Mjesec studeni posebice je označen otajstvom općinstva svetih koje vojujuću i proslavljenu Crkvu povezuje s trpećom. Prema Katekizmu Katoličke Crkve, oni vjernici "koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost". Konačno čišćenje, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilište ili Purgatorium. Tekst fra Ante Branka Periše iz časopisa "Marija" za studeni prenosimo u cijelosti:
Gospa Osloboditeljica
Slijedom kršćanskog nauka, o. Paul Buguet (+1918.) pokrenuo je apostolat molitve za preminule vjernike koji se nalaze u čistilištu. Kad je 1. kolovoza 1878. prihvatio župu Naše Gospe u siromašnom mjestu La Chapelle-Montligeon u francuskoj pokrajini Normandiji, s tugom je promatrao kako mu vjernici, kao bezvrijedna radnička siročad, odlazi u potrazi za poslom. Kršćansko-socijalistički vođa grof Albert de Mun (+1914.) pomagao mu je osnovati tiskaru i proizvodnju platna. Nakon početnog uspjeha, taj je poduhvat propao zbog političkih promjena u društvu. Nakon tragične smrti brata i dviju nećakinja, odlučio je 1884. pokrenuti molitve za duše u čistilištu.
o. Paul Buguet / Twitter
Udrugu Gospe osloboditeljice duša iz Čistilišta (Notre-Dame Libératrice des âmes du Purgatoire), odobrio mu je mjesni biskup iz Séeza François-Marie Trégaro (+1897.). Tu plemenitu pobožnost ubrzo je proširio po Francuskoj, a zatim po cijeloj Europi osnivajući pobožne udruge. Papa Lav XIII. proglasio je 1893. udrugu u Montligeonu kao Nadbratimstvo svih udruga, Archiconfrérie, a 1895. dodijelio joj naslov Prima-Primaria za sve podružnice.
O. Buguet, “trgovački putnik duša u čistilištu”, kako su ga nazivali njegovi suvremenici, prikupio je više od tri milijuna članova. Tajništvo molitvene zajednice preselio je 1899. u Rim pod zaštitu kardinala Lucida Parocchija (+1903.) Otada njegova udruga svakog dana moli za preminule u crkvi Santa Maria in Montesanto na Piazza del Popolo u Rimu. Kako mala župa nije mogla primiti mnoštvo hodočasnika koji su dolazili na molitvu, o. Buguet odlučio je sagraditi novo svetište.
Temeljni kamen blagoslovio je 4. lipnja 1896. biskup Trégaro. Trobrodna bazilika Naše Gospe Osloboditeljice, Notre Dame Liberatrice, prema nacrtu arhitekta Maître Tessiera, sagrađena je u novogotičkom stilu u obliku latinskoga križa. S dva 60 m visoka zvonika ističe se kao bijela golubica na uzvisini iznad mjesta. Posvetio ju je 28. kolovoza 1928. biskup Louis Pasquet iz Seeza (+1961.) iz Octave. Svetište u La Chapelle Montligeon, u kojemu živi oko 500 stanovnika, postalo je kršćanske nac godine kroza tisuće vjernik izmolili “plameni oprost za duše u čistilištu.” U 45 zemalja djeluje 800 molitvenih skupina s 30 tisuća članova.
Utočište grješnika
Nakon izgradnje svetišta, o. Buguet odlučio je na glavni oltar postaviti kip Gospe od Čistilišta. Od bijelog mramora 1919. isklesao ga je talijanski kipar Giulio Tadolini. Visok je 3,7 m, a teži 13 tona. Likove Gospe i Isusa okrunio je 19. rujna 1935. zlatnom krunom kardinal Jean Verdier.
Gospa od Čistilišta u La Chapelle-Montligeon / www.montligeon.org
U haljini bez pojasa, koja pada niz tijelo, i zaogrnuta dugim plaštem preko glave i ramena, Gospa stoji između vatre i oblaka. U lijevom naručju drži dijete Isusa, znak vječnoga života. Uza nju su dvije žene, po izgledu blizanke. One označuju jednu te istu dušu u dva različita stanja: trpeću i spašenu. Desno od Gospe sjedi žena obavijena gorućim plamenom, koja ne izgara. Ona je predstavnica duša koje moraju proći kroz čistilište. Poput zarobljenice, lancem okovanih ruku moli za spasenje. Upravlja pogled prema Gospi kao zagovornici, koja joj pruža ruku utjehe.
Lijevo od Gospe, u znak zahvale za primljena dobročinstva, prekriženih ruku na prsima druga žena kleči na oblaku. To je predstavnica duša koje su prošle čistilište. Ovijena Gospinim plaštem, zahvalno se izdiže i prima od Isusa krunu spasa. Umjetnik je tako na figurativan način prikazao Gospu kao Utočište grješnika. Isus, kojega drži u naručju, posrednik je između Boga i čovjeka.
U tom posredništvu Gospa nastavlja zagovorničku ulogu za vjernike, “koji još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu”, kako uči II. Vatikanski sabor (Svjetlo narodâ, 62). Zbog njezine zagovorničke uloge vjernici Je zazivaju počasnim naslovima: Odvjetnica, Braniteljica, Pomoćnica ili Posrednica, a u svetištu nade u vječni život u La Chapelle-Montligeon kao Gospa Osloboditeljica, odnosno Gospa od Čistilišta.