Donosimo svjedočanstvo poljska redovnice, jedne od najvećih mističarki u povijesti Crkve i promicateljice otajstva Božjeg Milosrđa, svete Faustine na Uskrs 1936. godine.
Izvadak iz Dnevnika sv. Faustine prenosimo s portala Božje milosrđe:
Uskrsnuće. [12. 4. 1936.]. Kada sam ušla u kapelicu moj je duh nestao u Bogu, mome jedinomu Blagu. Obuzela me Njegova prisutnost. (Dn 1067)
Misa uskrsnuća Gospodinova. Danas za vrijeme mise Gospodinova uskrsnuća vidjela sam Gospodina Isusa u velikoj svjetlosti. Približio mi se i rekao: Mir vama, djeco moja, te podigao ruku i blagoslovio. Rane ruku, nogu i boka bile su otkrivene i iz njih je izvirala svjetlost. Kad me pogledao s neizmjernom blagošću i ljubavlju, moja se duša potpuno utopila u Njemu. Zatim mi reče: Imala si velik udio u mojoj muci i zato ti dajem veliki udio u svojoj slavi i radosti. Čitava Misa uskrsnuća prošla je kao tren. Neobična sabranost obuzela mi je dušu i trajala je čitavu svetkovinu. Isusova dobrota je neizmjerna i ne da se riječima opisati. (Dn 205)
Sljedeći dan nakon Pričesti čula sam glas: Kćeri moja – gledaj u bezdan moga milosrđa i iskaži mu čast i hvalu. Učini to ovako: skupi sve grješnike cijeloga svijeta i uroni ih u more moga milosrđa. Želim se dati dušama. Želim duše, kćeri moja. Na moju svetkovinu – svetkovinu Milosrđa – obići ćeš čitav svijet i povesti onemoćale duše izvoru moga milosrđa. Ja ću ih iscijeliti i pridići. (Dn 206)