Vojni stručnjak David Santos bio je u patroli u Iraku 2005. kada je pokraj njegova vozila eksplodirala bomba uz cestu. IED (Improvised Explosive Devises) bili su ogromna prijetnja tijekom ove faze rata u Iraku , ubivši i ranivši nebrojene vojnike. Promatranje i sprječavanje pobunjenika koji su postavili te bombe uz cestu bilo je središte misije njegova tima, javlja Aleteia.

Bili su pripadnici 173. odreda za dugotrajno motrenje, jedinice s poviješću prikupljanja obavještajnih podataka o obrambenim snagama, skrivajući se često iza neprijateljskih linija. Situaciju su promatrali iz daljine. Taktičke promjene tijekom sukoba u Iraku dovele su 173. bojnu u mnogo bliži kontakt s neprijateljem, povećavajući rizik. David je brinuo za 6 ljudi koji su u bilo kojem trenutku mogli doći pod neprijateljsku vatru, naći se u zasjedi – ili bi bomba uz cestu iznenada eksplodirala pokraj njihovih Humveeja dok su putovali cestom.

Dvadesetak godina kasnije vlč. David se prisjeća da je bio u patroli kada je IED detoniran. “To je uvijek bilo opasno područje”, kaže on za Aleteiju. Dok su se vozili, odjednom se začuo glasan prasak “i naš Humvee je bio pun prašine, a mi nismo znali što se događa.

Nije bilo žrtava, ali incident je poslužio da podsjeti Davida na “krhkost života, posebno tog dana.

Srećom, ova je bomba bila preduboko zakopana. Nije bilo žrtava, ali incident je poslužio da podsjeti Davida na “krhkost života, posebno tog dana”. Vlč. David čuva komadić bombe kao podsjetnik na incident.

Čak i prije nego što su se on i njegov jednojajčani brat blizanac Brian pridružili vojsci David Santos je osjećao u srcu da njegov život ima neko dublje poslanje. Njegovi su roditelji bili portugalski imigranti koji su bili vjerni obitelji, ali i služenju. Nažalost, nisu redovito išli na svetu misu, ali imali su vjerske predmete u kući kazao je između ostalog David.

Davidov put prema Bogu, a i njegovi odlasci u crkvu započeli su kada je počeo izlazio s djevojkom koja ga je dovela na misu. Počeo je sudjelovati u župnoj grupi mladih i upoznao svećenika po imenu vlč.. Antonio Bico, koji će poslije odigrati veliku ulogu u njegovom životu. “Vlč. Tony je sigurno taj koji me naučio kako voljeti Isusa, bez sumnje” rekao je.

Vlč. Tony je sigurno taj koji me naučio kako voljeti Isusa, bez sumnje.

David na vojnom zadatku – snimka zaslona

Prisjetio se ispovijedi koja mu je promijenila način gledanja na sve što se događa. Na toj ispovijedi pitao ga je što planira učiniti sa svojim životom. A vlč. David se prisjetio svog odgovora: “Sjećam se da sam rekao: ‘Želim biti Kristov vojnik.‘ I dok sam to izgovarao u sebi sam pomislio što sam to upravo izgovorio. Znao sam da želim biti vojnik, a to se poslije i dogodilo. Samog sebe sam uvjerio da sam tada razmišljao samo o vojsci. Ali  s druge strane u mom srcu rasla je vjera. Mogu reći da se negdje počelo javljati i to da postanem Kristov vojnik”.

Vlč. Tony me pogledao i rekao: ‘To zvuči kao svećenik”, odgovorio sam mu: “Oče, Vi vrlo dobro znate da imam djevojku. Nisam zainteresiran za to. Nikad nisam o tome razmišljao do tog trenutka”.

Oče, Vi vrlo dobro znate da imam djevojku. Nisam zainteresiran za to. Nikad nisam o tome razmišljao do tog trenutka

Vojska je i dalje bila Davidov prvi i jedini izbor. On i Brian aktivno su provjeravali različite vojne službe u potrazi za pravim. Ipak, sjeme je bilo posađeno u Davidovoj duši; ono sjeme koje bi povremeno isplivalo na površinu i to na neočekivane načine. “Sjećam se da sam prao zube i odjednom bih se zamislio s kolarom i rekao: ‘Što? Što se to sa mnom događa?‘”.

Nedugo nakon toga, obiteljski prijatelj usmjerio je Davida i Briana Santosa da se pridruže 173. brigadi. Počeli su s intenzivnom obukom i na kraju su raspoređeni u Irak.

Kao i mnogi branitelji, vlč. Santos je istinski skroman kada govori o svojim ratnim zaslugama. Razgovarajući sa svojim bivšim zapovjednikom, međutim, jasno je da je 11 mjeseci koje su braća Santos provela u Iraku zahtijevalo mnogo od njih i ostalih ljudi iz 173. bojne.

“Moji dečki bili su stalna prijetnja i stalno su bili u kontaktu s neprijateljem”, kaže umirovljeni pukovnik Michael Manning u intervjuu za Aleteiju. “Bila je to pretjerano opasna misija. Svaki put kad su prošli kroz ogradu došlo bi do neke vrste kontakta, bilo da je to bila vatra iz malog oružja, minobacačka vatra, bomba uz cestu ili neka vrsta interakcije s neprijateljskim izviđačima.”

Među tim ljudima, David se isticao svojim integritetom i dubokom vjerom, ali i svojom sposobnošću da se poveže s drugima koji nisu imali nikakve veze s vjerom.

“Imao je sposobnost da bude uvršten među njih, a ipak je bio toliko cijenjen da je mogao živjeti s čistoćom, a opet voljeti te tipove i cijeniti ih, biti uvršten među njih, a ipak ga oni nisu podvodili”, pukovnik “, rekao je Manning.

Kada je završila njihova vojna misija vratili su se kući. David se potom vratio na fakultet kako bi završio studij i diplomirao, a pitanje o njegovom pravom pozivu samo se zaoštrilo. Petkom navečer izlazio bi van s prijateljima, zatim se vraćao kući i tuširao kako bi se mogao odvesti u Newark  da pomogne vlč. Antoniju dok je slavio misu za misionarke ljubavi. “Bilo je to kao da sam imao jednu nogu u jednom životu i drugu nogu koja je počela krčiti svoj put u drugom životu”, rekao je.

Čak ni kad sam ušao u sjemenište, nisam to doživljavao kao ‘bit ću svećenik’.

“Bilo je to postupno”, rekao je vlč. David. “Čak ni kad sam ušao u sjemenište, nisam to doživljavao kao ‘bit ću svećenik’. Bilo je to više kao: ‘Ovo je vrlo stvarna mogućnost koju Gospodin traži od mene da razmotrim’, pa sam ušao u sjemenište kako bih razlučio”, dodao je.

Mlada misa – snimka zaslona

Njegova je obitelj bila šokirana kad im je David napokon rekao istinu. Bilo je i pitanja i prigovora – puno više nego kad su on i Brian objavili da idu u vojsku. Tu odluku je posebno teško prihvatio njegov otac. Čak je i Brian, koji je zbog Davida prihvatio svoju katoličku vjeru, bio iznenađen. Kad ga je Davidova sestra pitala zašto mora ići u sjemenište, on je jednostavno odgovorio: “Svijet je glasno mjesto i trebam čuti Boga kako mi govori što želi da učinim.”

Svijet je glasno mjesto i trebam čuti Boga kako mi govori što želi da učinim.

S vremenom je obitelj Santos počela prihvaćati njegovu odluku o pozivu. Brian Santos rado se prisjeća bratova ređenja za đakonat u Rimu, kada je oko 20 članova obitelji došlo slaviti s Davidom, uključujući i neke iz Portugala. Davidovo se svećeništvo pokazalo kao dar za cijelu njegovu obitelj. “To je prekrasan dar Duha Svetoga u našem životu”, kaže Brian. “To nam je pomoglo ne samo da postanemo bliži kao obitelj, nego mislim da nas je jačanje naše vjere također spojilo u tom iskustvu.”

“Kristov vojnik”

Svoje vlastito iskustvo svećeničkog poziva sažima vrlo jednostavno: “Volim biti svećenik!” Prošlo je dvanaest godina od njegova svećeničkog ređenja. Godine 2022. postavljen je za đakona crkve svetog Jakova Apostola u Springfieldu, New Jersey. Njegov novi posao znači rješavanje bezbroj pitanja vezanih uz održavanje, osoblje i financijska pitanja, zadatke koje on prihvaća; ali njegov glavni fokus ostaje na njegovom svećeničkom poslanju. “Treba voditi ljude, usmjeravati ih, voljeti ih, raditi s njima, služiti im… slično vojniku koji služi ljudima kod kuće na svom rasporedu.”

Kalež – snimka zaslona

Zanimljiv je bio i izbor kaleža.  Vlč. David se prisjetio kako je dok je išao u sjemenište izabrao svoj kalež. Četiri ili pet ih je bilo položeno na stol. Jedan je kalež stršio jer je nedavno bio renoviran. “Bilo je lijep, sjajan i prekrasan”, prisjetio se. I dodao kako najčešće u podnožju kaleža piše ili datum ili neka zahvala. Znatiželjno je okrenuo kalež kako bi pročitao natpis, a kada je vidio što piše umalo mu kalež od šoka nije ispao iz ruku. “Na postolju je bilo napisano, ‘Kristov vojnik’,” posvjedočio je. “Još uvijek ostanem zatečen kako Bog može djelovati tako kreativno, tako intimno i tako osobno u našim životima”, poručio je.