Sveti Ignacije Lojolski bio je loš čovjek prije obraćenja. Za njega se priča da je vjerojatno prekršio svaku zapovijed do trenutka kada mu je topovska kugla probila nogu u bitci koju je započeo u svojoj rodnoj Španjolskoj, piše Catholic Exchange.

Tijekom svog oporavka, Gospodin mu je otvorio oči za stvarnost duhovne bitke oko njega, ali i u njemu. Njegova šogorica dala mu je knjige o svecima i nije imao boljeg načina da provede vrijeme od čitanja i razmišljanja. Prikovan za krevet tijekom svog dugog oporavka, otkrio je da će se, kada bi maštao o svjetovnim osvajanjima i avanturama, početi osjećati pusto.

Razumijevanje i primjena ovih pravila pomoglo je mnogima da postanu sveci.

Nasuprot tome, kada je razmišljao kako bi mogao postati svetac, privukla ga je utjeha. To je bio početak izuzetne mudrosti koja mijenja život, koju je sveti Ignacije dao Crkvi, poznate kao razlikovanje duhova.

Naposljetku, njegova je mudrost procvjetala u vrlo jasan skup smjernica koje će nam pomoći razumjeti kako đavao djeluje – kako on nastoji utjecati na nas i tjeskobu i kako Bog djeluje i nastoji nas privući u nebo i mir. On je ove smjernice nazvao “pravilima” za razlučivanje. Razumijevanje i primjena ovih pravila pomoglo je mnogima da postanu sveci.

Prije nekoliko godina počeo sam predavati tečaj na Institutu Avila pod nazivom “Razlučivanje duhova 101”. Ono što me najviše iznenadilo kod tečaja je njegov utjecaj na studente. Ti studenti uključivali su stotine laika, đakona, svećenika i redovnika. Gotovo univerzalno bi izvijestili da su i oni doživjeli ono što bi kategorizirali kao potpunu duhovnu transformaciju.

Ono što slijedi je pregled i svojevrsni terenski vodič za ove moćne smjernice koje će, kada se prakticiraju, učiniti isto za vas.

Što je razlučivanje?

Razlučiti znači razumjeti i odlučiti o smjeru djelovanja u pogledu nadahnuća koja utječu na naše misli, riječi i djela bilo prema Bogu u nebo ili daleko od Njega u pakao.

U Novom zavjetu i životima svetaca imamo jasne primjere o potrebi testiranja svakog duha i utvrđivanja jesu li od Boga ili predstavljaju Božju volju ili neprijatelja duša i predstavljaju li njegove želje. Sveti Ivan je u svojoj prvoj poslanici rekao: „Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego ispitujte duhove da vidite jesu li od Boga (1. Ivanova 4,1). Na istu je potrebu sveti Pavao upozorio u svojoj prvoj poslanici Solunjanima gdje je opominjao Crkvu da “sve ispituje; Čvrsto držite ono što je dobro” (1. Solunjanima 5,21). Konačno, u 1. Korinćanima 12, imamo razlučivanje duhova navedeno kao dar Duha Svetoga.

Jasno je da je to nešto što Duh Sveti želi da mi težimo sa svom marljivošću kako bismo razumjeli sile koje nastoje utjecati na nas, ljudske, božanske i demonske. Sada usmjerimo našu pozornost na razumijevanje osnova o izvorima nadahnuća, a zatim i procesu razlučivanja.

Odakle dolaze inspiracije?

Inspiracije imaju tri izvora:

“Dobri duhovi”:  Ti dobri duhovi daju utjehu i nastoje nas odvesti Bogu, Dobru, nesebičnosti, sjedinjenju s Bogom i konačno u nebo. Te duhove šalje Bog i traže samo naše dobro.
“Loši duhovi”:    Zli duhovi uzrokuju pustoš i vode nas u svijet, tijelo, đavla, sebičnost i na kraju pakao. Ovi duhovi nam samo žele nauditi.
Vi:                        Vaši senzualni apetiti, bolesti, ovisnosti, uvjerenja, želje, snage, slabosti i bolesti zbog istočnog grijeha mogu uzrokovati mnoge vrste neduhovne utjehe i pustoši, a vaša vlastita šminka također može pojačati duhovnu utjehu i pustoš.

Što je proces za vježbanje razlikovanja duhova?

Proces razlučivanja ima tri koraka:

Biti svjestan: svjesni smo sebe – bez obzira nalazimo li se u utjehi ili pustoši; prepoznajemo sile koje su u igri na dnevnoj bazi za i protiv naše svetosti, našeg mira i našeg napredovanja prema Bogu.
Razumjeti: Točno tumačimo sile koje djeluju na nas ili u nama.
Poduzeti radnju: Poduzimamo odgovarajuće mjere ovisno o kretanju tih duhova.

Loši duhovi — Oduprite se: Opiremo se pokretima zlih duhova.
Dobri duhovi — Zagrljaj: prihvaćamo pokrete dobrih duhova.

Pravilo #1: Za one koji prelaze iz smrtnog grijeha u smrtni grijeh

Kod osoba koje prelaze iz smrtnog grijeha u smrtni grijeh, neprijatelj će predlagati prividna zadovoljstva, tjerajući ih da zamišljaju senzualne užitke i užitke kako bi ih još više porobili i natjerali ih da rastu u svojim porocima i grijesima. Kod ovih osoba dobri duh koristi suprotnu metodu, bodući ih i uznemiravajući njihovu savjest kroz proces razuma i moralnog prosuđivanja.

Sveti Ignacije Lojolski, Pravila za razlikovanje duhova

Ovo prvo pravilo je jednostavno i jasno. Sveti Ignacije otkriva da je ovo pravilo za nekoga tko je zapeo u ciklusu prijelaza od smrtnog grijeha do smrtnog grijeha. Drugačije rečeno, ova osoba redovito i uobičajeno bira činiti iste ili mnoge smrtne grijehe iznova i iznova i tek se treba početi boriti protiv ovog životnog obrasca. U ovom slučaju, evo kako funkcioniraju dobri i loši duhovi:

Loši duhovi: Predlažu prividna zadovoljstva, da osoba zamišlja senzualne užitke kako bi ih još više porobili i natjerali ih da rastu u svojim porocima i grijesima.
Dobri duhovi: Boljet će savjest osobe kroz proces razuma i moralnog prosuđivanja.

Uzmimo vrlo čest primjer ove situacije u kojoj se često čuje najgori savjet: muškarac i žena žive zajedno ili su seksualno povezani izvan braka. U ovom slučaju, sigurno je pretpostaviti da obje osobe žive u uobičajenom smrtnom grijehu jer je seksualna aktivnost rezervirana za brak, a njezino prakticiranje izvan braka uvijek je smrtni grijeh.

“Oboje se volite; kako bi ovo moglo biti pogrešno?”

Kako u ovom slučaju djeluje dobri duh? Dobri duh oduzima im mir! Bockati znači uzrokovati mentalnu ili emocionalnu nelagodu. Cilj dobrog duha je osuditi ovog čovjeka za grijeh i na taj način mu pomoći da odluči prekinuti ovaj obrazac grijeha tako što će prekinuti vezu ili prekinuti grešno ponašanje.

Kako će se ponašati zao duh? Loš duh će podsjetiti muškarca da on voli i želi ženu i da ona voli i želi njega. Posebno će loš duh istaknuti kako se dobro osjećaju kada su zajedno. Zli duh će im oboma šapnuti na uho: “Oboje se volite; kako bi ovo moglo biti pogrešno?”

Ono što je fascinantno u ovoj situaciji je da je najčešći savjet koji se daje ljudima koji pokušavaju razlučiti što učiniti u ovakvoj situaciji jest slijediti gdje mir vodi – slijediti svoje srce. U ovom slučaju, loš duh je onaj koji daje neku vrstu pseudo-mira podsjećajući par kako se dobro osjećaju kada su zajedno. S pravom možemo tvrditi da ovaj mir nije autentičan mir, ali nije važno. Ono što je važno jest da ako je mir odabrana mjera i loš duh proizvodi nešto što se osjeća kao “mir”, onda bi dati savjet bio duboko štetan za ovaj par.

Nasuprot tome, dobar duh je zapravo uzrokovao suprotnost miru i nastoji stvoriti unutarnje nemire. “Mir” u ovom slučaju nije mjerilo kako razlučiti. Činjenica je da kada je netko u uobičajenom smrtnom grijehu, trebamo prigrliti dobar duh i slušati argumente kako je ovaj ili onaj čin nemoralan i štetan. Moramo prigrliti tugu situacije i dopustiti joj da nas okrene na pokajanje i pokušamo izaći što je brže i odlučnije možemo. Ova tuga čišćenja, iako ju je teško razumjeti, zapravo je svojevrsna utjeha.

Konačno, važno je napomenuti da sveti Ignacije nije samo napisao pravila razlučivanja; napisao je i pravila za razmišljanje s Crkvom. Dovoljno je reći da ako ikada imamo “mir” oko nečega što nas udaljava od Crkve ili do nekog vjerovanja ili djelovanja koje je protivno učiteljstvu i Tradiciji, taj “mir” je lažni mir od zlog duha i suprotno volji Božjoj.

Pitanja za razmišljanje

Jeste li ikada iskusili loš savjet da “slijedite svoje srce?” Kakav je bio rezultat?
Borite li se s uobičajenim grijehom? Ako da, jeste li svjesni da se možete potpuno osloboditi ovog uobičajenog grijeha kroz sakramente Crkve i svoju suradnju s Bogom?
Koje korake možete poduzeti da se počnete marljivije boriti protiv smrtnog grijeha ili bilo kojeg uobičajenog grijeha u svom životu?