Iako je sveti Josip nadaleko poznat kao zaštitnik sretne smrti, njegova sreća nije bila ograničena na posljednje sate svog života. U stvari, sveti je Josip također vodio i sretan život, iako je bio jedini član Svete obitelji s mrljom grijeha na duši, donosi Aleteia.

U knjizi “Pobožnost svetom Josipu” iz 19. stoljeća autor objašnjava zašto je život svetog Josipa bio ispunjen radošću.

“Sveta Crkva uspoređuje sreću svetog Josipa u ovom životu sa srećom nebeskih svetaca jer mu je na zemlji bilo dopušteno vidjeti Isusa Krista licem u lice tijekom 30 godina i slavu Njegovog božanstva, koje je, kao i mi, dopušteno mu je vjerovati, s vremena na vrijeme mu se očitovalo.”

Bilo bi logično da bi sveti Josip doživio veliku sreću tijekom svog života na zemlji, zato što je svakodnevno vidio samog Boga. To bi nas trebalo potaknuti da redovito posjećujemo crkvu, budući da je tamo isti Isus, skriven ispod izgleda kruha.

Također, sreća svetog Josipa naučena je kroz Isusov primjer i kako je živio blaženstva.

“Josip je bio blagoslovljen jer je na primjeru Isusa Krista naučio osam blaženstava. Bio je blagoslovljen jer ih je sve vježbao u velikom savršenstvu i do kraja pod očima Onoga koji im je trebao uzvratiti.”

Isus je svoje učenike naučio osam blaženstava, ali sveti ih je Josip naučio iz prve ruke vidjevši da ih Isus živi.

Zbog toga se predlaže: “Odaberite jedno od blaženstava oponašajući svetog Josipa.”

Ako u ovom životu tražimo sreću, trebali bismo oponašati svetog Josipa kupajući se u Isusovoj prisutnosti i vježbajući osam blaženstava koliko god možemo.