Budi dio naše mreže

Tisuće ljudi svakodnevno moli sa zajednicom Srce Isusovo: Ne bojte se! Bog nas nikada neće napustiti

Svod bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu oštećen je od potresa. Ali duhovni mišić Srca Isusova nije urušen. Dapače. Po ljudima koji u tim klijetkama kucaju, duh Isusove Palme u ovom izvanrednom vremenu prosipa blagoslove svakog dana po zajedničkoj molitvi krunice od 20 sati u Facebook live streamingu Molitvene zajednice Srce Isusovo iz Zagreba. Srce Isusovo, uz Srce Marije, našlo je načina kako privući mnoge da pod svodom tužne Kalvarije kušaju pretvorbu slave iz Kane.

/ Ines Grbić

Dok je štošta trenutno na zemlji položeno, iz Hrvatske se prema Nebu pruža. Puno toga u svijetu je narušeno, a u Hrvatskoj se nešto vrijedno podiže i gradi. Ušli smo u Isusov i Marijin vinograd gdje su kapilarni, krvožilni radnici. Ovi se odlučuju za mnoge tešku bitku: ući u sebe, okopati odnose u svojoj obitelji i svijet mijenjati mijenjajući sebe.

Svod bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu oštećen je od potresa. Ali duhovni mišić Srca Isusova nije urušen. Dapače. Po ljudima koji u tim klijetkama kucaju, duh Isusove Palme u ovom izvanrednom vremenu prosipa blagoslove svakog dana po zajedničkoj molitvi krunice od 20 sati u FB live streamingu Molitvene zajednice Srce Isusovo iz Zagreba. Srce Isusovo, uz Srce Marije, našlo je načina kako privući mnoge da pod svodom tužne Kalvarije kušaju pretvorbu slave iz Kane.

Razmatranje žalosnih otajstava u toj krunici ovih dana napaja brojne duše, pa ta povezanost Isusa i Marije životvorno i blago, ljekovito, p(r)otresa ne samo Zagreb, nego Hrvatsku. Ne samo Hrvatsku, nego ta je krunica povezala Hrvate diljem svijeta.

U situaciji poput ove, kud ćeš, što ćeš? Okreneš se, prema čemu? Prema Bogu. Što jače lupa, to se ljudi više okreću.

U ovom tekstu govore njen predmolitelj – Alan Hržica, voditelj Molitvene zajednice Srce Isusovo i molitelji – po svjedočanstvima sudionika u toj krunici koji zasipaju inbox Hržice govoreći što sve Bog čini, kako ih okreće po tom prebiranju zrnaca, kada izručuju molitve najvelikodušnijem Božjem prebivalištu od svih riznica svijeta – Blaženoj Djevici Mariji.

Ovo je svjedočanstvo hvala i slava Bogu za djela kojima Gospodin posredstvom Marije dariva one koji mu povjeravaju sebe, domovinu i svijet u molitvi te zajedničke krunice. Naznačujemo vidljivim ono što se, za ovaj svijet nevidljivo, rađa u životima tolikih po svakodnevnom bdijenju i prignutim koljenima od 20,00 sati. Nasuprot koroni, po Alanovoj otvorenosti i služenju nadahnuću Odozgor, Hrvati u zajedništvu pletu jednu drugu, milosnu krunu – Gospinu krunicu!

Ne samo da duhom otvorenu drže Palmotićevu baziliku. Ne samo da su u domove tolikih ugradili Kamenita vrata. Nego obnavljaju stare, bude zaspale i podižu nove kućne Crkve po zalogu najvjernije Božje suradnice – Majke Marije.

Mnogi se kao izgubljene kćeri i sinovi vraćaju u zagrljaj Oca

„Mnoge sam poticao, ‘Krenite ljudi, moramo krenuti. Radite nešto’. U situaciji poput ove, kud ćeš, što ćeš? Okreneš se, prema čemu? Prema Bogu. Što jače lupa, to se ljudi više okreću. Ali to su i biblijske priče, cijela Biblija je puna toga. Gospodin nekad dopusti i skakavce, da se narod obrati. Daje ti šansu. Dva dana imao sam napast da ništa ne napravim. Dolazila su mi pitanja: ‘Što ćeš ti sada? Što glumiš? Što ti sad želiš? Sad ćeš ti moliti krunicu i pjevati preko Interneta?’. Podijelio sam to s uredom u Zajednici gdje su savjetnica za duhovno-psihološki razvoj Marijana Marjanović i Klaudija Mioč. I kažu one meni: ‘Klasična napast. Kreni, sutra se digni. Idemo live‘. Kad je to krenulo…“ sjeća se Alan protivština poticaju da ‘izađe na Internet’, da organizira susret kao što su Kamenita vrata – molitva i pjesma. „Savjetovao sam se sa svojima iz Zajednice, dali su mi podršku i hvala Bogu, sad je to jako lijepo, blagoslovljeno, idemo svaki dan. Taj koncept mi vodimo već osam godina svaki utorak na Kamenitim vratima. Identičan je susret molitve krunice na Kamenitim vratima i online što sad molimo svaki dan“, kaže Alan.

Uz riječ u crvenom – Uživo – na zaslonu prijenosa, svakog dana je broj preko 4 tisuće sudionika u molitvi. Alan to množi s barem ‘puta tri’, jer mole i mnoge obitelji. Svaki dan od 20 do 21 sat moli, dakle, barem 12 tisuća ljudi. A to je kapacitet jedne sportske dvorane, sabranih molitelja krunice. Zamislimo taj prizor, jednodušnog moljenja krunice svih uzrasta u velikoj dvorani, svaki dan – među kojima se mnogi kao izgubljene kćeri i sinovi vraćaju u zagrljaj Oca.

„Da, to je cijela velika dvorana Doma sportova, koja svaku večer moli. To je predivno. Kad sam prvih dana krenuo, koliko god imam iskustva s velikim koncertima i svime, prvih dana jako me šibala trema. Jer toliko je duša u molitvi… Kad krunicu molim za sebe, odgovornost je na meni. Ovako kad fulaš, fulaš za 4 tisuće ljudi. Što je najbolje, imam poklonjenu krunicu, bila mi je u džepu. A jedna njena desetica ima devet zrna. I ljudi mi počeli pisati, ‘Promijeni krunicu’. Mislim se ja, što pišu? Ne može se mijenjati, uvijek se mole žalosna otajstva, osim nedjeljom. Što ću mijenjati krunicu? U žalosnim smo otajstvima, nema mijenjanja. Kad shvatim ja da jedna desetica ima devet zrnaca. Ljudi pisali zbog zrnaca. Tako da, ispričavam se“, s osmijehom će Alan.

Na Kamenitim vratima okupi se između petsto i tisuću molitelja. Sad je to zajedništvo višestruko umnoženo. Stvorila se topla i čeznutljiva atmosfera molitve, tu krunicu mnogi iščekuju. Unatoč iskustvima u javnim nastupima, Alan je u pristupu tome pokazao strahopoštovanje. „Velika je odgovornost zajedničke molitve. To je predodžba prostora poput velike dvorane Doma sportova. Znaš da je toliko ljudi s tobom u molitvi, ne želiš fulati. Pred Bogom pjevati i moliti je ogromna, posebna odgovornost. Prvi put kad sam u Palmotićevoj crkvi čitao Riječ Božju, meni je bilo polu- predinfarktno stanje. Puno ljudi dođe na Kamenita vrata, godinama mole krunicu. Trebaju izmoliti jednu deseticu, naši su članovi Zajednice. I često su to blokade, ne mogu do kraja izreći Zdravo Marijo. To je druga pozicija, od bilo kakvog drugog djelovanja u smislu javnih nastupa“, kaže Alan.

Ljudi koji su bili branitelji, danas s krunicama u rukama, svaku večer s nama u molitvi!

Prije nego je Alan počeo predmoliti, molilo je pet članova Zajednice u kapelici dok su još bila moguća okupljanja. Srce Isusovo godinama okuplja puno vjernika na zajedničke molitve, pa su u startu imali tisuću pratitelja. „Mi smo ponudili, ako je dobro, nastavlja se. Hvala Bogu na tome. Svaki dan svaka molitva krunice dođe do 60 tisuća pregleda. Osobito nam je lijepo i zanimljivo da u molitvi sudjeluju i ljudi koji ne žive u Hrvatskoj. Koji su toliko sanjali i željeli biti s nama na Kamenitim vratima, a to nisu mogli zbog udaljenosti. Oni sada izdaleka sudjeluju u ovoj molitvi. Puno ih piše da im se ostvarila velika životna želja da budu s nama u molitvi. Puno Hrvata je vani i sad su svaki dan u ovoj molitvi ljudi povezani iz zemalja Europe i svijeta. Javljaju nam se iz New Yorka, Australije, Dubaija, to su prekrasna svjedočanstva“, kaže Alan.

Raduje ga svako obraćenje, sve ga dojmi: „Ali najviše su me dojmili branitelji koji se javljaju. Ja njih izuzetno poštujem, dio mene uvijek je okrenut prema braniteljima, što oni kažu. Bitno mi je njihovo mišljenje. Bio sam mlad da bih bio u Domovinskom ratu. A sad kad sam doživio: ‘Brate, u borbi smo s tobom!’. Ti tigrovi, ti heroji, ljudi koji su bili branitelji, danas s krunicama u rukama, svaku večer s nama u molitvi! To je još jedan, dodatni blagoslov da imamo te ljude, da imamo takve vojnike u svojim redovima. To mi je tako veliko i vrijedno. To me oduševilo. Jer ovo je duhovni boj, na kraju krajeva. Jedan branitelj mi je rekao da je kroz tu molitvu krunice doživio oslobođenje, da je proplakao nakon niza godina. To su za mene ganuća“, kazuje Alan.

Najviše od svega, ljude je pogodio strah.

Branitelji su se opet uhvatili krunice, sada je druga fronta. U toj se krunici mnogi muževi i žene spajaju u molitvi, neki i prvi put u životu. Cijele obitelji se povezuju u krunici, kako nikad prije nisu. „Događa se i posebna radost kako djeca reagiraju, šalju nam videa kako klinci plešu uz krunicu, pjevaju, jedva čekaju pjesme. Bila je eksplozija na Jerihonske zidine. To su fantastični plodovi, da i djeca mole. To je na jedan način i teška molitva. Veličanstveno je da klinci izdrže sat vremena u takvoj molitvi. I molimo za teške nakane“, kaže Alan. Divno je da na molitvu krunice, koju mnogi smatraju jednoličnom zbog ponavljajućeg obrasca i najtežim oblikom za sabranost, tako prijemljivo i radosno reagiraju i djeca.

Glede nakana – Služba u Zajednici pošalje Alanu na uvid sve njihove nakane. To i ono što on tijekom dana dobije u molitvi, što nosi u srcu, poveže s tim nakanama i spontano prenosi u večernju krunicu. Potrebe su mnoge i razne. Mnogi se boje, izražavaju strahove. „Najviše od svega, ljude je pogodio strah. Ali mi u našoj vjeri imamo snagu koju moramo pronaći. Puno ljudi kaže da poslije te krunice mirno zaspi, kao i poslije mise sa svećenicima. Bog kroz to daje nadu i snagu. Ne znam kako bih živio da moram živjeti samo od vijesti i na raznim teorijama zavjere koje ovih dana cvjetaju kao New age duhovnosti. Živjeti od toga još povećava strah. Mi moramo pogled usmjeriti na Krista i tako izgurati ovo. Ako i jesmo zavedeni, Gospodin će to slomiti svojom mišicom, Gospodin će to presjeći. Nitko neće prevariti njegov narod“, poručuje Alan, moleći Gospodina za dar spoznanja i otkrivanja potrebnoga što nam je znati, što Bog od nas očekuje da nam je činiti. U toj su molitvi i mnogi svećenici koji pišu da šalju blagoslov.

Mi ćemo tu crkvu zajedničkim snagama dići, to je sigurno.

Strahovi u ljudima postoje, ali kidaju se po toj molitvi. Živa Crkva živi. „Sve nas je pogodilo oštećenje bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj. U toj crkvi sam kršten, pričešćen, krizman, vjenčan, tu sam krstio dijete. U toj crkvi sam živio svoje obraćenje, tu radim, tu je moj ured i moj dom. I naša župljanka Anamarija je poginula u tom potresu. To je bio veliki udarac svima nama, svim župljanima, jer Anamarija je iz predivne obitelji, vrlo su aktivni u Crkvi. Ona je sveta duša koja je nosila, okupljala, gurala je svoju generaciju naprijed. Bog uzima najbolje, one koji su spremni doći pred Njega. Mi ćemo tu crkvu zajedničkim snagama dići, to je sigurno. U to čvrsto vjerujem. Svaki dan je neka inicijativa od nekog iz naših krugova koji pita ‘Što ja mogu učiniti, što mogu dati?’. Tako da uopće ne sumnjam da ćemo mi to porušeno kamenje podići. U tim ruševinama grob bl. Ivana Merza nije dotaknut, a još zanimljivije, ni njegova slika nije se srušila. A ta slika nije monumentalno velika, da je ugrađena, nego je slikica koja stoji na slabom postolju. To nam je isto znak“ kazuje Alan.

Članovi Zajednice Srce Isusovo i dalje u ovoj situaciji nose hranu potrebitima, brinu o određenim obiteljima koje neće napustiti. Ostave hranu pred vratima, pozvone, ljudi uzmu hranu. „Nitko oko nas neće biti gladan. Nema straha, zajednica je tako koncipirana. Brat iz Zajednice me pita ‘Što da vam donesem’, jedni drugima govore ‘Što treba, jel’ treba nešto’. To pitanje živi, mi zaista živimo veliku ljubav. I rekli smo da se ružne vijesti neće širiti među nama. Ne živimo u iluziji, pogledamo dnevno što se događa i žao nam je, teško nam je zbog toga. Ali nećemo da nas to vodi cijeli dan. Nastojimo moliti, poticati na tjelovježbu i održati zdravi duh među nama“, kaže Alan.

U ovim danima biva glas po kome Bog tješi mnoge ljude. Za njega je to velika milost, da može nastaviti djelovati. „Cijelog dana osluškujem kako će izgledati večernja molitva, za to je potrebna i priprema. S ljudima sam u duhu i donosim Radosnu vijest. Za mene je ovo milosno vrijeme. Sigurno da mi je teško i često mi je ona rečenica u srcu, ‘Plači s onima koji plaču’. Teško mi je zbog svih u Italiji, Španjolskoj, koji umiru i nosim ih u srcu. Ali gledam da je ovo vrijeme gdje se narod okreće prema Bogu. Ljudi koji nas prate i mole u Zajednici, uvijek su na neki način bili izolirani u svojim obiteljima. A sad cijela obitelj moli s tom osobom. Sad se njihovi ukućani okupljaju oko njih. To je veliki plod, da se obitelji skupljaju oko molitve. Sad su uši otvorene za Boga. Zato je milosno vrijeme. Nekima je to i prvi susret s molitvom. Ovo je sad narodu hrana. Svi možemo iskoristiti ovo vrijeme. Ovo je duhovna obnova za svakog osobno, prava pravcata duhovna obnova“ ističe Alan.

Gospodin će sastaviti ono što će se rastaviti u materijalnom smislu, što se sada raspada. On je moćan Bog.

Podsjeća da je Gospa Fatimska rekla kako mi možemo našom molitvom umanjiti zlo koje se može dogoditi u svijetu zbog grijeha u koji je upao. „Mi molimo, zagovaramo pred Gospodinom da se što manje zla dogodi, jer ništa nije mimo Njegove volje. Molimo da ublažimo zle događaje, molitvom možemo intervenirati. Mi moramo to izmoliti. Usporedno što molimo da se zaustavi koronavirus, molimo za obraćenje naroda. Sad izlazi vani što čovjek živi u srcu. Dršćemo oko ekonomije, ali treba gledati i u obraćenje duša. Gospodin će sastaviti ono što će se rastaviti u materijalnom smislu, što se sada raspada. On je moćan Bog. Tu ne treba straha“, ohrabruje Alan.

Svaku večer moli se pred upaljenom svijećom sa slikom Kraljice mira i velikim križem kojega je kupio u Mariji Bistrici kad se obratio. Bio je to najveći križ na tamošnjim štandovima. „Bio sam već kupio puno krunica i svega i mama je rekla da je taj križ prevelik, da sam već zauzeo cijeli prostor u stanu. Tužno sam ga spremio u moju sobicu i tamo je bio na zidu. Ali nije mi to bilo dobro mjesto za njega. Da bih ga nakon toliko godina izvukao u ovu molitvu i sada pred tim križem molimo. I to je dobilo svrhu. U mom životu sve nađe svrhu. Svaki čovjek kojeg susretnem, pokaže se da je to Providnost vodila. Ovih dana često mislim na Međugorje, fali mi Međugorje, jako mi je u srcu. Tu sam doživio jedne od najljepših trenutaka u životu. Kad ovo završi, Međugorje je jedno od prvih mjesta gdje idemo“, poručuje Hržica.

Imajmo pouzdanje u Boga. Nije nas nikad napustio i neće nas napustiti ni sada, svoj narod.

Za milosne plodove krunice koju je Bog po njemu učinio prijemljivom mnogima, Alan kaže da je to milost Božja. „Sam dragi Bog zna što se tu događa. Mislim da su tu i tri elementa: dobre nakane koje se donose, glazba koja to sve prati i tempo moljenja koji nije brz ni spor, ljudima odgovara. Brzo im prođe vrijeme. To je meditativna molitva koja mora imati tempo, ni prebrz ni prespor. Ali dragi Bog kroz to čini što treba, daje milost ljudima, to je najbitnije od svega. Okrenimo pogled prema Bogu, a manje prema lošim vijestima i lošim utjecajima na svakodnevnoj razini. Ljude to okuje u strahove. Gledati u Isusa, neka nas ojača. Imajmo mir jer Gospodin sve vodi. Ništa nije izvan njegove kontrole. On će sve ovo pretvoriti u dobro. Imajmo pouzdanje u Boga. Nije nas nikad napustio i neće nas napustiti ni sada, svoj narod. Imajmo mir“, poručuje Gospin predmolitelj s gitarom, Alan Hržica.

A sada – glas molitelja

Zaista, divno je uz Alana i krunicu ponovno spoznati mir Božji i snagu. Lutao sam dosta a uz krunicu koju ovih dana ne propuštam, iznova susrećem Milost Božju koja me smiruje, hrabri, otvara oči i srce.

Dragi Alane. Kako nas Duh Sveti vodi i djeluje. Sinoć si spominjao Lurdsku vodu na kraju pete desetice. A ja molila s upaljenom svijećom Gospe Lurdske i krenuše mi suze radosnice. Jer svi imamo svoju Majčicu, a ja sam posebno vezana uz Lurdsku. Moji su svi oduševljeni i zahvaljuju ti na predivnoj ideji molitve i zajedništva. Obilje Božjeg blagoslova iz hladne, snježne Švicarske. Može večeras pjesma ‘Gospode’, da budim susjede.

Divni ste ljudi, još bolja Zajednica koja nam daje još jedan korak bliže našoj vjeri, našem Gospodinu i Majci Mariji. Posebno u ove posljednje dane kad nas je epidemija korone doslovno zatočila u naše domove. Hvala vam od srca što možemo uz molitvu krunice i raznih duhovnih štiva biti bliže našem Gospodinu i vjerovati u bolje sutra. Osobno sam osjetila duhovnu snagu koja mi je otvorila oči i to pred Presvetim oltarskim sakramentom na klanjanju koje godinama predvodi naš župnik Ante Šiško kod nas u Vođincima. Sad kad nažalost ne možemo u crkve, pratimo našeg župnika putem njegove FB stranice, klanjanje i misu. Molitva nas ujedinjuje sad preko Interneta. Vama hvala što ste nas veliki broj ujedinili. Molimo s vama rado i srcem. Hvala Alanu što je strpljiv, što uz obiteljske obveze nađe vrijeme da nas ujedini i još više sjedini s Gospodinom. Veliko hvala Zajednici Srce Isusovo.

Kad je bilo pred zadnju deseticu da sklopimo oči, Vaše riječi, sva molitva, svaka pjesma – suze su samo tekle… Tekle kao nikad. Ovo još doživjela nisam! Ja ne znam što se odjednom u meni dogodilo, ali je bilo čudesno. Zahvaljujem Vam za sve što činite.

Blagoslov nam je moliti s vama, moja obitelj i ja. Blagoslovio Bog našu Palmu da čim prije okupi svoje stado.

Dragi Alane i svi članovi Molitvene zajednice Srce Isusovo. Veliko Hvala na svemu što činite za naše Hrvate u ovo teško vrijeme, vrijeme velike kušnje. Upoznala sam tebe i članove na koncertu u Travniku. Još uvijek sam pod dojmom. Uvečer kad molim krunicu imam osjećaj da je oko mene svih tih 4000 ljudi. Prijateljica koja nije bila, kako ona kaže, baš puno posvećena u molitvi, pošaljem joj sinoć link za krunicu. Zahvaljuje mi do neba i jutros piše da se neopisivo osjeća i da jedva čeka večeras. Veliko je to djelo, vas i nas zajedno.

Danas me molitva krunice duboko dirnula u srce i to u dijelu kad smo molili za ostvarenje bračnog poziva za mlade ljude i kad smo molili za ozdravljenje naših srdaca. Dugo molim za suprugu, već i ta nakana me jako dirnula u srce. Ovo je zaista jako izazovno vrijeme, sve vrišti protiv zajedništva, ljubavi pa i protiv bračnog poziva. Zajednica mi na svakom koraku ulijeva vjeru u Boga, snagu, blizinu bližnjega, ali isto tako izvlači ono najbolje iz mene. Svjedočim da iz cijele ove priče oko virusa, Bog brusi naše služenje, naše talente, sada se rađaju neopisivi plodovi. Naizgled čini se da se sve ruši, nestaje, da je sve protiv malog čovjeka, ali sada se Crkva pročišćava, Tijelo Kristovo raste, mi sazrijevamo… Moja malenkost se svim srcem osjeća dijelom ove zajednice.

Svake večeri sam s vama u molitvi. Stalno mislim kako moram u 20 sati biti spremna. Jako mi je lijepo, to je milosno vrijeme i veselim se tome.

Hvala vam na molitvi krunice. Svaku večer molim s vama. Voljela bih da se ova molitva krunice nastavi i poslije korone jer prekrasno je moliti s vama. Ja i moja prijateljica već dvije godine u vrijeme Adventa odaberemo utorak kada dolazimo iz Novske u Zagreb da bi molile krunicu na Kamenitim vratima s vama i uvijek nam je bilo prekrasno. Vraćamo se zadnjim vlakom kući u Novsku ispunjena srca. Hvala što postojite.

Vi ste mi pravo otkriće. Moram priznati da sam prije čula za Vas, i za Vaš veliki duhovni koncert koji je bio i to je to. Znala sam i kako izgledate i za pokoju Vašu pjesmu. A sad Vam ne mogu opisati koliko se radujem zajedničkoj krunici koju predvodite. I sinoć ste baš pogodili s nakanama, mene osobno. A to su moje skrivene nakane, pa bih Vas molila ako možete još nekada prikazati krunicu za roditelje koji nemaju djecu, kao što smo mi. Samo što mi sada želimo da posvojimo, nakon tri spontana. Na to smo se odlučili malo prije ove pandemije kad su nam savjetovali umjetnu oplodnju, što kod nas ne dolazi u obzir iz vjerskih i moralnih razloga. I sad je sve stalo. Iako imam 42 godine i nadam se Božjem proviđenju. Moja mama je isto počela moliti krunicu, iako je ona baš i ne moli i jako joj se sviđate. Stalno me pita: Ma tko je onaj pozitivni Alan, kako ja ne znam za njega. Eee, kako moja mama, sad znamo kako.

Predivna je krunica i pjesme, ne mogu dočekati 20 sati da krene krunica. Još kad sam vidjela da se pridružila i moja mama i snaha i moj ujak i sestra, srce mi je bilo kao kuća veliko. Svi su daleko, a osjećaj kao da su pokraj mene. Sve pohvale. Toliko veselje poslije krunice, da vam ja opisati ne mogu. Sutra ću pokušati još veći broj ljudi pozvati u molitvu. Predivno. Nekako mi je postala prekratka i prebrzo mi prođe. Sutra smo opet s vama. Jedva čekam 20 sati.

Ja koja sam uvijek slušala kako vam je lijepo na Kamenitim vratima, kako uz molitvu krunice i pjevate, sve to je za mene bila velika želja, doći tamo, doživjeti pjesmu kao molitvu. Živim u Stuttgartu i put me nije vodio u Zagreb. Sve dok korona nije došla, privezala nas u kuće, tada mi je Bog šapnuo da postoji na FB jedna predivna stranica na kojoj svaku večer jedna dobra duša uz svoju krunicu i gitaru okuplja ljude željne molitve i pjesme. I to baš jednako onako lijepo kao na Kamenitim vratima gdje ja nisam mogla dolaziti, a srce je htjelo. Hvala ti, Alane, za svaku iznova predivnu večer, hvala ti što si mi ta Kamenita vrata doveo ovdje u Stuttgart. Bog me zaista voli kad i onaj najsitniji detalj moje duše i želje pretvara u stvarnost. I to na najčudnije, čovjeku neshvatljive načine.

Moja obitelj inače nije bila baš od neke molitve. Bilo je dužeg vremena kad nitko od naše obitelji nije molio, onako od srca iskreno, ni krunicu, samo se išlo na svetu misu. Sada, hvala mojoj preljubljenoj Mami nebeskoj, Djevici Mariji, svaku večer s vama molimo svetu krunicu, svi troje, brat, mama i ja, svi na moj mobitel pratimo krunicu uživo. I osjećam takav Gospin zagrljaj da je na našoj obitelji. Alane, od srca hvala Bogu što postojiš, što nastavljaš molitvu u ovo milosno vrijeme. Hvala našoj preljubljenoj Nebeskoj Mami Mariji!

Dragi Alane, moram ti se zahvaliti na predivnim krunicama koje predvodiš. Bog je kroz tebe stvorio predivnu zajednicu od tisuće i tisuće ljudi koji u isto vrijeme mole za istu stvar. Zaista imaš milost Božju. Zato hvala Njemu a i tebi na hrabrosti i ustrajnosti. Drugo, ona sinoćnja krunica, treća desetica. Bog te providio i Sveti Duh kroz tebe progovarao, koliko si pogodio baš prave riječi. Za brak i za ljubav gdje sam se i sama pronašla i za parove koji ne mogu imati djecu, gdje je moja kuma koja isto moli s nama. Dirnuo si nas u srce. Voljela bih iznijeti nakanu za sve nećake koje imamo. Za njihovo djetinjstvo, da rastu u Kristu, za njihove roditelje i učitelje. Da im srca budu radosna i da nam dragi Bog providi srce i put kojim ćemo ih mi uputiti bliže Isusu.

Zagreb, Hrvatska i svijet prolaze kroz turbulentno razdoblje. Mislim da je ovo razdoblje gdje se možemo još snažnije okrenuti Bogu ali i svojoj obitelji koju su mnogi u ovim modernim vremenima zapustili. Divno je vidjeti mlade ljude poput tebe koji čine upravo suprotno. Situacija me spriječila da sudjelujem u molitvi na Kamenitim vratima. To mi je bila želja kad dođem na odmor u Hrvatsku. Ali eto, sada imamo Stream. Šaljem pozdrave iz Klagenfurta.

Jednom mi je jedan fratar rekao: ‘Kad budeš tražila odgovore na sva svoja pitanja, naći ćeš ih u svojim dubinama’. Pronašla sam sve odgovore – a to je ljubav.

Rita, 1,5 godina, svaku večer moli krunicu s nama. Ona na svoj način koji joj je omogućio Alan s pjesmama, mama moli, ona pleše.

Ova krunica čuda čini, doslovno. Suze radosnice, čak bih nazvala i čišćenje duše sam doživjela dva puta za vrijeme krunice u zadnjih pet dana. Sestra ozdravila za vrijeme krunice i zna da je tako. Sada je svjesna prisutnosti Isusa, sada zna da je živi Isus pored nje i njene obitelji.

Jučer sam tijekom dana u srcu oprostio svojoj ovozemaljskoj majci sve što joj zamjeram jer je, nažalost, daleko od majke i bake, ali ne uzimam joj to više srcu jer odavno imam svoju nebesku Majku, našu Djevicu Mariju.

Ovo je zaista milosno vrijeme. Bogu hvala što izljeva svoje milosti i blagoslove. Moram posvjedočiti kako nas je Alan okupio kao i svaku večer. Godinama molimo ja i muž, večeras i sinove, nevjeste i unučad. Od srca hvala za ovo vrijeme.

Redovno pratim tvoje molitve i zaista sam sretna kako utječu na mene. Sav strah koji sam posjedovala, nema ga više i imam više nade u sebi da će sva ova borba s virusom uskoro proći. Sinoć nisam mogla poslušati molitvu, zato sam je poslušala sada uz zapaljenu svijeću.

Htjela bih zahvaliti na vašoj molitvi krunice. Zahvaljujući vama, muž i ja smo po prvi put počeli moliti, a večeras smo molili zajedno s roditeljima.

Uz sličicu djeteta piše: Ja sam Anastasija – Uskrsnuće. Imam dva dana. Hvala Bogu na svakom novom životu. Molimo krunicu i živimo posvećenim životom. Neka nam Bog bude uvijek pred očima. Hvala vam na molitvama krunice. Ovo mi je najbolja korizma.

Voljela bih da znate da otkad smo zajedno u molitvi s vama, suprug i ja doživljavamo obraćenje! Nikada se nismo molili ovoliko zajedno! Slava i hvala Isusu i Mariji! Mijenjamo se i mogu Vam reći da mi je ovo milosno vrijeme jedno od najljepših u životu!!!! Bogu velikom hvala, Alanu preko kojeg živi Bog dolazi u srca ljudi i Vašoj zajednici na ovome što pružate ljudima u ovim danima. Želim da ova molitva nikad ne prestane. Molim Gospodina za prestanak pandemije, ozdravljenje svih bolesnih, a posebno ozdravljenje malene dječice.

Ljudsko srce pruža neprekidnu cirkulaciju krvi i vitalni je organ u našem tijelu. Iz desnoga dijela srca krv odlazi u pluća gdje se obogaćuje kisikom i pročišćava. Desno srce pumpa vensku krv u pluća, a lijevo srce pumpa arterijsku krv u cijelo tijelo. Kako tek sve bitno, u službi spasenja naše duše i vječnog života, za nas rade Srce Isusovo i Srce Marijino.

Dragi ljudi, koji ste po molitvi kao krvne žile – pročišćavajte i dalje, opskrbljujte krvlju i kisikom tijelo Crkve u Hrvata. Molimo za dobro i spas svijeta.

Gdje je, korono, žalac tvoj? Nema ga, dok smo u kruni Gospine krunice…

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja