Problem je u našem okorjelom srcu, srcu koje je nesposobno zaplakati zbog onoga što je učinilo Onomu koji nas beskrajno ljubi. Iskreno kajanje milosni je dar. Nije nešto do čega ćemo doći svojim umovanjem.
Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina br. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. Brat Jakov od Križa inače je liječnik, a odnedavno je primio i đakonat. Na Facebooku je promišljao o istinskom pokajanju. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Tek kad iskreno oplačemo svoje grijehe, možemo reći da smo s njima završili. Većina ljudi ima određene grijehe u koje opetovano pada. Pokaju se, donose odluke, racionalno im je jasno zašto je to loše, ali uvijek iznova padaju u njih. Problem je u našem okorjelom srcu, srcu koje je nesposobno zaplakati zbog onoga što je učinilo Onomu koji nas beskrajno ljubi. Iskreno kajanje milosni je dar. Nije nešto do čega ćemo doći svojim umovanjem. Kršćanski zapad kao da je zaboravio na vrijednost iskrenog pokajanja, kao da smo naglašavanjem beskrajnog Božjeg milosrđa sebi dali za pravo griješiti i podrazumijevati oproštenje. Čitajući istočne autore, lako je vidjeti drugačiju perspektivu, perspektivu vjere u beskrajno Božje milosrđe, ali bez negacije činjenice naše bijede, naše bijede koju treba oplakati, da bismo se suzama mogli oprati i ići naprijed.
Iskreno kajanje milosni je dar.
Suze su onaj katalizator promjena u našem životu, ako nema njih, hoćemo li imati motivaciju ostaviti sve za sobom i ići u čistoći naprijed? Možemo li se bez njih maknuti od stava: “A takav sam”? U pravoslavlju često za milost pokajanja mole sv. Ivana Krstitelja, onoga od koga je i bezgrešni Krist primio krštenje na oproštenje grijeha. Jedna od molitava je i sljedeći streloviti zaziv koji se moli na brojanicu “Krstitelju Kristov, snagom Duha Svetoga, nauči me pokajanju.” Potičem vas da uranjate često u ovu molitvu za milost pokajanja. Molite ju na krunicu, ponavljajte ju često, dopustite Duhu, po zagovoru sv. Ivana Krstitelja, da vas mijenja. Našao sam i preveo još jednu pravoslavnu molitvu koja mi je jako lijepa i prikladna, koju vam također preporučujem.
Potičem vas da uranjate često u ovu molitvu za milost pokajanja.
“Gospodine Kriste naš Bože, koji si izliječio moje muke svojom Mukom i koji si izliječio moje rane svojim ranama, udijeli meni koji sam strašno griješio protiv Tebe suze grižnje savjesti. Preobrazi moje tijelo mirisom tvoga Tijela koje daje život i zasladi mi dušu svojom Svetom Krvlju od sve gorčine kojom me neprijatelj hranio. Podigni moj um koji gleda prema dolje sebi i uzdigni ga iz jame propasti, budući da nemam pokajanja, nemam grižnje savjesti, nemam suza utjehe, koje uzdižu djecu prema njihovoj baštini. Um mi je bio zamračen zemaljskim strastima, ne mogu uzdići svoj pogled prema Tebi s boli. Ne mogu se zagrijati suzama ljubavi za Tebe. Ali, o Gospodine Isuse Kriste, Riznico dobrih darova, daj mi da te preko pokajanja i revnoga srca tražim; daj mi svoju milost i obnovi u meni obrise svoje slike. Napustio sam te, nemoj Ti mene napustiti! Iziđi i potraži me; vodi me na svoje pašnjake i ubroji me među ovce svoga izabranog stada. Hrani me travom svojih Svetih Otajstava, molitvama svoje Prečiste Majke i svih svetih. Amen.”