“Zašto ste ga uopće doveli?! Zašto nije ostao kod kuće?”, doviknuo je jedan stariji dok sam se s mukom provlačila pokraj njegove klupe na povratku s pričesti sa svojim malim sinovima, objašnjava jedna majka, a prenosi Aleteia.

“Ispostavilo se da je to bila jedna od onih nedjelja. Bila sam sama, svađala se sa svojim dvogodišnjakom i jednogodišnjakom, a većinu smo mise proveli u stražnjem dijelu crkve”, pojasnila je i nastavila kako je podsjetila svog dvogodišnjaka da će ići na pričest i da mora sam hodati jer je  velik dječak. “Na trenutak me zadovoljno držao za ruku, ali dok smo prolazili kroz crkvena vrata, njegovo se raspoloženje drastično promijenilo. ‘Neeeeeee!’ glasno je prosvjedovao sa suzama koje su mu počele navirati. ‘Ne želim ovo!’ Naizmjenično je plakao, odbijao se pomaknuti i glasno protestirao cijelim putem do pričesti i cijelim putem natrag.”

Sljedeći put kada župljanin ili član obitelji učini nešto što vas uvrijedi ili povrijedi, sveta Terezija vam može pokazati kako se ne obeshrabriti.

Od ljutnje do mira

Razočarana majka objašnjava da je nakon incidenta s djetetom i čovjekom koji joj je prigovarao posebno borila s nanesonom uvredom. “Zar misli da se već nisam dovoljno osramotila?!” Ali tada sam duboko udahnula i počela moliti za njega. Promijenila sam svoj unutarnji monolog u razgovor s Isusom o tome i pomislila: “Tko zna što se događa u njegovom životu, a možda se nadao da će mu mir i tišina za vrijeme Mise pomoći.”

Pokušala sam preoblikovati situaciju kako bih razumjela njega i njegove potrebe, umjesto da se valjam u svojoj nelagodi i povrijeđenosti. I znate što? Upalilo je. Osjećala sam se smireno i samo sam se otresla iskustva kao još jednog nezaboravnog dana u životu male djece. Za to imam zahvaliti sv. Tereziji. Pomogla mi je naučiti kako se nositi s tim kada me kršćani s kojima se susrećem (uključujući one u mojoj obitelji) razočaraju ili povrijede.

Tko zna što se događa u njegovom životu, a možda se nadao da će mu mir i tišina za vrijeme mise pomoći.

I sama sveta Terezija je u svojoj autobiografiji posvjedočila povrijeđenost očevim riječima. Bila je vrlo osjetljiva 13-godišnjakinja, a bilo je božićno vrijeme. Slučajno je čula svog oca kako ljutito primjećuje: “Pa, srećom, ovo će biti posljednja godina!”. Njen je otac zamjetio da su joj cipele vani i čekaju darove kraj kamina. Oči su joj se napunile suzama, ali je tada primila ključnu milost koja joj je promijenila život da nadvlada svoju bol i pretvori je u služenje. Ona to objašnjava: “Osjetila sam milosrđe kako ulazi u moju dušu i potrebu da zaboravim sebe i da ugodim drugima; od tada sam sretna!”

Pokušala sam preoblikovati situaciju kako bih razumjela njega i njegove potrebe, umjesto da se valjam u svojoj nelagodi i povrijeđenosti. I znate što? Upalilo je.

Papa Franjo nedavno je objavio apostolsku pobudnicu o svetoj Tereziji pod nazivom C’est la Confiance. U njemu opisuje kako sveta Terezija otkriva srce Crkve. On piše: „Ovo otkriće srca Crkve također je veliki izvor svjetla za nas danas. Čuva nas od sablazni ograničenjima i slabostima crkvene ustanove s njezinim sjenama i grijesima i omogućuje nam da uđemo u “srce koje gori ljubavlju” Crkve, koja je na Pedesetnicu planula zahvaljujući daru Duha Svetoga. To je ono srce čija se vatra ponovno rasplamsava svakim našim djelom milosrđa”.

Dakle, sljedeći put kada župljanin, roditelj, brat ili sestra, učini nešto što vas uvrijedi ili povrijedi, zadržite “plamen ljubavi”. Pretvori bol u djelo milosrđa onako kako bi to učinila sveta Terezija.