Tri kralja?

Ako smo pažljivo slušali evanđelje, mogli smo primijetiti kako se nigdje ne spominju tri kralja, nego mudraci koji su se poklonili Isusu i donijeli mu svoje darove. Prvo, ne znamo koliko ih je bilo, možda tri, možda deset, u nekim Istočnim crkvama se govori o dvanaest mudraca. Broj tri se uzima zbog tri dara koja su donijeli. Nadalje, u evanđelju jasno piše „mudraci”, odakle sada govor o kraljevima? Mudraci su bili tadašnji znanstvenici koji su živjeli na kraljevom dvoru, puno su istraživali i savjetovali su kralja o raznim pitanjima. Ako smo pažljivo slušali današnje prvo čitanje mogli smo čuti proroštvo o tome kako narodi i kraljevi dolaze pokloniti se Jeruzalemu, a sa sobom nose darove – zlato i tamjan (Iz 60,3.6). Psalam isto govori o kraljevima koji dolaze iz daleka, donose darove i klanjanju se izraelskom kralju. Vjerojatno zato su prvi kršćani i crkveni oci mudrace s Istoka prozvali kraljevima, jer su Pisma tako nešto najavljivala.

Zvijezda vodilja

No vratimo se mi našim mudracima, našim znanstvenicima koje je zvijezda potaknula da dođu u Jeruzalem tražiti novorođenog kralja. Zašto zvijezda? U antici ljudi su gledali u nebo puno više nego mi danas. Ono je bilo jako važno, jer na temelju položaja zvijezda se određivao datum u godini, godišnje doba, kada treba sijati, a kada žeti, putnici su određivali svoj položaj i smjer kretanja, a neki su smatrali da su sudbine svih ljudi zapisane u upravo u
zvijezdama. Možemo reći kako su nebo i zvijezde bili temelj tadašnje znanosti. I mudraci, proučavajući nebo, zvijezde, prirodu oko sebe, nekako su zaključili kako se u Jeruzalemu upravo rodio židovski kralj. „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova” (Mt 2,2). No ipak, njihova znanost nije bila savršena jer ih je dovela u Jeruzalem Herodu, a ne do Isusa. I kako su na kraju saznali da se Isus nalazi u Betlehemu? Svećenici i pismoznanci su naši u Svetom pismu, točnije u spisima proroka Miheja, da se Krist ima roditi u Betlehemu.

Vjera i znanost

Znanost je ove mudrace dovela poprilično blizu Boga, ali i dalje predaleko da bi ga osobno susreli, poklonili mu se i predali mu dare. Za susret s Isusom bila im je potrebna Božja riječ. Srećom, mudraci nisu mislili da su oni najpametniji na svijetu, kako mogu sve sami otkriti i što će im sada neki prastari vjerski spisi. Pored znanosti, ponizno su prihvatili i ono što su im proroštva iz Svetoga pisma govorila. I kada su poslušali što im Božja riječ govori, na kraju se to dvoje savršeno poklopilo. Našli su Isusa, tako što ih je opet zvijezda odvela tamo gdje je Pismo reklo da će Krist biti.

Na ovo razmišljanje potaknuo me nedavni susret iz blagoslova obitelji gdje je jedan gospodin rekao: „Mi nismo veliki vjernici, ali nismo ni veliki grešnici”. Zamislio sam se malo i pokušao naći što sve ne valja s ovom rečenicom. Mislim da većina ljudi živi pod ovim ili nekim sličnim geslom. U vrlo dobroj namjeri, pokušava na temelju svoga promišljanja izgraditi neki svoj pogled na svijet i urediti si život kako on smatra dobrim i ispravnim. Problem je što to radi isključivo na temelju svoje pameti, svoga razmišljanja. Pa da se radi o najpametnijem čovjeku na svijetu, tvoja inteligencija i razum može te dovesti samo do Jeruzalema. Razum može primiti samo ono što vidi, to ovdje simbolizira zvijezda. Ali Isus nije bio u Jeruzalemu. Bilo je potrebno uzeti Božju riječ i u njoj naći upute za dalje. I tu mnogi rade grešku, jer kada dođu u Jeruzalem ponosno zaključe kako su došli do cilja. Ovdje se nalazi novorođeni kralj, ovdje je moj Bog, ovdje je apsolutna istina. Posljedica toga je da u posljednje vrijeme imamo veliki brojni vrhunskih znanstvenika koji su katastrofalni teolozi. Slijedili su zvijezdu i zaglavili u Jeruzalemu.

I onda kažu za takve ljude: „On ne ide u Crkvu, ali je dobar čovjek”. Što znači ta fraza „dobar čovjek”? Dobar čovjek je onaj koji je u svome životu utjelovio vrijednosti evanđelja: beskompromisno opredjeljenje za ono što je istinito, pravedno i pošteno. A to se bez Krista ne može, jer on je svijetlo koje nam pokazuje istinu, on je snaga koja nam daje da činimo pravdu i pobijedimo vlastite slabosti.

Zaključak

S druge strane, primijetimo da su u Jeruzalemu živjeli mnogi pismoznanci i svećenici koji su jako dobro poznavali Pisma, ali nisu znali da se Isus rodio, jer nisi vidjeli njegovu zvijezdu. To je opomena svim vjernicima da samo Biblija nije dosta za upoznati Isusa. Potrebno je svojim razumom promatrati svijet oko sebe, učiti, propitkivati, istraživati, i onda sve to ispreplesti s Božjom riječi. Tek tako možemo naći put do Betlehema, put do Isusa, pokloniti mu se i primiti njegovo spasenje.

Propovijed napisao župni vikar u zagrebačkim Sesvetama Tomislav Šagud.