„Remetska dolina upravo svibanjski odiše. Tu negdje, po Domjaniću, „k suncu prosi vsaka roža, k suncu trava vsaka.“ U toj dolini, bez obzira na mjesece i godišnja doba, neprekidno cvate i miriše veliki cvijet svetišta, Ljekarne Nebeske, Zagovornice Hrvatske, Marije, Isusove i naše Majke...”, zapisao je o. Vjenceslav Mihetec, prigorski sin koji je mnoge godine proveo u zagrebačkim Remetama.
„Mjesec svibanj ovdje, u medvedničkom podgorju, miriše mirisom zelenila i šarenilom cvijeća. Remetska dolina upravo svibanjski odiše. Tu negdje, po Domjaniću „k suncu prosi vsaka roža, k suncu trava vsaka.“ U toj dolini, bez obzira na mjesece i godišnja doba, neprekidno cvate i miriše veliki cvijet svetišta, Ljekarne Nebeske, Zagovornice Hrvatske, Marije, Isusove i naše Majke, kako opetovano kaže Domjanić:
„Tamo je Ona, što svima je mati.“
To je podgorje na svojim najdražesnijim mjestima zasadilo svetišta u kojima se uz Isusa posebno časti njegova sveta majka Marija. Tamo u Čučerju, u podnožju visokih bregova, uz brbljavi brzi gorski potok, smještena je župna crkva Marijina Pohođenja. Stari su svetište ukrasili pravim biserima hrvatskoga baroka. Južnije od nje, na akropoličnom brežuljku, skladno stoji granešinska župna crkva, posvećena Rođenju Blažene Djevice Marije, neogotička građevina s konca prošloga stoljeća, na mjestu prastare crkve uništene zagrebačkim potresom 1880. Skladan je to hram koji udomljuje Isusove i Marijine pobožnike.
Sjevernije pod gorom, u Sv. Šimunu – Markuševcu, ispred prastare župne crkve koči se draga barokna kapelica s prevrijednim inventarom i kovanom željeznom rešetkom, očigledno iz pavlinske kovačnice, kapelica, dakle, Majke Božje Vinske i Trgovinske, koja u srcu baroknoga oltara obuhvaća predivan gotički kip Majke Božje. Draga odmarališna postaja zagrebačkih bistričkih romara. Domjanić ju je počastio biranim riječima svojih stihova. Sljedeća takva postaja na bistričkom putu šumska je kapelica Majke Božje Snježne iznad Čučerja. Malena, jednostavna građevina kojoj je stijene meni nepoznat slikar likovima obojio u čučersko domaće ruho odjevenih vjernika, koji, na isti način naslikanoj Majci Božjoj, donose darove.
Čarni su to cvjetovi, koji cvatu vjerom vjernika koji ih okružuju obrađujući svoja polja, vrtove i vinograde i još uvijek tiho pjevušeći:
„Zdravo, Djevice Bogorodice, ti si lijepi cvijet. Gospo blažena, ružo rumena, sveta Marijo.“
Eto, dragi moji, tako tu u Prigorju miriše svibanj. Marijanski. Pobožno i svečano. Moguče za jedan od svibanjskih vikenda poput Marije pohitite u zagrebačko Prigorje u koje od spomenutih svetišta. Moguče osjetite snagu i ljepotu cvatućeg i mirisnog svibnja. Pa dok budete s kojeg od brežuljaka motrili dragi nam grad, uskliknut ćete ushićeni:
„Blagoslovljen budi Bog i njegova i naša Majka Marija!“
(Gornji tekst izvadak je iz knjige „Duša remetskoga romara” o. Vjenceslava Miheteca. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr.)