Janja Tomić kazala je da dolazi iz jedne tradicionalne hercegovačke obitelji te dodala kako baš često naglasi to hercegovačke jer je to zaista važan faktor u njezinom odrastanju. “U mojoj obitelji krunica se svakodnevno molila. I to kad kažem katolička obitelj ne mislim da se vjera samo prakticirala nego da se vjera i živjela. Imam pet sestara, ali sam imala i brata te smo se svi okupljali na molitvu krunice.  Molitva mi se činila duga i jedva sam čekala da se netko nasmije i razbije monotoniju kako sam ja to tada doživljavala”, rekla je.

“Bog je imao drugačiji plan za naš život. Brat se razbolio i dok su mama i tata bile s njim na liječenju u Zagrebu sestre i ja smo bile same doma. Ono što mi je ostalo u sjećanju jest da tada nije bilo video poziva, roditelji bi nas nazvali na telefon, a mi bismo slušalicu na sred stola i tako smo molili krunicu. I tada imaš djetinje srce da misliš da će ono što moliš biti baš tako ispunjeno. Međutim, to nije bilo tako, Bog je znao više od toga, brat je umro. Mi smo naravno molili za njegovo ozdravljenje. Ja kao dijete to nisam mogla prihvatiti kako treba. jasno mi je bilo da je Božja volja, ali nešto me boljelo i naljutilo. Malo po malo odbijala sam Isusa i Mariju. Iako se sjećam kada bih odbila moliti s roditeljima krunicu u srcu bih znala reći: ‘Isuse, reci Mariji da nisam ja na nju ljuta. Nije to zbog nje. Ja nju i dalje volim.‘ Izbjegavala sam taj praktični dio”, istaknula je Janja.

Ja kao dijete to nisam mogla prihvatiti kako treba. jasno mi je bilo da je Božja volja, ali nešto me boljelo i naljutilo.

Istaknula je da je zbog te ljutnje bježala i uopće nije htjela ulaziti u razgovor s Bogom i dozvoliti da objasni njezinom srcu. “Kako sam rasla gledala sam ispred sebe svakakve primjere, kada sam prešla iz sela u grad to je bila velika promjena. Počela sam doživljavati velike promjene na svom tijelu i fizičke i emocionalne. Počela sam primjećivati one koji su više priznatiji u društvu, prihvaćeniji, a sve to i ti negdje u sebi želiš. Svaka mlada osoba to želi. Kada nemaš tu pozadinu da si sam učvršćen u vjeri i za to više nije kriva obitelj nego ti kao pojedinac koji želiš sam sve pronaći. Tražila sam priznanje u svijetu. Bombardirani smo tim kako jedna djevojka treba izgledati, koji je tip idealne žene, kako treba govoriti, kakvu odjeću treba nositi  i sve to suptilno ulazi u tvoj mozak i onda kada se pogledaš u ogledalo ne vidiš sve to što je prezentirano da treba biti tako. Počinješ od sebe izrađivati što si vidio i zaboraviš sebe”, rekla je.

Tražila sam priznanje u svijetu.

Govoreći o svom dolasku u Zagreb na fakultet kazala je da su tek tu ponude porasle. “Toliko toga se nudi i ti želiš sve to stići i biti u tome, a srce stoji negdje po strani i vapi jer nije nigdje sretno. Došla sam do ruba gdje više nisam znala tko sam ja i kako me Bog zamislio. Nisam se više Bogu obraćala. Imala sam osjećaj da je tamo negdje, kao ja s njim razgovaram, ali mi ne treba svugdje. Krunica mi je bila duga, znala sam ju moliti, a nekada bih ju izmolila iz poštovanje prema roditeljima i sestrama. Molila sam se, ali ne srcem”, naglasila je Janja.

No negdje na tom rubu došla je Marijina pomoć Janji. Kazala je kako joj je u tim trenucima došla misao: “Bože, ti si stvorio toliko milijardi ljudi i da sad mene Janju stvorio bez razloga i to mi je nekako bilo nemoguće”. Dodala je da je po naravi buntovnija pa je htjela to nekako i brže čuti od Boga.

Onda sam rekla: ‘Dobro onda ću ja pitati Mariju. Ona je tu blizu‘.

“Predočila sam Boga kao muškarca nekako mi je to prirodnije. Onda sam rekla: ‘Dobro onda ću ja pitati Mariju. Ona je tu blizu‘. Žena je pa ako mi ona neće reći kako jedna žena treba izgledati i ako me ona neće poučiti kakva žena treba biti, onda ne znam tko će. Ja sam ta koja se obratila Mariji. Iz srca sam zavapila: ‘Zašto sam tu?‘. Vidim po svojoj fizionomiji da sam žena, ali kako biti žena, što znači biti žena, kako biti ženstvena. Što znači biti svjesna sebe, svoga dostojanstva, nepokolebljiva, odlučna jer to je bilo Marijino ‘da‘, najodlučnije ‘da‘ u povijesti čovječanstva. Kako da stvarno budem ona žena gdje se ta odlučnost neće doživljavati kao oholost nego kao žena koja je ponizna, ali zna svoje? Vapila sam Mariji da mi pristupi nježno jer sam bila ranjena i bila mi je potrebna ta nježnosti. Bila mi je potrebna prijateljica, a sve to sam dobila u Mariji”, naglasila je Janja u svojem svjedočanstvu.

Istaknula je da je prvotno to bio razgovor s Marijom, a onda se vratila molitvi krunice. “Počela sam svako to zrnce doživljavati kao jednu ružu, jedan cvijet koji želim Mariji dati. I u svaku moju zdravomariju i svaku jednu deseticu je utkana nakana prvo za sebe jer sam shvatila da ne mogu ulaziti u nikakve odnose i komunikacije dok ne otkrijem svoju nutrinu i da mi Marija pokaže kako uopće pristupiti drugima. I kako se uopće vratiti svojoj obitelji. Trebalo mi je prizvati tko sam da mogu tražiti oprost od drugih, ali i oprostiti. Sve to je išlo korak po korak. Bila mi je potrebna strpljivost sa mnom i to je Marija radila postupno. Prvo me naučila da mogu u ovom trenutku biti ovakva kakva jesam, naučila me je da mogu biti i tužna i ljuta i da mogu izraziti zašto sam ljutnja, tužna i zašto ne prihvaćam svoj izgled. To je išlo postupno od toga da ne prihvaćam svoj izgled, do toga da pomalo prihvaćam svoj izgled i reći da sam lijepa pa do toga reći da stvarno lijepo izgledam. To je išlo polako i nježno”, rekla je.

Bila mi je potrebna strpljivost sa mnom i to je Marija radila postupno.

A potom je u srcu osjetila i čežnju za vezom i brakom. Istaknula je: “Nisam molila direktno za muža i nisam imala sliku muškarca kojeg želim, nego sam molila da ja budem dobra žena svojem budućem mužu. Molila sam da me Marija pouči kako biti supruga i da pripremi moje srce za sve što će me čekati u vezi, da izradi mene i da ja s tim korijenom u Bogu budem spremna za odnose. Primijetila sam jednog mladića u Sveta Mati Slobode dok još nisam bila uronjena u Kristu vidjela sam tog jednog dečka, ali sam tada mislila da mi je nedostižan. Mislila sam da s tim stanjem srca je to neki muž kojeg mogu samo sanjati i ako moj budući muž bude i pet posto od toga bit ću najsretnija žena na svijetu. I on mi je uvijek ostao primjer kakav muž treba biti. I par godina poslije dok su Isus, Marija i Josip izgradili moje srce tako se malo pomalo bistrio moj pogled prema njemu i činilo bi se da bi to moglo biti nešto. Mislila sam se triput smo se upoznali pa ne bi da se svaka zove Janja mislila sam nema šanse, ali ja ću biti ja, bit ću otvorena tome. U mojoj glavi je bilo da žena ne treba činiti prvi korak. Žene pripremaju teren tako da dozvole muškarcu da bude muškarac. Samo ti budi ti i dozvoli da ti se pristupi. I on je tako pristupio. Bilo mi je nestvarno da mi je prišao”, prisjetila se.

Molila sam da me Marija pouči kako biti supruga i da pripremi moje srce za sve što će me čekati u vezi, da izradi mene i da ja s tim korijenom u Bogu budem spremna za odnose.

“Nakon toga smo kroz razgovor došli na zajedničku ljubav, a to je Marija, molitva krunice i Međugorje. Kroz razgovor o Mariji su se naša srca su se uvezivala. Bilo je svakakvih teškoća, ali sam sve na početku predala Mariji. Čula sam neke stvari koje su mi bile teške, ali sam nakon toga željela sam da zajedno izmolimo krunicu i svakom tom deseticom ja sam dobivala mir. Nakon toga cijela veza mi je počivala na tom miru. Suprugu je bilo jako teško, imao je teškoća, a ja sam baš počivala u Marijinome miru. Nijednu odluku u vezi nismo donosili bez krunice. Mogu reći da nas je Marija pripremala za brak. Nakon osam mjeseci smo se zaručili, a nakon godinu i mjesec vjenčali. Željeli smo tu našu svadbu pokloniti Mariji, željeli smo da to bude u njezinom mjesecu, da bude dnevna svadba i da započne sveta misa iza molitve ‘Anđeo Gospodnji‘ u podne. U brak smo ušli preko Marije”, rekla je.

Govoreći o molitvi u braku istaknula je: “Naša molitva je razgovor s Bogom, slavljenje i otvorenost te Mariji kroz krunicu. Predočim si Mariju kao jednu suprugu, majku, domaćicu i u toj svojoj svakodnevnici ju zazivam. Marija je sve to prošla i nema odgovora koji Marija ne može dati.”

Marijo, pouči me kako potpuno vjerovati Isusu.

Janja je istaknula da se mladi ne boje jasno i glasno reći želje svoga srca. “Nema te molitve koju Marija neće predati Isusu. Ne trebamo se bojati da će uslišanje molitve doći u nekakvom drugom obliku. Moja molitva često je ovakva: ‘Marijo, pouči me kako potpuno vjerovati Isusu.‘ Teško je današnjem čovjeku imati povjerenja jer je sve nekako uznemireno. Imamo nju za uzor i iznova ju molim da me poučava. Želim ohrabriti sve mlade da onako iskreno traže od Marije i od Boga da im pomognu živjeti onako kako ih je Bog zamislio. S tim uvjerenjem tko si i kad sve to spoznaš sve dalje je puno lakše. Kad si svjestan svoje vrijednosti postaješ svjestan da i ta osoba koja je nasuprot tebe i pored isto tako neprocjenjiva kao ti. Hrabro, ne bojte se predati Mariji svoje srce, boljke i misli. Ne mora to biti molitva krunice započnite jednom Zdravomarijom”, zaključila je.