Blagdan Svete obitelji slavimo u božićnom ozračju. Božić je, doista više od drugih blagdana, obiteljski blagdan. Ako ikada, onda na Božić, svatko će od nas poželjeti i nastojati biti uz svoju obitelj, s. Ines Vujica piše za portal Svjetlo riječi.

Postoje i oni koji ovoga Božića neće moći biti uz svoju obitelj tjelesno, no uvjerena sam da će biti duhom ondje gdje su nikli i obikli. Mnogi će reći da im na misi polnoćki suza poteče i da se sjete svojih obitelji. Prije svega onih koji su umrli, a potom i onih koji su živi. Doista, obitelj je sve. Nemoguće je zamisliti normalan život bez obiteljskoga života. Obitelj nas prati kroz život. Nikada ne gasne u našim srcima.

Bića odnosa

Osobe s određenim životnim iskustvom često će reći kako se slika današnje obitelji, koju uspoređuju sa svojim obiteljima, uvelike izmijenila. Konkretnije, želi se istaknuti kako su današnje obitelji u krizi. No, u ovom članku ne želim u središte staviti krizu obitelji, samim tim i društva. Uvjerenja sam kako ovo naše tzv. suvremeno – moderno društvo nije pogođeno ni krizom kruha ni krizom ruha, koliko krizom duha – vjere. Sve životne krize, pa i osobne, sklona sam povezati s krizom vjere.

I današnje obitelji mogu naći uzor vjere i zaštitu u Svetoj obitelji. Istina, po naravnom poslanju nema sličnosti između Svete obitelji i svake druge obitelji, ali po onom nadnaravnom Sveta obitelj postaje istinski uzor života za sve kršćanske obitelji.

I današnje obitelji mogu naći uzor vjere i zaštitu u Svetoj obitelji.

Dobro je pripaziti i Svetu obitelj ne zamišljati idealnom u kojoj je sve bilo kao u bajci. Sveta obitelj nije bila idealna. Idealne obitelji ne postoje niti će ikada postojati bilo gdje na svijetu. Život Svete obitelji nije bio nimalo spektakularan. Živjeli su u Nazaretu kao svaka druga obitelj. Marija je radila sve što su radile druge majke i žene. Josip je bio postolar. Sveta obitelj je vodila običan svakodnevni život koji se sastojao od rada, obiteljskoga zajedništva i molitve. Isus je rastao u dobi, mudrosti i znanju u obiteljskom okruženju u poslušnosti roditeljima, u svakodnevnim obvezama, u molitvi, radu, u prijateljstvima, žalostima i radostima. Normalno. Svakodnevno. Marija u svakodnevnim, najobičnijim kućanskim poslovima, a Josip kao stolar, radili su najveći i najvažniji posao na svijetu. Predanjem Božjoj volji donijeli su svijetu Boga.

Niti Marijin i Josipov odnos s Isusom nije bio bez poteškoća.

Obiteljski život se događa u odnosu – komunikaciji. Mi smo bića odnosa. Samo u odnosu s Bogom i čovjekom možemo se u potpunosti ostvariti. U odnosu s Bogom čovjek raste i jača duhom i tako raste i u odnosu s ljudima. Isus je bio poslušan Mariji i Josipu. No, Isusov odnos prema roditeljima nije bio bez poteškoća. Dužnost prema roditeljima Isus stavlja iza zadaće naviještanja Božjega kraljevstva (usp. Mk 3,20-21; Mk 3,31; Mk 3,33). Niti Marijin i Josipov odnos s Isusom nije bio bez poteškoća. No, Marija i Josip s vjerom prihvaćaju otajstvo Isusa iako ga nisu uvijek razumjeli i shvaćali (Lk 2,50). Sveta obitelj je iskusila da je izvor najvećih radosti, ali isto tako i žalosti u obiteljskim odnosima. Josip je umro prije Isusova javnoga djelovanja. Vjerojatno je zato Isus povjerio Mariju Ivanu. Njihov životni put bio je ljudski put. Put straha, zaprepaštenja, iznenađenja, smetnje, sumnje, zbunjenosti. I njihov put bio je protkan pitanjima: Što je ovo? Je li to istina? Sinko, zašto si nam to učinio? A što ćemo sada? Ne vidimo ništa, sve je tamno.

Sveta obitelj je propješačila svim našim ljudskim stazama. To što se našim obiteljima događa, dogodilo se i Svetoj obitelji. Ali ono po čemu nam je ona uzor i po čemu se razlikuje od naših obitelji jest njihova skrušenost i vjernost Bogu. Sveta obitelj imala je potpuno predanje u Božju volju i Božji plan.

Usporedi sebe s takvom obitelji i nemoj se zaustaviti na tome što je loše.

Teolog Wilhelm Bruners ovako sažima temu Svete obitelji: „Majka, otac i dijete – sveta obitelj. Zaboravi sve što si o njoj čuo – jer ona je bila potpuno obična, normalna obitelj. Ako želiš nešto o njoj saznati, nemoj se informirati kod onih koji ne prihvaćaju da je ona bila obična obitelj! Kad tražiš istinitu informaciju, pogledaj svoju obitelj i pomisli na sve ono što u njoj proživljavaš odnosno što si proživljavao; razumijevanje, razmjena iskustava, naklonost, nesporazumi, nesloga, zagrljaji, tuga i ljubav. Usporedi sebe s takvom obitelji i nemoj se zaustaviti na tome što je loše. Zaboravi sve što si o njoj čuo i mislio! Sveta obitelj je bila sasvim normalna, ovozemaljska. Sveta obitelj je stoga i moralno i duhovno zdrava. Zdrava jer je sveta, sveta – jer je duhovno zdrava.”

Učimo od Svete obitelji

Dobro je ponekad se zapitati što nam Sveta obitelj želi poručiti, pogotovo obiteljima koje žele i nastoje biti moralno i duhovno zdrave – svete. Ne uočavamo li u Marijinu i Josipovu obiteljskom životu bogato iskustvo Božje blizine u svim životnim situacijama? Učimo od Svete obitelji pouzdati se u Boga. Ostati vjerni. Imati povjerenja. Bog dolazi u našu svakodnevnicu. Ondje gdje živimo, radimo i jesmo. U naše obitelji. A često ga baš tu najmanje očekujemo. Bog pronalazi nas u našoj svakodnevnici. On želi da damo kvalitetu svagdašnjem življenju. Želi nas susretati u običnosti naših dana.

Ne postoji savršena obitelj bez problema i poteškoća. Nikada nije ni postojala. Ne postoje niti savršeni odnosi unutar obitelji. Samo je Bog savršen. U odnosu s Bogom koji je savršen u komunikaciji, naučit ćemo najizvrsniji put da svaki i najjednostavniji čin, svaki trud, svaki govor, svaka nježnost, svaka bol, svako oduševljenje i svaki umor bude bogoštovni čin, Bogom prožet.

Ne postoji savršena obitelj bez problema i poteškoća. Nikada nije ni postojala.

Predanost u Božju volju u poniznosti srca ne lišava nas patnje i boli. Ne lišava nas naših tisuću zašto. Ne čini bajku od naših životâ, obiteljî, odnosâ. Ali predanost u Božji volju daruje nam iskustvo Božje blizine, jača nam vjeru i nadu.

Obitelj je mjesto u kojem se gradi međusobno povjerenje. Izgradnja povjerenja važna je u procesu odrastanja. Gdje nema povjerenja ostaju tragovi straha. Nepovjerenje je veliki otpor zajedničkoga života. Priječi rast. Blokira međuodnose. Obraćajući se obiteljima u Godini vjere, papa Franjo je istaknuo kako „istinska radost koja se živi u obitelji nije nešto površno, ne dolazi od materijalnih stvari niti od ugodnih okolnosti. Istinska radost dolazi iz dubokoga sklada koji živi među osobama, koji svi osjećaju u srcu i koji daje da u srcu osjetimo ljepotu onoga ‘biti zajedno’ te budemo potpora jedni drugima na životnom putu. Ali u temelju toga osjećanja duboke radosti stoji Božja prisutnost, Božja prisutnost u obitelji: njegova obitelj koja prihvaća, koja je milosrdna, koja poštuje svakoga. I, iznad svega, strpljiva ljubav: strpljivost je Božja odlika, za koju i nas, u obitelji, poučava da bismo ju gajili jedni prema drugima. Jedino Bog umije uspostaviti sklad među razlikama. Ako Božja ljubav nedostaje, u obitelji se gubi sklad te prevlada individualizam i ugasne radost. Naprotiv, obitelj koja živi radost vjere spontano ju priopćuje: biva sol zemlje i svjetlo svijeta: i kvasac je čitavoga društva”.

Jedino Bog umije uspostaviti sklad među razlikama.

U povezanosti s Bogom nestaje strah i neizvjesnost. Iz takve povezanosti Marija i Josip su umjeli u životnim izazovima ohrabriti se Božjom riječju: Ne boj se, Marijo! Ne boj se, Josipe! Samo iz takvoga povjerenja i povezanosti s Bogom Marija je mogla reći: Neka mi bude. Neka nas primjer Svete obitelji pouči da na svom životnom putu idemo prema Isusu i s Isusom.