Sveti Ljudevit Montfortski je napisao nekoliko pisanih djela, a knjiga “Rasprava o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji” zasigurno je jedna od najpoznatijih. “Rasprava” je njegovo najvažnije djelo napisano 1712. godine. Kako on sam kaže: “Uzeo sam pero u ruku da stavim na papir ono što sam s uspjehom učio javno i privatno u svojim misijama, kroz dugo godina”.

Po proročkoj riječi samoga sveca, rukopis je bio sakriven zbog francuske revolucije “u tami jednoga kovčega”, i nakon toga zaboravljen i ponovno otkriven 1849. godine. Od tada je postala marijansko djelo koje je doživjelo više od 300 izdanja na tridesetak jezika.

Prvi hrvatski prijevod uredio je nadbiskup dr. Josip Stadler 1894. godine. U uvodu nadbiskup kaže: “Čitaj često ove istine, pogotovo prigodom Marijinih blagdana, i nemoj misliti da će ti postati dosadne. Vjeruj mi, što je više budeš čitao postat će ti to draže. Nećeš lako ostaviti iz ruke ovu malu knjižicu”.

Iz te knjige naučio sam što to znači prava pobožnost prema Majci Božjoj!

To je bilo i iskustvo Karola Wojtyłe, koji je poslije postao papa Ivan Pavao II. U vrijeme kada je još vršio kardinalsku dužnost u Poljskoj, povodom posjete svetištu Jasne Gore 1968., povjerio je jednoj grupi vjernika sljedeće: “Iz te knjige naučio sam što to znači prava pobožnost prema Majci Božjoj”.

Godine 1979. poljski biskupi su izričito rekli: “To je najdraža knjiga Svetoga Oca Pape, od koje se on ne rastaje već mnogo godina”. Sam Ivan Pavao II. je osobno posvjedočio u jednom razgovoru veliki utjecaj Monfortove duhovnosti na svoj duhovni rast:

“Čitanje ove knjižice za mene je predstavljao jedan odlučujući preokret u mome životu. Rekoh preokret, iako se radilo o jednom dugom nutarnjem putu koji se podudarao s potajnom pripremom za svećeništvo. Upravo tada mi dođe u ruke ‘Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici’, jedna od onih knjiga koju nije dovoljno jedanput čitati. Sjećam se da sam dugo vremena nosio tu knjižicu i u tvornicu sode gdje sam radio, tako da su se njene lijepe korice uprljale vapnom. Čitao sam uvijek iznova njene odlomke jedan za drugim”.

Srce mladog Karola se je prosvijetlilo!

U vezi uprljanih korica Monfortove knjige koju je Papa kao mladi radnik brižno nosio sa sobom, glasoviti francuski teolog, R. Laurentin, je izjavio: “Knjiga ‘Rasprave o Pravoj pobožnosti’ se je uprljala , ali srce mladog Karola se je prosvijetlilo”.

U marijanskoj enciklici “Majka Otkupiteljeva” (1987.), Papa piše o važnosti Monfortove duhovnosti za čitavu katoličku Crkvu govoreći: “Među tolikim svjedocima i učiteljima marijanske duhovnosti rado podsjećam i na lik sv. Ljudevita Montfortskog koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje Krsne zavjete. Ističem sa zadovoljstvom činjenicu kako i u našim danima ima dosta novih očitovanja ove duhovnosti i pobožnosti”.

Pisac je vrhunski teolog!

Povodom 50. godišnjice svojeg svećeništva, u knjizi “Dar i Otajstvo”, Papa se ponovno vraća na ulogu “Rasprave o pravoj pobožnosti”, govoreći: “U toj sam knjizi pronašao odgovor na moje sumnje. Da, Marija nas približuje Kristu, vodi nas k Njemu, pod uvjetom da se njezino otajstvo živi u otajstvu Krista. Rasprava od sv. Montforta može malo uznemiriti zbog svojeg prenaglašenog i baroknog stila, no bit se teoloških istina koje su u njoj sadržane ne mogu osporavati. Pisac je vrhunski teolog”.

Papinsko geslo koje si je izabrao Ivan Pavao II. jest “Totus Tuus” – Sav Tvoj! U apostolskom pismu o krunici govori o teološkoj i duhovnoj utemeljenosti tog njegovog gesla. Ove riječi su zapravo izražavale njegovo bezuvjetno predanje Blaženoj Djevici Mariji.

I to geslo Papa duguje sv. Ljudevitu Montfortskog, koji ga u “Raspravi” donosi na cjelovit način: “Sav sam Tvoj, i sve moje pripada Tebi, moj ljubezni Isuse, po Mariji tvojoj Presvetoj Majci”. Njegov osobni tajnik je posvjedočio da su upravo to bile jedne od njegovih zadnjih riječi prije odlaska u Očev dom.

Izvor: Misionari Monfortanci – Družba Marijina