Prema crkvenom liturgijskom kalendaru, svetkovina koja se održava 2. veljače svake godine je u čast Prikazanja Gospodinova. Neki katolici ovaj dan pamte kao svetkovinu Očišćenja Blažene Djevice Marije jer se tako nazivao blagdan do promjena u crkvenom kalendaru 1969. godine, piše Simply Catholic.

Prikazanje djece u hramu bio je gotovo svakidašnji obred, no ovdje se radilo o događaju koji je već u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija: “I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite” (Mal 3, 1). Nitko nije slutio da će to staro proročanstvo po vanjskom obliku biti tako skromno. Gospodina nisu dočekale nikakve svirke, nikakvi poklici. Sve je prošlo tako tiho, nenapadno i gotovo nezapaženo. I to je stil Isusova skrovita života, stil poniznosti i skromnosti. Isus postaje Svijetlo svijeta i Grad na gori koji svijetli cijelu vječnost.

Naime, prema Lukinom evanđelju, prikaz Isusa i očišćenje Blažene Majke dogodili su se u Hramu istoga dana, a oba događaja se prisjeća tijekom mise 2. veljače. Također, u nekoliko zemalja istodobno se slavi i Svijećnica. Na današnji dan iuključuje procesiju sa svijećama koja je popularizirana u srednjem vijeku. Do Drugog vatikanskog koncila blagdanima 2. veljače završavalo je božićno vrijeme. Danas božićno vrijeme završava u siječnju na svetkovinu Krštenja Gospodinova.

Već u četvrtom stoljeću kršćani su obilježavali Isusovo predstavljanje u Hramu, ali u to vrijeme nije bilo navedenog imena blagdana. U Rimu sedmog stoljeća Crkva je proslavu nazvala svetkovinom Očišćenja Blažene Majke Marije i tako je ostala gotovo 1300 godina. U reformama nakon II. Vatikanskog koncila, blagdan je bio jače fokusiran na Isusa (naglašavanjem Isusovog Prikazanja), ali očito se događaji pročišćenja i predstavljanja koji su se zbili kada je Isus imao 40 dana (vidi Lk 2,22-39). ) vežu i tako zajedno obilježavaju.

Pročišćavanje i predstavljanje

Prema Mojsijevom zakonu koji se nalazi u starozavjetnoj knjizi Levitski zakonik, Židovka koja je rodila dijete smatrana je nečistom (vidi 12,1-8). Majka novorođenčeta nije mogla rutinski izlaziti u javnost i morala je izbjegavati sve sveto, uključujući i Hram. Ako je njezino dijete bilo muško, ovo isključenje je trajalo 40 dana. Ako je dijete bilo žensko, mjesečnica je trajala 80 dana. Ovo je bila ceremonijalna izolacija, a ne rezultat grijeha ili neke vrste nepravde od strane majke.

Na kraju 40 ili 80 dana žena se pojavila u Hramu da se pročisti. Ako je beba bila njezino prvorođeno muško dijete, dijete je donijeto u Hram da bude posvećeno Gospodinu. Zakon u Izlasku navodi da prvo muško dijete pripada Bogu (vidi 13,2-16). Ovaj zakon je priznanje Bogu jer je poštedio prvorođene izraelske muškarce za vrijeme izlaska iz Egipta. Prvorođena egipatska muška djeca, naravno, nisu bila pošteđena.

Majčin ritual pročišćavanja obvezao ju je da donese ili kupi u Hramu janje i grlicu kao žrtvene žrtve. Janje je prineseno u zahvalu Bogu za uspješno rođenje djeteta; grlica je bila žrtva za grijeh. Obitelji koje si nisu mogle priuštiti janje mogle su donijeti dva goluba ili dvije grlice. Nakon što su te životinje žrtvovane, hramski svećenik se pomolio nad ženom i ona je ponovno mogla vratiti svoju normalnu ulogu ili status.

Marija, uvijek besprijekorna Majka Božja, zasigurno se nije morala pridržavati ovog obreda, ali je to učinila kako bi počastila Boga i poštivala sva pravila koja je izrekao Mojsije. Bila je najsvetija od svih žena, ali se ipak pokorila poniznim zahtjevima zakona. Ostala je kod kuće 40 dana, uskratila se svakoj povezanosti sa svetim stvarima i potrebnog dana prepješačila pet milja od Betlehema do jeruzalemskog hrama. Stigavši ​​u Hram, Marija je vjerojatno stala u red i čekala svoj red da vidi svećenika.

Nunc Dimittis

U Lukinom evanđelju, Isus, Marija i Josip idu u Hram prinoseći dvije grlice za Marijino pročišćenje. Uz Marijino voljno pokoravanje, Isus je predstavljen u ruke svećenika, a time i Bogu. U skladu sa Starim zavjetom, dijete je blagoslovljeno, a zatim kupljeno ili otkupljeno od strane obitelji koja bi uplatila pet šekela u riznicu Hrama. Spasitelj svijeta otkupljen je na način svakog drugog hebrejskog dječaka. „Kad su se navršili dani za njihovo očišćenje po Mojsijevu zakonu, odveli su ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kao što je napisano u zakonu Gospodnjem: ‘Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!’” (Lk 2,22-24; vidjeti Nm 18,15-16).

Evanđelje po Luki objašnjava da su stari prorok Šimun i proročica Ana toga dana bili u Hramu (vidi 2,22-38). Oni su, kao i mnogi drugi, proveli svoj život čekajući, žudeći za Mesijom, a Duh Sveti je otkrio Šimunu da neće umrijeti dok ne vidi Spasitelja. Među svom djecom i majkama koja su dolazila u Hram, Šimun je prepoznao Isusa kao Djeteta Krista; držao je Isusa i uzviknuo ovaj hvalospjev zahvale: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” (2,29-32). Himna se tradicionalno naziva Nunc Dimittis, od latinskog, “Nunc dimittis servum tuum, Domine, secundum verbum tuum u tempu”.

Poput Marije, Isus, Sin Božji, nije morao prolaziti kroz te obrede, ali su se njegovi roditelji voljno povinuli kako bi odali počast židovskim zakonima, kako bi izbjegli svaki mogući skandal i na taj način pokazali duboku poniznost. Pristali su na zakon kao i sve siromašne židovske obitelji.

Sveta obitelj zacijelo je doživjela veliku radost, čak i čuđenje svemu što im se dogodilo. Razmotrite događaje iz prethodnih tjedana. Prvo, pastiri su čudesno stigli da se klanjaju i hvale Isusa u noći kada se rodio. A sada, Šimun, još jedan stranac, izdvaja Isusa kao Spasitelja, ne samo Izraela nego i svijeta. Jednog će dana sva druga djeca koja budu predstavljena poznavati Isusa kao svog Spasitelja. Ali ovdje u Hramu postoji i bol. Stari prorok, potaknut Duhom Svetim, govori Mariji da će doživjeti neizrecivu tugu zbog nečuvenog načina na koji će svijet suditi i postupiti s njezinim Sinom. Ali Marija je uvijek ostala predana Božjoj volji i svome Sinu.

2. veljače je u liturgijskom kalendaru kao svetkovina Prikazanja Gospodinova, ali osim prikazanja, podsjeća na Marijino ponizno podvrgavanje obredu očišćenja.