"Zlo je čovjeka dovelo u sramotni položaj. Zlo je čovjeka toliko razorilo, razjedinilo, ogolilo, ubilo, ranilo, učinilo bolesnim, nesretnim, ranjenim, nezadovoljnim, ali što drži svijet to je dobrota, humanost, čestitost, vjernost savjesti i jedno i drugo je čovjek. Pomozi čovjeku, i požali zlog čovjeka jer on je jadan, otrovan, bolestan, on ne živi, pomozi mu da bude čovjek. Čovjek, ti si čovjek. Kakav si ti čovjek?", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Minuta za tebe".
Sve što postoji u čovjeku je, stoga je čovjek čitav svijet u malom. On je kruna svega.
No istovremeno kad promatramo riječ čovjek, onda mislimo na 7 milijardi ljudi, mislimo na tolike bolesne, hendikepirane i stare, na one koji pune zatvore, na one koji su u opasni, na političare koji spremaju ratove, mislimo na znanstvenike koji izrađuju atomske i hidrogenske bombe, mislimo na zločince, mislimo na one koji užasno trpe, na djecu koja se rađaju bespomoćna i trebaju druge da o njima brinu.
Mislimo na toliko bezakonitih zakona, zakona koji su protiv čovjeka, koji ubijaju čovjeka, zakon o abortusu, zakon o eutanaziji, toliki zakoni koji ubijaju čovjeka, koji su protiv čovjeka, koji ubijaju moral u njemu i koji postavljaju laž naspram istine. Kad tako onda gledamo onda imamo dvije slike o čovjeku. Pa tko je onda čovjek, u prvom dijelu čovjek zvuči gordo, a u drugom dijelu čovjek zvuči sramotno.
Pomozi čovjeku, i požali zlog čovjeka jer on je jadan, otrovan, bolestan, on ne živi, pomozi mu da bude čovjek.