Djela Josipa Botterija Dinija mogu se vidjeti diljem Hrvatske i svijeta, a najpoznatiji su vitraji u crkvi Sv. Križa u Sigetu u Zagrebu, zatim Put križa u dominikanskoj crkvi u Splitu te monumentalni vitraji i mozaici koji krase crkvu sv. Leopolda Mandića u Melbourneu u Australiji. Ovih dana, ovaj najpoznatiji hrvatski sakralni umjetnik, nalazi se u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu gdje dovršava najveći mozaik u Hrvatskoj na prostoru od 200 četvronih metara.

Obilježen svetom Josipom

“Kroz rebra ovih skela već naslućujete ono što se zapravo otvara za koji dan. Hvala Bogu pred vama je zapravo razotkriven jedan san. Ja bih večeras proglasio svetog Josipa zaštitnikom snova jer njemu su se snovi stvarno i obistinili. Njegov je san bio najljepši u povijesti čovječanstva jer je zapravo on postao djevičanskim ocem Isusa Krista kako je to i rečeno u Svetom pismu, a zaštitnik je i Svete obitelji. Nama, hrvatskom narodu taj se san ostvario u činjenici da nam je sveti Josip postao zaštitnik hrvatskoga naroda prije već toliko stoljeća. Dakle, sveti je Josip zaštitnik svih nas. Preporučam vam da promislite malo o svojim snovima i da ga zamolite da vam budu lijepi i da budu ostvarivi”, kazao je na početku svog svjedočanstva Josip Botteri Dini te se osvrnuo na činjenicu kako mu je život obilježen svetim Josipom.

“I sam sam obilježen imenom. I sam Josip. Imao sam strica koji se zvao Josip, očev brat, dakle u obitelji je to ime na neki način udomaćeno. Imamo sada i jednog mladog potomka od bratovog sina, također Josipa. Josip se častio uvijek i dočekivao u vrijeme proljeća i cvijeća. Zumbuli su bili nekako nama najbliži u to doba. Mirisala bi crkva isusovačka u Splitu gdje smo ministrirali i čekali svetog Josipa. Kod oltara Srca Isusova s jedne strane je bio kip svetog Ignacija, a s druge strane svetog Josipa. I u kući smo slavili svetog Josipa. U tom sam duhu odgajan. Kao obitelj smo prošli razna progonstva. Najprije su nas zašto što smo se izjašnjavali kao Hrvati istjerali iz Splita, pa sam se rodio u Zagrebu za vrijeme rata, a poslije rata smo bili prisiljeni vraćati se u Dalmaciju, ali cijelog života s nama je bio sveti Josip i njegova zaštita.”

Divni uzori kao pomoć u životnom hodu

Botteri svjedoči kako je oko sebe u životu imao velike uzore te da je i danas u duši Isusovac iako se nije zaredio za svećenika.

“U vremenu kada je preminuo blaženi Alojzije Stepinac tih sam dana prebivao u Sjemeništu, mislio sam da ću biti Isusovac, također su me Isusovci na neki način uputili i oni su me poticali da bih mogao biti njihov. Jesam njihov u duši i danas i čitave naše svete majke Crkve, ali osjetio sam da je to ipak za moja leđa težak teret. Nisam se mogao potpuno predati toj svetoj službi. No, svi mi imamo Božji poziv. Svi smo pozvani na milost. Naravno svaki u svom redu i svom glasu neka slavi Gospodina.”

Za Botterija su vjera i umjetnost milosni darovi koji kršćane uče kako biti bliže Gospodinu, ali na jedan pokornički i ponizan način. Stoga je i pristao odazvati se pozivu rekotra Nacionalnog svetišta mons. Sentea te u Josipovom svetištu izrađivati mozaik.

“Mislim da nas je Duh Svetio spajao i spaja jer ovo se ne može napraviti od svoje volje, niti možeš biti od svoje volje ono što jesi, a kamoli izdržati sve ono što zahtijeva ovakav pothvat. Vi ste sada svjedoci. Zapravo naslućujemo kao ono u snu, a umjetnik i te kako sanja i sanja u bojama. Možda više puta slika nije ono što si sanjao. Zamišljaš nešto od svoje volje, ali najljepše je ono što se dogodi mimo tvoje volje. Kreneš nekim putem, napraviti ću ovo, a ono ispadne nešto drugo. Kao da je netko drugi kroz moj kist to ostvarivao. Ja sam samo bio ponizni sluga. Mislim da je jako važno biti jednostavan i ponizan. Nikako se oholit i nikako mislit da smo mi jedini na svijetu, da je naša zadnja”, kazao je među ostalim akademski umjetnik Botteri čije se cjelokupno svjedočanstvo može pročitati na stranicama Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu. 

Josip je svetac šutnje

Inače, petu srijedu Velike pobožnosti u Josipovom svetištu u Karlovcu predvodio je mr. Marko Kovač, kancelar Zagrebačke nadbiskupije koji je propovijedajući među ostalim rekao kako moramo držati svoje umove ispunjenje ljubavlju, milosrđem, suosjećanjem i oprostom ako želimo prakticirati pravu vjeru u ljubavi prema Bogu.

“Josip je svetac šutnje. Nemamo niti jednu riječ zapisanu u Svetom pismu koju je Josip izrekao. Mogli bismo za njega reći, kao i za Mariju, da je čuvao i prebirao Božje riječi i događaje u svome srcu. To se može samo u tišini, daleko od buke svijeta. Njegovo srce je srce koje bdije i pazi. No, za to je dakako trebalo puno molitve i odricanja od svoje volje i prihvaćanja Božje volje”, kazao je u svojoj homiliji preč. Kovač.