Maksimiljan Kolbe – mučenik ljubavi

Poljski franjevac konventualac i hrabri misionar, sveti Maksimilijan Kolbe, svojim je životom i mučeničkom smrću ostavio neizbrisiv trag u povijesti čovječanstva. Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Poljske, uhićen je i deportiran u koncentracijski logor Auschwitz gdje je, kao i mnogi drugi logoraši, bio izložen strašnim mučenjima i ponižavanjima.

Sveti Maksimilajn Kolbe / Foto: vojska-bezgresne.com

U srpnju 1941. godine pokazao je nevjerojatnu hrabrost i ljubav prema bližnjemu kada je dobrovoljno dao svoj život umjesto Franciszeka Gajowniczka, logoraša osuđenog na smrt zbog pokušaja bijega drugih zatvorenika.

Iz knjige 47 godina života Władysława Kluza o posljednjim mjescima života sv. Maksimiljana Kolbea donosimo dio njegovog hrabrog čina:

Zatvorenicima bloka 14a bližio se Rapportführer Fritzsch. Počeo je govoriti snažnim glasom:
– Bjegunac nije pronađen. Za kaznu će desetorica od vas umrijeti u bunkeru gladi!

Polaganim je korakom krenuo između redova prestravljenih zatvorenika i od vremena do vremena pokazivao na pojedinca i izvikivao jednu jedinu sablasnu riječ:
– Ovaj!

I deset je puta pala ta ista presuda: „Ovaj!“
Među odabranima čuo se vapaj jednoga – Gajowniczeka:

– Jadna moja žena, bijedna djeca moja! Nikada vas više neću vidjeti!
Neočekivano, netko je izašao iz reda zatvorenika i prišao Fritzschu.

– Stoj! – zavikao je ljutiti Nijemac. – Što to znači? Što hoćeš?
Pred njim je stajao o. Maksimilijan Kolbe uzdignute glave. Rekao je mirnim i sigurnim glasom:

– Želim ići u smrt umjesto jednog od osuđenih.
Fritzsch nije mogao razumjeti o čemu se radi. Zar je taj čovjek koji je stajao ispred njega uspio nadvladati strah od smrti glađu?

– Zašto? – čulo se ne samo Fritzschovo pitanje, već i tisuću onih koji su svjedočili tom trenutku.

– Star sam i bolestan. Moj život više nikom nije potreban.

– Umjesto koga želiš umrijeti?

– Umjesto onoga ondje. Onoga koji ima ženu i djecu…– pokazao je o. Kolbe na Gajowniczeka, vodnika 36. pješačke pukovnije.

– Tko si ti? – čudio se Fritzsch.

– Katolički svećenik.
Nastupila je zlokobna tišina. Vikale su samo savjest mučitelja i žrtava.

– Dobro, idi! – odlučio je Fritzsch.

Sv. Maksimilijan Kolbe / Foto: Santiebeati

Kolbe je zajedno s devetoricom logoraša zatvoren u „bunker gladi“ gdje su tjednima bili lišeni hrane i vode. Preživjevši tri tjedna izgladnjivanja, 14. kolovoza 1941. godine usmrćen je injekcijom karbolne kiseline. Sljedećeg dana, na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, njegovo je tijelo spaljeno u logorskom krematoriju.

Inače, svjedoci navode kako se svakog dana iz ćelije čula molitva krunice i pjevanje, a uključivali su se i ostali zatvorenici. Donosimo dio iz svjedočanstva Bruna Borgowieca, logoraša koji je čistio „ćelije smrti“ koji je dočarao poniznost i predanost ovog sveca:

Svatko bi bio pogođen njegovim držanjem i smatrao bi da je riječ o svecu.

Kad sam iz ćelije morao iznijeti tijelo oca Kolbea, već kod otvaranja vrata pogodila me činjenica da je otac Kolbe bio u sjedećem položaju, bio je naslonjen na zid i imao je otvorene oči. Njegovo tijelo bilo je vrlo čisto i svijetlo. Svatko bi bio pogođen njegovim držanjem i smatrao bi da je riječ o svecu. Njegovo je lice odsijevalo vedrinom… Svakog dana čulo se iz ćelije moljenje krunice i pjevanje, a zatvorenici iz obližnjih ćelija pridruživali su se u koru. Imao sam dojam da se nalazim u crkvi.

Njegova žrtva, prožeta vjerom i nesebičnom ljubavlju, postala je simbol nade i svjetla u najmračnijim trenucima ljudske povijesti. Kanoniziran je 1982. godine, a danas je poznat kao „mučenik ljubavi“.

Edith Stein – svjedočanstvo istinskog predanja

Edith Stein, poznata i kao sveta Terezija Benedikta od Križa, bila je filozofkinja, redovnica i mučenica čiji je život završio u plinskoj komori Auschwitza 9. kolovoza 1942. godine. Rođena u židovskoj obitelji, kasnije se obratila na kršćanstvo i 1933. godine ušla u karmelićanski samostan. Nacizam je do tada već dobrano razgranat, pa je i njezin život, kao Židovke i katolkinje, došao u opasnost.

Sv. Edith Stein / Foto: ocds.karmel.hr

Naime, iako su se u početku štedjeli oni Židovi koji su prešli na kršćanstvo, krenuli su progoni i na njih, a uz to se javlja sve veća mržnja na Katoličku Crkvu jer je papa Pio XI. 1937. godine objavio svoju encikliku Mit brennender Sorge, u kojoj osuđuje nacionalsocijalizam. Zato s. Benedikta odlazi u nizozemski grad Echt i u tamošnjem karmelu, zajedno sa svojom sestrom Rozom, nastavlja svoj redovnički život.

Kada su u srpnju 1942. godine nizozemski biskupi javno osudili nacizam i progon Židova, dolazi do odmazde, te su svi katolički Židovi progonjeni i odvedeni u logor. Tako su i Edith i njezina sestra Roza 2. kolovoza deportirane najprije u logor Westerbork, a potom u Auschwitz, gdje su sedam dana poslije – 9. kolovoza 1942. god. – ubijene, prenosi Vjera i djela.

Sv. Edith Stein / foto: OCDS. Karmel.hr

U logoru je Edith Stein postala svjetionik nade i suosjećanja. U barakama za žene preuzimala je brigu za žene i djecu, tješeći očajne, njegujući bolesne i pomažući majkama koje su zbog stravičnih okolnosti padale u očaj i zanemarivale svoju djecu. Edith je prala, češljala i hranila najmanje, darujući im posljednje trenutke ljudske topline i ljubavi.

Edith je prala, češljala i hranila najmanje, darujući im posljednje trenutke ljudske topline i ljubavi.

Njezina predanost Bogu i ljudima bila je svjedočanstvo istinske ljubavi. Zajedno s ostalim zatvorenicima, Edith Stein ugušena je plinom i spaljena u krematoriju, predajući svoj život za Boga i čovječanstvo.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987., svetom 1998., a godinu kasnije i suzaštitnicom Europe, zajedno s Katarinom Sijenskom i Brigitom Švedskom.