Čovjek koji se trudi vidjeti dobro on će znati naći klicu dobra u svemu, a onaj koji se trudi naći zlo vrlo će lako pronaći te tragove zla. Tako je i u našim životima. Toliko puta u drugima vidimo i pronađemo nažalost samo ono što je bliže našem srcu. I tu pokažemo svu raskoš svojih srdaca.

U svakoj osudi je dio nas, u svakom zlu komentaru nosimo djelić sebe, u svakom traču i trulom jeziku najviše govorimo o sebi. Ako nemam svjetlo u sebi ne mogu ga ni dati drugome. Tama može roditi samo tamu.

Ako nemam svjetlo u sebi ne mogu ga ni dati drugome.

Braću i sestre smo dobili od Gospodina, a brat i sestra su uvijek dar. Ponekad smo zadovoljni s tim darom, a ponekad ne. Ali to ne znači da ne trebam biti zahvalan na daru.

Pojedina braća i sestre nam nisu po našem ukusu, možemo im pronaći toliko zamjerki, možda su nam i teški i mučni. Teret su nam i pritisak. I nije ih lako gledati kao dar. Tu je potrebno dosta molitve i vjernosti da bismo ih mogli gledati kroz oči zahvalnosti i darovanosti.

Bratski odnos jedino u otvorenosti, prihvaćanju i spremnosti na promjenu može biti odnos koji izgrađuje.

Neka braća i sestre su nam poticaj, a neka spoticaj. A možda će nas upravo ti “spoticaji” dovesti bliže Bogu. Možda preko njih porastem na putu strpljivosti, poniznosti i praštanja. Naravno, s druge strane dužni smo u ljubavi i istini braću i opomenuti ako su na krivom putu. Bratski odnos jedino u otvorenosti, prihvaćanju i spremnosti na promjenu može biti odnos koji izgrađuje. Sve ostalo će biti mučna natezanja oko toga tko će biti u pravu i čija će se volja ispoštovati.

Pročisti nas, Gospodine, otvori nam oči srca, jer ako to učiniš nećemo imati vremena baviti se grijesima drugih. Postat ćemo svjesni svoje grešnosti i svoga blata, uvidjet ćemo da smo siti osuda i sitničave farizejštine te da smo i sami potrebni molitve i oprosta. Ti nikad ne ostavljaš, osnaži nas i vodi nas putem svetosti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Marin Karacic (@framarinkaracic)