“Stvarno misliš da te čuje?”, riječi su kojima se Napasnik obraća na početku scene.

I doista, tko to od nas nije iskusio tu stvarnost? A opet, čini mi se da veliki problem predstavlja činjenica da nerijetko ne razlučujemo od koje strane dolazi koja misao. Što ovime želim reći?

Ponajprije to da se olako obeshrabrimo i odustajemo, ne prepoznajući uopće da je Đavao taj koji nas nastoji obeshrabriti. Zanimljivo je na tom tragu spomenuti i poznato Lewisovo djelo “Pisma starijeg đavla mlađem”, u kojem na jednom mjestu stoji da je Đavlu potpuno svejedno da li osoba pristupa magijskim praksama ili ne vjeruje u njegovo djelovanje. Zapravo, čini mi se da je njegova najveća laž zapravo uvjeriti čovjeka da on niti ne postoji.

Ako ne postoji, tada je svaka misao “moja”, tada ne treba razlučivati poticaje koji nam dolaze preko dana te se tada prilično teško suočavati s napastima.

Na tom tragu, čini mi se i da mnogi poistovjećuju napasnikove misli i ideje s Božjim mislima, pa onda – ako se osjećam nevrijedno, ako mi napasnik govori da nisam vrijedan ljubavi – vrlo lako mogu povjerovati da je Bog taj koji mi to govori – što ne može biti istina.

Koji su njegovi načini djelovanja? Kakve su njegove sugestije? Pogledajte ovdje.