Astronomi proučavaju svemir dugo nakon što je stvoren. Činjenica da su ga voljni proučavati pretpostavlja da je svemir podložan proučavanju. To znači da vjeruju da je mikrokozmos ljudskog uma usklađen s makrokozmosom vanjskog svijeta, da se svemir može čitati pomoću inteligencije ljudske osobe. Znanost pretpostavlja da je svemir uređen i otkriva sve više razloga da vjeruje da je tako, piše Dr. Donald Demarco s portala Catholic Exchange.

Oni ne tvrde da njihova otkrića pružaju dokaz za postojanje Boga, ali se slažu da “ima smisla da osoba misli da je ovaj poredak plod stvaranja dobronamjernog Boga.”

Znanost ne potvrđuje vlastite početne pretpostavke. Ne objašnjava, znanstveno, kako je kozmos uopće postao razumljiv. To ne objašnjava prirodnu srodnost koja postoji između čovjeka mikrokozmosa i svijeta makrokozmosa. Ipak, ne može se nastaviti bez postojane vjere da je svemir razumljiv i uređen, te da je čovjek poznavatelj stvarnosti, a ne samo mislilac.

U svibnju 2022. dva talijanska svećenika Vatikanske zvjezdarnice pronašla su dodatni razlog za potporu hipoteze da je svemir uređen kozmos, a ne obilježen kaosom ili nedosljednošću. Isusovački astronomi otac Gabrielle Gionti i suradnik astronoma otac Matteo Galverni otkrili su novi matematički pristup koji, prema njihovim riječima, “potvrđuje da se naš svemir čini matematički uređenim i skladnim.” Njihovi rezultati objavljeni su u prestižnom znanstvenom časopisu, Physical Review D. Dvojica znanstvenika tvrde da će njihov pristup pomoći drugim astronomima da bolje razumiju kako se gravitacija ponašala u vrijeme Velikog praska kada je svemir nastao.

Foto: Valentin Antonucci/ Pexels

Oni ne tvrde da njihova otkrića pružaju dokaz za postojanje Boga. Međutim, oni se slažu da “ima smisla da osoba misli da je ovaj poredak plod stvaranja dobronamjernog Boga.” Znanstvenici nastavljaju pronalaziti dokaze da je njihova početna pretpostavka, naime vjera da je svemir uređen, točna. Vjera prethodi znanosti i zajedno se kreću u smjeru mudrosti.

Einstein je slavno izjavio da je za njega ono što je najneshvatljivije činjenica da je svemir shvatljiv. Kako je svemir postao shvatljiv za čovjeka? Malo je vjerojatno da se to moglo dogoditi bez trećeg faktora koji ih je međusobno uskladio. Kao da je netko sam izmislio jezik i onda došao do knjige napisane baš na tom jeziku. Ova podudarnost nije mogla biti rezultat slučajnosti. Kad je Margaret Mead proučavala primitivnu kulturu, slučajno je sa sobom imala dva primjerka jedne od svojih knjiga. Činjenica da su te knjige bile savršeno identične – riječ po riječ, slovo po slovo – zapanjila je domoroce koji, budući da nikada nisu vidjeli tiskarski stroj, nikako nisu mogli shvatiti kako dvije stvari mogu biti potpuno iste u svakom detalju. Sve je u njihovom iskustvu bilo jedinstveno. Osjećali su da je treći čimbenik morao biti odgovoran za uspostavljanje te podudarnosti, ali što god to bilo, za njih je bila potpuna misterija. Je li moguće da je Bog Dizajner — neka vrsta tiskarskog stroja na nebu — ili onaj treći faktor, koji objašnjava kako ljudski um može čitati zakone prirode?

Znanstvenik mora napraviti početni čin vjere da je svijet na koji primjenjuje razum onaj čiji su zakoni i razumljivi i dosljedni. Mora vjerovati u to, inače bi klonuo duhom i bojao se da su zakoni svemira poput igre kroketa u Alisi u zemlji čudesa gdje se pravila igre mijenjaju iz trenutka u trenutak proizvoljnim kraljičinim dekretom. Iz tog razloga, Norbert Wiener—”otac kibernetike”, koji je doktorirao na Harvardu matematiku s 18 godina, a čija mu je knjiga God and Golem, Inc. donijela Nacionalnu nagradu za knjige 1964. godine—tvrdi da je “znanost nemoguća bez vjere.” Znanstvenik ne bi mogao početi prakticirati svoj zanat da nije vjerovao da fizički svemir funkcionira prema pravilnim i razumljivim zakonima. Kao što je papa Lav XIII. rekao o Akvincu: „Upravo kad sveti Toma pravi razliku između vjere i razuma, on ih ujedinjuje u veze međusobnog prijateljstva, priznajući svakome njegova posebna prava i svakome svoje posebno dostojanstvo.“ Za Akvinca priroda stoji na pola puta između čovjeka i Boga. Kako čovjek počinje shvaćati zakone prirode, tako počinje shvaćati i vječni zakon koji prebiva u Bogu.

Teleskop/ Foto-. Lucas Pezeta/Pexels

Etienne Gilson je izjavio da je “središnja intuicija koja upravlja cijelim filozofskim i teološkim razumijevanjem svetog Tome da je nemoguće iskazati pravednost Bogu bez iskazivanja pravde prema prirodi, te da je iskazivanje pravde u isto vrijeme najsigurnije način iskazivanja pravde Bogu” (“Priroda i Bog. Sv. Toma Akvinski,” Proceedings of the British Academy, sv. XXI, London: Oxford Press, 1936., str. 29-45). Za Akvinca čovjek, priroda i Bog čine skladnu cjelinu. Isto se može reći za ljudski um, znanost i Stvoritelja.

Vjera u mogućnost znanosti sasvim je opravdana budući da znanost nastavlja jačati našu vjeru u postojanje Boga. Ovaj ciklus od vjere u znanost do znanosti i vjere u transcendentnog Stvoritelja je ono što bismo mogli nazvati “ciklusom mudrosti” jer pripada mudrom čovjeku (Sapientis est ordinare).