Bog. Koliko mira bismo zadobili vraćanjem Božanske providnosti na njezino pravo mjesto, shvaćajući je kao ishodište i cilj cijelog našeg života.
Imajmo čvrstu vjeru u Boga, prihvatimo da ne možemo odmah sve razumjeti
U svojoj korizmenoj poruci iz 2014. papa Franjo nas je pozvao da svoju nedostatnost prihvatimo kao mjesto Božje snage: “Ako osjećamo da nam nije potreban Bog koji nam pruža ruku po Kristu, jer mislimo da smo sami sebi dovoljni, mi smo predodređeni za neuspjeh”. Otac Raniero Cantalamessa usporedio je naš život sa životom apostola uhvaćenih u oluji: ako nismo doveli Krista u svoj čamac, izgubljeni smo. Baš kao što su učenici izazivali Boga govoreći: “Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?” Prestravljenim apostolima Isus je odgovorio: “Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?”
Imajmo čvrstu vjeru u Boga, prihvatimo da ne možemo odmah sve razumjeti. Imajmo povjerenja u “Ovog, kojem se pokoravaju i vjetar i more”. Poput učenika iz Markovog evanđelja, povedimo Isusa sa sobom u čamac svog života. Računati na Krista znači zadržati vjeru u Onoga koji može sve. Njegova snaga omogućit će nam da se suočimo sa svim olujama, da se borimo protiv svih uragana i da s Njim dođemo do obale. I ne zaboravimo riječi koje je papa Franjo izgovorio u siječnju 2014.: “Pouzdajte se u Gospodina: to je ključ uspjeha u životu…i nikada nećete biti razočarani. Baš nikad!”