Prava poniznost je tiha i diskretna, dok je lažna poniznost glasna i bučna. Težimo istinskoj poniznosti u Kristu, daru mudrosti Duha Svetoga i autentičnoj duhovnosti pashalnog otajstva dok putujemo prema Pedesetnici u ovo uskrsno vrijeme.
Gornji naslov, preuzet iz Poslanice Kološanima, koristi izraz “tjelesni um” za opisivanje učenja koja proizlaze iz ljudskog razmišljanja i stavljaju se iznad istine o Bogu. Takvi pojmovi, koliko god razrađeni, izgubili su vezu s “glavom” koja je Isus Krist. U duhovnom životu treba prepoznati i izbjegavati lažnu poniznost koja proizlazi iz oholosti, piše Catholic Stand. Tako čitamo u Svetom pismu:
Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest – tijelo Kristovo. Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u “poniznosti i štovanju anđela”, zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim. (Kološanima 2,16-19)
Istinska poniznost i lažna poniznost
Prava poniznost je biser velike vrijednosti koji treba tražiti u duhovnom životu. Krotkost, sinonim za poniznost, sadržana je u Blaženstvima s obećanjem zemaljske baštine za one koji nastoje prakticirati ovo sveto stanje svojega bića. Lažna poniznost, u obliku ponosa, nije ništa manje nego najsmrtonosniji od sedam smrtnih grijeha. Prava poniznost je tiha i diskretna, dok je lažna poniznost glasna i bučna. Isus je imao mnogo toga za reći o lažnoj poniznosti i vanjskom iskazu osobne pobožnosti u Evanđelju po Mateju:
Tada je Isus progovorio mnoštvu i svojim učenicima, govoreći: Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu `Rabbi`. (Matej 23, 1-7).
Privid i stvarnost
Iako nisu svi farizeji bili licemjeri, oni koje je Isus istaknuo osjećali bi se kao kod kuće u današnjem svijetu. Privid, sada više nego ikad, u velikoj mjeri nadmašuje stvarnost. Ono što vidimo u masovnim medijima i prevlast društvenih medija ekvivalent je legendarne otrovne jabuke. Izraz “sve cvrči, a nema odreska” jednako je primjenjiv na licemjerno ponašanje u drevnoj Palestini kao i u modernoj kulturi. Bez obzira koji kanal ili aplikaciju odaberete, možete pronaći mnoštvo onoga što proizlazi iz neduhovnog uma sekularne misli.
U procesu prebiranja prave mudrosti i “privida mudrosti”, možemo zazvati prisutnost i svjetlo Duha Svetoga dok razaznajemo Božju volju u našim životima.
Poznati citat Andyja Warhola, “U budućnosti će svi biti svjetski poznati na 15 minuta”, čini se vrlo blizu ostvarenja. Iako se njegovo predviđanje možda neće dogoditi baš onako kako je navedeno, univerzalni pristup internetu približava se ocjeni jer pruža mogućnost posjedovanja digitalne platforme svakome tko ima što reći svijetu u cjelini. “Kukolj i žito” informacijskog doba koegzistiraju na simbiotski način. Potrebno je pažljivo razlučivanje kako bismo razlikovali istinu među mnogim glasovima koji se natječu za našu pozornost.
U Svetoj čežnji: Potraga za kršćanskom duhovnošću, modernom klasiku o duhovnosti, fr. Ronald Rolheiser objašnjava:
Danas posvuda ima knjiga o duhovnosti. Međutim, unatoč virtualnoj eksploziji književnosti u tom području, u današnjem zapadnom svijetu, posebice u sekularnom svijetu, još uvijek postoje neki veliki nesporazumi o konceptu. Glavna među njima je ideja da je duhovnost na neki način egzotična, ezoterična, a ne nešto što proizlazi iz kruha i maslaca običnog života. Stoga mnogim ljudima pojam duhovnosti priziva slike nečeg paranormalnog, mističnog, crkvenog, svetog, pobožnog, onostranog, New agea, nečeg na rubu i nečeg neobveznog. Rijetko se duhovnost shvaća kao upućivanje na nešto vitalno i o čemu se ne može pregovarati što leži u srcu naših života. (Sveta čežnja, str. 31)
Zaključak: Razlučivanje Božje volje
U procesu prebiranja prave mudrosti i “privida mudrosti”, možemo zazvati prisutnost i svjetlo Duha Svetoga dok razaznajemo Božju volju u našim životima. Sveti Pavao nastavlja:
Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: “Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči”? Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo. (Kološanima 2,20-23)
Težimo istinskoj poniznosti u Kristu, daru Mudrosti Duha Svetoga i autentičnoj duhovnosti pashalnog otajstva dok putujemo prema Pedesetnici u ovo uskrsno vrijeme.