"Ja sam uvijek s tobom kamo god išao, štogod činio i od zbog čega bježao. Čekat ću te, dok me ponovno ne pozoveš." Tek tada sam shvatio da sam poznavao tog Galilejca, da sam ga nekoliko puta slušao iz daljine, da su o Njemu svi potajno govorili, a ja sam ga susreo na svome bijegu u smrt. On me vratio u život", piše fra Zvonko Benković u novom promišljanju.
Tragom uskrsnog svjetla
“Danima sam hodio ne videći cilja, a onda sam sreo Nepoznatog čovjeka. Pridružio se mojemu hodu i potrazi bez puno pitanja kamo idem i što tražim. Ni primijetio nisam kako su mi koraci postali lakši, a svaka Njegova priča kao da je topila tugu koja se nakupila oko srca. Prestao sam se pitati zašto sam krenuo na put, ali sam hodio svaki dan sve više i više.
Moj suputnik nije ništa zahtijevao. Budući da nije imao sa sobom ništa hrane svoj sam obrok dijelio na pola. Svaki put bi mi bilo i više nego dovoljno. Krijepile su me Njegove riječi, a postupno je otkrivao jednu po jednu tajnu koje su me progonile, zbog kojih sam krenuo na put.
Na domak cilja zamolio sam da ostane sa mnom još koji dan, a On je rekao:
“Ja sam uvijek s tobom kamo god išao, štogod činio i od zbog čega bježao. Čekat ću te, dok me ponovno ne pozoveš.”
Tek tada sam shvatio da sam poznavao tog Galilejca, da sam ga nekoliko puta slušao iz daljine, da su o Njemu svi potajno govorili, a ja sam ga susreo na svome bijegu u smrt. On me vratio u život.”
Odmor duše – fra Zvonko Benković
Foto: Tea Teito Dominković