Sadržaj slavlja svetkovine Navještenja Gospodinova pokazuje nam jedinstvenu komunikaciju između božanskog i ljudskog. U toj krajnje iskrenoj komunikaciji Blažene Djevice Marije i anđela Gabrijela započinje ispunjenje nade i očekivanja koje je Bog nagovještavao više puta i na više načina. Bog postaje čovjekom kako bismo mi postali Bogom. U toj se rečenici može sažeti čitav Božji promisao i spasenjski plan. Svojim utjelovljenjem, mukom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem Bog je ispunio svoje obećanje: postao je jednim od nas, uzeo je na sebe naš život i sve poteškoće našega življenja, pa čak i samu smrt, samo kako bi nas priveo konačnom spasenju i zajedništvu sa sobom, jer nam je tu mjesto. Grijehom smo se otuđili od njega i udaljili se poput rijeke od svog izvora, napustili ga i okrenuli mu leđa. Svetkovina Blagovijesti želi nas podsjetiti da nas Bog traži, ide za nama kako bi nas vratio u izvorno stanje, u stanje prije grijeha, odnosno u potpuno zajedništvo sa sobom. Bog to nikada ne čini prisilno, nego nam ostavlja posvemašnju slobodu. Sada kad nam je Bog postao bliz i kad je postao jednim od nas, na scenu stupa drama dviju sloboda: naše i Božje. Bog se u svojoj slobodi snizio, izručio među nas grešnike koji smo mu okrenuli leđa, oplijenio sama sebe kako bi postao čovjekom. Sada je red na čovjeku da se, imajući to na umu, posve izruči Bogu, da izabere slobodu koja ispunjava, u kojoj se ostvaruje u onome što u svome izvornom stanju i jest. Sada je na čovjeku da svakodnevno izabire slobodu koja neće biti promašena, nego ostvarujuća sloboda, koja ima svoju puninu u Bogu koji sve ispunja i obuhvaća. Tako je Božjim slobodnim činom utjelovljenja čovjeku otvoren put pobožanstvenjenja, zajedništva i slobode koja ispunjava,  a ne promašuje.

Svojim je utjelovljenjem Bog, takoreći, ponovno pripravio naše biće na mogućnost potpunog zajedništva s njime; pripravio nas je na to da u Isusu Kristu postanemo Božjim sinovima. To je svrha Božjeg utjelovljenja: da ponovno uglavi sve u sebi, da nam otvori vrata koja mi sami ne možemo otvoriti prelazeći preko praga koji mi sami ne možemo prekoračiti, da nas pozove u zajedništvo života sa sobom. Taj svoj spasenjski plan Bog pokazuje od trenutka čovjekova pada kad nam obećava onoga koji će uništiti zlo. To Bog pokazuje i preko Izaije koji prorokuje o djevici koja će začeti i roditi Emanuela. To rođenje nije tek obično rođenje, već Božji znak i znak Božje blizine svome narodu. Ono je stvarni znak Božje prisutnosti u svijetu u kojemu isključivo prirodoznanstveni pogled na stvarnost umanjuje mogućnosti našega duha te nam priječi da promatramo cjelokupnu stvarnost duhovnim očima, priječi nam gledati stvari „iznutra“ kako bi nam postale istinskim znakom i kako bi nas oslobodile od krute pojavnosti.

Marija je toliko pripravna na Božju volju i njome ispunjena da ne postoji ništa izvan te volje

Zbog toga nas Poslanica Hebrejima poučava da se Bogu ne mili ono što je izvanjsko i samo pojavno: žrtve, prinosi, paljenice i okajnice; on traži pripravno čitavo naše biće koje će se dati ispuniti Božjom voljom. Bog traži naše biće koje će biti kadro posve prihvatiti u sebe Njegovu volju. To je na savršen način ostvarila Blažena Djevica Marija, koja je, po Božjem promislu, cijelo svoje biće pripravila kao prebivalište za Božju Riječ i Božju volju. Marija je toliko pripravna na Božju volju i njome ispunjena da ne postoji ništa izvan te volje. Kao učiteljica u vjeri i putokaz Kristu, Marija stoji pred nama kao znak sigurne nade da Bogu ništa nije nemoguće. Upravo nam to poručuje današnja svetkovina: onomu koji je stvorio čitav svijet, koji je više puta izbavio svoj narod iz ruku neprijatelja, koji iz kamenja može podići Abrahamovu djecu, onomu koji trajno prebiva u svome narodu nije nemoguće prebivati ni u krilu bića koje je posve pripravno za Božju volju. Zbog toga je današnji blagdan, blagdan duboko utemeljene nade. 

Uz dopuštenje uredništva, prenosimo propovijed dr. sc. Hrvoja Kalema prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.