O teškim životnim trenucima govori ovaj predivan tekst koji je mnogim ljudima poznat i kao molitva. Nažalost, malo je poznato da je ovaj tekst napisala s. Marija Angela Šustek 1951. godine dok je bila poglavarica Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu. Objavljen je u godini njezine smrti 1961. godine pod nazivom „Vapaji Isusu“ na stranici 26. u časopisu „Ljiljan bašča“ koji je godišnjak Družbe sestara milosrdnica. U originalu je tekst napisan u ženskom rodu te je nešto duži.

Tekst pjesme “Večernji susret”:

Isuse, dođoh ti reći, kako me u grlu guši

Od isplakanih suza, kako me boli u duši.

Dođoh ti šaptati kako, križ mi izrani rame

I kako teško ga nosim, jer je pretežak za me.

U suzama, izmučen, proboden, raspet i sam,

O, Bože, što da se tužim, pa mene je pred tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš, potužio se nikom nisi,

A tvoje Presveto Tijelo na križu stravično visi.

Probodene noge i ruke, probodeno je Srce Tvoje,

Kako tuga Tvoja je teška, a sitne su sve boli moje.

Dođoh Ti tužne duše u suton ovoga dana,

Al’ mi motreći Tebe iščeznu i moja rana.

Inače, pjesmu „Večernji susret“ izvodi slavljenički tim „Kristofori Hosana“ u čijoj je organizaciji snimljena pjesma kao i spot. Glazbu i aranžman napravio je Saša Kiralj 2013. godine u Bjelovaru, a svjetlo dana ova pjesma je ugledala u ožujku 2017. godine na HKR-u kada je prvi put puštena u emisiji Sacro ritam, a zatim je na Laudato TV-u premijerno prikazan i ovaj spot.

“Na ovaj način želimo proslaviti našeg Gospodina Isusa Krista, a isto tako kroz tekst same pjesme razmisliti o svemu što je On učinio za nas. Neka nam Njegova muka uvijek bude podsjetnik da nas je ljubio sve do smrti na križu. Nikada ne bi smjeli zaboraviti da je došao među nas kako bi imali život i to u izobilju, a i sam Gospodin je rekao: ‘Ja sam put, Istina i Život’ (Iv 14,6). Jaganjac Božji ne daje nam dio nečega što mu je suvišno, nego nam daje puninu svojega života, a na kraju smo upravo Njegovim ranama zadobili iscjeljenje i naših rana (Iz 53, 5). Sjetimo se toga svakoga dana, a pogotovo u onim trenucima kada nam je teško i kada nosimo svoje križeve”, pišu Kristofori.