Krunica

Među nekim nekatolicima vlada mišljenje kako je molitva krunice primitivna molitva u kojoj “budalaste” duše nalaze radost, ali koja ne pristaje ljudima upućenima u vjeru. Ali suprotno tomu, možemo ustvrditi da krunicu mole svi: djeca i odrasli, laici i učeni teolozi, početnici na molitvenom putu, kao i veliki mistici. Krunica je tako spretna, vješta i savitljiva da se bez ikakve poteškoće može prilagoditi različitim ljudima i situacijama. Drugim riječima, postoje različiti načini moljenja krunice. U daljnjem tekstu Wilfrid Stinissen nadahnuto opisuje razloge i načine moljenja i objašnjava koje se mogućnosti kriju u ovoj jednostavnoj molitvi.

Molitva preporuke

Jedan od načina moljenja krunice jest molitva za druge. Može se dogoditi da je netko od naših najbližih u velikoj krizi i preporuča se u naše molitve ili možemo misliti na tragedije u svijetu: glad, ratove, mučenja… Osjećamo da nešto moramo učiniti. Možemo reći: “Bože, pomozi ovim ljudima, pokaži svoju ljubav!”, ali moleći takvu molitvu, osjećamo da je prekratka i prejeftina, te nakon nekoliko riječi znamo reći da je dosta ovakve molitve.

Moleći jednu deseticu ili nekoliko njih, pokazujemo da molitvu shvaćamo ozbiljno i da smo spremni žrtvovati vrijeme i trud.

Dok izgovaramo riječi molitve, neprestano stavljamo osobe za koje molimo u Božje ruke, predajemo ih Božjem milosrđu. Možemo li učiniti nešto bolje za brata ili sestru u nevolji, nego da ih stavimo u zagrljaj Ljubavi?

Molitva siromaha

Možemo moliti krunicu kao molitvu siromašnih ili malenih. Ne događa li se često da se osjećamo umorno, beznadno razdijeljeni, potpuno prazni? Osjećamo li se rastreseno i nesabrano za nutarnju molitvu, preumorno da čitamo prekrasne molitve iz molitvenika, tada možemo uzeti krunicu i prstima kliziti po zrncima, ponavljajući Zdravo Marijo. Možda naše misli lutaju okolo, ali činimo ono malo što možemo. Dajemo mali dio vremena Bogu, dajemo mogućnost našem tijelu da izgovara lijepe riječi Bogu i Mariji – riječi za koje smo preumorni da mislimo, ali znamo da ih Bog razumije. Istina, nismo baš ponosni na ovakvu molitvu, ali se i u njoj krije nešto dobro, odnosno početak nečeg velikog.

Ljudi često postavljaju prevelike zahtjeve u svojim molitvama, tako da nikad ne počnu moliti, ali Bog ne postavlja zahtjeve.

Ne moram čekati s molitvom, dok ne osjetim da sam u formi, ne moram se praviti lijep, prije nego se pokažem Bogu jer mu mogu doći onakav kakav jesam. Mogu odmah početi moliti krunicu jer ona daje čovjeku, koji se osjeća nesposoban za molitvu, priliku da ipak moli.

Foto: Cathopic

Obiteljska molitva

Često su prije obitelji u katoličkim domovima navečer molile krunicu, a danas je to, nažalost, rijetka pojava. Bez sumnje, krunica koju je navečer molila cijela obitelj, bila je neobično sredstvo povezivanja u mnogim kršćanskim domovima, ali osim toga, probudila je mnoga svećenička i redovnička zvanja

Papa Pavao VI. često je inzistirao da se ovaj drevni običaj ponovno uvede među obitelji. Iako je bio svjestan da je danas teže nego prije skupiti obitelj na večernju molitvu, jer je TV program puno privlačniji od krunice, ali Papa je naglašavao da je “Svojstvo kršćanskog načina djelovanja u tomu da se ne damo pobijediti od uvjeta koji nas okružuju, nego da mi, nasuprot tomu, uspijemo njih pobijediti; ne podleći, nego se suočiti. Zato bi obitelji koje žele u punini proživljavati svoju vjeru i svojstvenu duhovnost, trebale uložiti svu svoju snagu da zaustave sile koje sprječavaju obiteljsko skupljanje i zajedničku molitvu”. Ali ako je nemoguće zajednički moliti krunicu u obitelji, to nam ne treba biti razlog da uopće ne molimo jer krunicu možemo moliti i sami.