Misionar Krvi Kristove, pater Stjepan Ivan Horvat na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o blagdanu Svijećnice koji slavimo u srijedu, 2. veljače i rekao da svatko od nas svojim životom rasvjetljuje tamu i pokazuje drugima da postoji nešto više od prolaznosti i ograničenosti ovoga svijeta. Danas, također slavimo Dan posvećenog života i zahvaljujemo Bogu za sve redovnike i redovnice te molimo za nova crkvena zvanja.

Kratko promišljanje patera Stjepana Ivana Horvata prenosimo u cijelosti.

Danas slavimo blagdan Isusovog prikazanja u hramu ili Svijećnicu. Sjećanje je to na trenutak kada su Marija i Josip donijeli dijete Isusa u hram i prikazali ga Bogu te prinijeli žrtvu po tadašnjem običaju. U spomen na to se na Svijećnicu u crkvama blagoslivljaju i pale svijeće. Izgaranje svijeće nas uvijek podsjeća na prolaznost, ali i na žrtvu izgaranja voska kako bi gorio plamen i kako bi plamen svijeće rasvjetljavao tamu. Upaljena svijeća za nas vjernike znak je Krista.

Svojim vjerodostojnim životom mi rasvjetljujemo tamu ovoga svijeta i pokazujemo drugima da postoji nešto više od prolaznosti i ograničenosti ovoga svijeta.

Isus Krist je Svjetlo svijeta, pobjednik nad svakom tminom, on je rastjerao mrak tame ovoga svijeta i zato je normalno da mi vjernici ne budemo zarobljenici mraka, pesimizma, smrti. Krštenjem smo pritjelovljeni Kristu, postali dijelom Crkve i dobili milost i zadaću koju svojim životom trebamo vršiti. Svaki je od nas pozvan donositi to svjetlo i rastjerivati tamu u svojoj obitelji, na poslu, školi, na fakultetu – svuda ondje gdje smo prisutni.

Svojim vjerodostojnim životom mi rasvjetljujemo tamu ovoga svijeta i pokazujemo drugima da postoji nešto više od prolaznosti i ograničenosti ovoga svijeta i da se isplati boriti protiv grijeha, nepravde, nejednakosti te da smo stvoreni za Nebo!

Oni su blago Crkve, a raznolikost oblika njihova služenja veliko je bogatstvo za Crkvu i za cijeli svijet (…)

Danas također zahvaljujemo Bogu za dar posvećenog života. To je život onih koji se na poseban način, potpuno stavljaju u službu Bogu. Prije svega tu mislimo na redovnike i redovnice, svećenike i časne sestre, ali i druge oblike posvećenog života. Oni su blago Crkve, a raznolikost oblika njihova služenja veliko je bogatstvo za Crkvu i za cijeli svijet, oni su pozvani da svojim služenjem Bogu u drugom čovjeku budu znak Kristove ljubavi tj. da budu svjetlo ovoga svijeta.