Piše: p. Niko Bilić, SJ

Uskrsni početak

(Dj 10, 34a.37-43; Kol 3, 1-4; Iv 20, 1-9)

Je li nam ovo “doba korone” – dok nam se pandemija zloguko ruga i pakosno pleše svoj smrtonosni ples, a u isti čas svijetle junaci nesebične ljubavi – prava prigoda da pogledamo što to stoji u početcima i u žarištu naše vjere? Pravi čovjek je umro i onda trećega dana ustaje od mrtvih, živ hodi zemljom! Vjerujemo li mi u to? Pamet staje – doslovce! Ovaj Uskrs u svesvjetskoj medicinskoj izolaciji zove da svom snagom razuma promotrimo kako je, mimo časne tradicije i dragih običaja koji nam nedostaju, pa i sakramenata uživo, nešto drugo u središtu. Ponad duboko privatnih osjećaja koji prožimlju i nose, kao i odsudnih osobnih vjerovanja, Duh je onaj koji oživljuje. Ključnu ulogu imaju Božji Duh i stvoreni ljudski duh koji redovito zovemo dušom, a klasično ga prepoznajemo u našem razumijevanju i htijenju. Isusova grobna pećina omogućuje nam da bar na neko vrijeme pođemo u zaklon od bombardiranja vijestima i zabavom, da se sklonimo od prevelike doze sadržaja i događaja, od gomile riječi koje više ploda ne donose. Uskrs 2020. poziva: Kušajte iznutra onu pravu izolaciju, za kojom duša žudi, u kojoj Duh progovara!

Evanđelje o grobu Isusovu

Učenici Kristovi na početku 20. poglavlja Ivanova evanđelja: i Marija Magdalena i prvak-apostol Petar, i onaj drugi učenik koga je Isus ljubio, pa tako i svi ostali – s pravom mogu očekivati smirenje i dovršetak. Na uskrsno jutro, kada počinje novi tjedan i novo brojanje dana, nakon sveopćega potresa u zbilji i u srcu, nakon izdaje i bijega, mučenja i razapinjaja, krvi i koplja, strašne smrti, po naravi iščekujemo predah, počinak i mir, nekakav povratak u normalu. Na našem Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, kao i svi mi, to danas uz ovaj produženi život na daljinu, pogotovo nakon teškoga potresa, intenzivno osjećamo. Ali uskrsno evanđelje donosi drugačiju sliku. Trči Marija (grč. τρέχω Iv 20,2), trči Petar, trči onaj drugi, trče jedan brže drugoga (grč. 2x τρέχω 20,4). Umjesto spokoja sveto trčanje. Niti mir groblja oni ne pronalaze. Došao je Uskrs, a mi čitamo nedjeljno evanđelje u kojem Isusa jednostavno nema!

Čim su subotnje stroge restrikcije dopuštale, nije još ni svanulo, Magdalena dolazi na grob svom preminulom Učitelju (Iv 20,1) – to je njen “Rabbuni” (Iv 20,16). Tako i mi obilazimo svoje pokojne da sa svetim osjećajem iskažemo poštovanje i ljubav, da se pomolimo za duše preminulih. Petar i drugi učenik također žurno polaze na groblje da vide što je s mrtvim tijelom pokojnoga Učitelja. Pa javila im je strahotu, logično je zaključila: uzeli su ga (20,2). Nakon mučnoga montiranoga proces, nakon krvava pogubljenja i usamljenog pokopa, oni ne znaju gdje je sada položen, kamo je tijelo odneseno. Nov nemir, nova bol.

U čas kad dolaze na grob oni traže mrtvoga. Učenik koji je prvi stigao, nagnuo se u grob i vidio mrtvačke povoje (ὀθόνιον mn. Iv 20,5). Petar prvi ulazi u grobnu jamu da provjeri, da vidi što je s pokojnikom i pronalazi isto ono grobno platno (ὀθόνιον mn. 20,6), ali uočava i rubac, onakav kakvim je glava pokojnoga Isusova prijatelja Lazara bila sve do četvrtoga dana u grobu prekrivena (σουδάριον Iv 11,44; 20,7). Mrtvo tijelo Gospodinovo nije tu.

Po zlu je pošlo, nove nevolje, ni u smrti mira – Petar može razumno misliti. Nije im još poznato što Pismo govori o uskrsnuću od mrtvih (Iv 20,9). Jedino onaj drugi, kojega je Isus ljubio, kad vidi, grob, povoje, rubac za lice dolazi do vjere (20,8). Što to za njega znači dok mu sjaji tajanstveno, nevjerojatno novo svjetlo koje tako teško u ljudsku dušu ulazi? Vjera je dar – kažemo sve do danas.

Poremećeno oplakivanje i nastavak Kristove škole

Ne, uskrsno jutro nije kraj. Nema zaustavljanja. Sada tek počinje! Magdalena će tek sada obilne suze lijevati pred grobom (20,11). Zacijelo je došao čas da po uzoru na Majku Isusovu počne u srcu prebirati silne preokrete koje je u sebi pohranila (usp. Lk 2,19) i koji su se za subotnjega počinka prvi put slegli. Nakon što ju je, nekoć u početku, Gospodin bio oslobodio od potpune opsjednutosti jer joj je sedam zloduha držalo dušu u grču (Mk 16,9; Lk 8,2), sva se predala služenju Isusu i Kraljevstvu Božjem. Pronašla je svjetlo svojega svijeta i u njemu se smirila! A onda se odjednom sve srušilo. Bilo je valjda još i gore nego prije pod vlašću demona kad pod križem motri smrtni hropac izbičevana, trnjem okrunjena, popljuvana i izudarana, razapeta i kopljem probodena božanskog Učitelja koji je bio tako očito dokazao da je jači od oluje i od gladi, od zlih duhova i od bolesti, od grijeha, pa čak i od smrti, a sada sam kao žrtva bespomoćno pada (Mt 27,56; Mk 15,40; Iv 19,25). Vjernoj u ljubavi prema pravedniku-mučeniku, kojega i nakon što je preminuo naziva “Gospodin” (Iv 20,2), “moj Gospodin” (20,13), nov bodež u srce zabija oskvrnjen grob. Nova praznina – nema pokojnika! Uskrs će tek poslije donijeti nezaustavljivu radost u čudesnom trenu kad ga prepozna, kad on nju prepozna (Iv 20,16). Uskrs će tek donijeti onaj prijelomni nalog: “Nemoj stajati tu uza me, nego idi!” (Iv 20,17) Budi anđeo, budi evanđelistica! Nastavlja se sveto trčanje.

Petar će tek doživjeti onaj prvi susret kad mu se, prema svjedočenju apostola u Jeruzalemu (“Ukaza se Šimunu” Lk 24,34) i sv. Pavla Korinćanima Gospodin prvome od apostolskoga zbora ukazao (“Ukaza se Kefi” 1 Kor 15,5). Nakon što su bili zatvoreni u strahu, sada tek dolaze oni najvažniji dani u kojima će se Gospodin objaviti njima, koji su “s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih” (Dj 10,41). O tome će Petar moći izvijestiti italskoga centuriona Kornelija i njegovu obitelj kad bude u njihovoj kući u Cezareji (Dj 10,1.24).

Zaista, Isus će još istoga dana razlomiti kruh s dvojicom u Emausu (Lk 24.30). Kad pred sve njih iste večeri na natprirodan način dođe, baš će ih tražiti nešto za jelo (Lk 24,41), da im dokaže kako je tu u tijelu, nije samo duh koji mesa ni kostiju nema (24,39). Pružit će mu komad pečene ribe (24,42) da se nahrani, tu dok je s njima (43). A onda će im treći put doći, ujutro, nakon što su proveli radnu noć u nažalost bezuspješnu ribolovu. Opet će od njih tražiti imaju li kakav zalogaj (Iv 21,5), ali sam će im pripraviti ribu i kruh na žaru (21,9) pa će ih još pozvati da donesu od čudesna ulova (21,10) do kojega su naknadno došli na njegovu riječ (21,6). U središte uskrsne vjere doći će euharistijsko blagovanje, lomit će kruh po kućama (Dj 2,46). S pravom čuvamo uskrsni običaj blagoslova hrane.

Nije Uskrs nikakav željeni smiraj ni dovršetak. Djela apostolska pišu kako će Gospodin sada punih četrdeset dana dolaziti među njih i brojnim čvrstim, jasnim dokazima pokazivati im da je živ (Dj1,3). Škola kraljevstva Božjega nastavit će se. Uskrs pokreće veliku obnovu koja i u omiljenoj bazilici, hrvatskom narodom svetištu Srca Isusova posred glavnoga grada koje bijaše ispovjedaonica mnogim dušama u Zagrebu i okolici, zahvaljujući dobrim ljudima već počinje. Na web-stranici www.isusovci.hr isusovački poglavar, pater Provincijal dr. sc. Dalibor Renić, objavio je molbu za pomoć. Svima koji su se kao dobročinitelji već uključili od srca zahvaljujemo. Ponizna molba stoji: pomozite koliko god samo možete – molitvom i darom, znanjem i radom!

Tek nakon Uskrsa Kristovi učenici u Novom zavjetu započinju onu pravu spasonosnu izolaciju. Bit će na okupu, jednodušni, postojani u molitvi (Dj 1,14). Ostaju unutra, po nalogu Učiteljevu, sve dok ne dođe Sila odozgor da ih svojim duhovnim odijelom nanovo odjene (Lk 24,49). U toj izolaciji Petar utvrđuje ono što će jednom, kasnije, pred Kornelijem iznijeti (Dj 10,34-43): Isus je čisti povijesni lik, nije neka veleumna ideja ili napisana priča iz ljudske mašte.

Petrove duhovne vježbe

Petar može potanko rekapitulirati i rekonstruirati događaje, posložiti ih i pregledati što se to zbivalo nakon krštenja Ivanova. Počelo je u njihovoj Galileji, a raširilo se do Jeruzalema i na cijelu Judeju (Dj 10,37.39). Došao je Mesija, Isus Nazarećanin! Bog ga je pomazao i bio s njime (10,38). Pred Mesijom postaje jasno koliko je nama ljudima ovladao đavao. On, Pomazanik Božji, donosi sveto zdravlje, duhovnu slobodu, a mi ga zauzvrat razapinjemo na križ (10,39) – bit će izravan Petar. Tek u ovoj produženoj izolaciji Petar će se toliko duhovno istrenirati da postaje sposoban na dan Duhova nastupiti kao pravi lider koji zna što i kako kad mu pristupe pitajući: “Što nam je činiti?” (Dj 2,37). Uskrs nije spokoj ni kraj povučenosti. Sada će tek sazrijeti onaj odgovoran, odlučan Petrov poziv koji nudi rješenje onima koji su duboko potreseni i spremni na nov početak: “Obratite se!” (Dj 2,38) veli on. Pronađite oproštenje grijeha!

S Isusovim uskrsnućem dolazi čas za Petrov terapeutski studij Svetoga pisma koji će ga dovesti ne samo do toga da svjedoči kako je Isus uskrsnuo – Bog ga je uskrisio trećega dana (Dj 10,40), to na grobu još nije mogao pojmiti. Petar će, međutim, dospjeti i do središnjega zaključka koji je iz njegova osobnoga iskustva toliko razumljiv i toliko utješan. Reći će da “svi proroci svjedoče” o oproštenju grijeha koje Isus vjernima daje (Dj 10,43). O kako to Petar dobro zna! Nakon što ga je zatajio i to gorko oplakao (Mt 26,75), nošen unutarnjom potrebom trčao je do groba (20,4). U skrovitu uru Isus će mu se prvi put ukazati (Lk 24,34; 1 Kor 15,5).

A kad im treći put svima dođe, čim bude čuo da je to Gospodin, Petar će u tili čas skočiti u vodu (Iv 21,7) da prvi dođe do njega jer ga savjest vuče. On će na Učiteljevu riječ smjesta dovući mreže da donese od ulova (Iv 21,11). Tek potom doći će blaženi čas oproštenja i pomirenja (21,15-17). Jednako kao one noći, kad se ostalima grijao, i na obali Tiberijadskoga jezera bit će vrući žar (ἀνθρακιά Iv 18,18; 21,9). Opet će čuti pitanje, tri puta, ali sada ništa više ne niječe, nego potvrđuje da Isus razumije i dobro zna što je u čovjeku (usp. Iv 2,25).

Hrvatski Uskrs

Uskrs 2020. nije razrješenje ni kraj, nego donosi početak. Hrvatska je prešla sredinu roka na čelu velike zajednice europskih naroda u vrijeme koje je tako silno istaknulo duhovnu dimenziju. Uskrs nam pruža priliku da u izolaciji u jeku smrtonosne bolesti možemo otvoreno i realno, sa živim zanimanjem, pogledati koga je to “Bog postavio za suca živih i mrtvih” (Dj 34,42). Možemo otkriti tko je naš Gospodin koji je “gore”, “zdesna Bogu”, s kojim smo suuskrsnuli (Kol 3,1) pa je tako nepotrebno i pogrešno napadati ga, odbacivati i ignorirati jer on je kamen-temeljac autentičnoga zajedništva.

Doktorica-junakinja, voditeljica našega medicinskog boja za izlječenje od zaraze pripomenula je kako nam je pandemija prilika da ozbiljno pregledamo svoje životne vrednote. Pred cijelom nacijom podsjetila nas je da se zbog vjere ne možemo busati u prsa. “Ne valja hvastanje”, piše Apostol (1 Kor 5,6). Vjera nam daje snagu da s najvećom stručnošću i znanjem, sa svim marom, njegujemo živu ljubav prema bližnjemu, brinemo se za život drugih i svoj vlastiti. “Mama najbolje zna”, reče Doktorica dragim riječima, pa se odmah možemo sjetiti kod nas tako štovane Majke Kristove, koja je, naravno, bila ondje, u “gornjoj sobi” (Dj 1,13), u kojoj su se u uskrsnoj izolaciji učenici okupili sve do Duhova. Ne daje li ovaj Uskrs zapravo divnu priliku da mala Hrvatska i europskim i svjetskim narodima, a i samoj sebi, pokaže kako zajedničkim snagama, s Isusom uskrslim, pobijediti novi koronavirus, kako svladati COVID-19 i sve što pošast sa sobom nosi.